Očajni Splićanin koji više od šest godina nije vidio sina, pisao je predsjednici Kolindi Grabar Kitarović od koje traži pomoć. Osim toga od nadležnog ministarstva traži i inspekcijski nadzor u ispostavi Centra za socijalnu skrb Split čije djelatnice tijekom svih godina nisu pomakle situaciju na bolje čime omogućuju daljnje otuđenje 14-godišnjaka od oca, piše Slobodna Dalmacija.
- Otac sam maloljetnog djeteta kojega praktički nisam vidio posljednjih šest godina i to prvenstveno zato što moja bivša supruga, od koje sam se razveo 2006. godine, kontinuirano i na sve moguće načine opstruira bilo kakvu mogućnost susreta i druženja mene i sina. U uvodu moram odmah kazati da Vam se obraćam jer sam koristio sve moguće pravne mehanizme te sam se prethodno kontinuirano obraćao mnogobrojnim nadležnim institucijama te iako sam čak ishodio i pravomoćnu presudu u kojoj je definirana dinamika susreta i druženja s mojim djetetom, ista nije realizirana. U nadi da ćete pročitati ovo pismo te odgovoriti na isto i eventualno mi pokazati put kojim trebam ići, bilježim se s osobitim poštovanjem - navodi predsjednici 46-godišnjak.
U pismu Splićanin navodi niz sudskih presuda, vještačenja te odluka o susretima od 2006. godine do danas u kojima se u svakoj pojedinoj njemu daje za pravo. Nekoliko vještaka: psihijatar, psiholog i defektolog naveli su kako je majka jedini krivac za situaciju. Između ostalog stalni sudski vještaci iznose u svojim mišljenjima: “dijete odbija susrete i druženja s ocem pod utjecajem majke odnosno drugih osoba iz njena kućanstva” te “osnovni uzrok svih problema je aprioran, isključivi i negativni utjecaj majke na dijete”.
Stručnjaci su suglasni kako je majka djeteta svojim postupcima u značajnoj mjeri utjecala na sina da razvije negativne stavove prema ocu i ustraje u odbijanju njihovih susreta i druženja te se ponašanja dječaka po svim segmentima uklapa u pojam sindroma otuđenosti.
- Osnovni razlog mog obraćanja jest taj što je u posljednjih 6 godina došlo do značajnih negativnih promjena u ponašanju mog djeteta. Njegova učiteljica navodi kako je kod djeteta primijetila jako veliku nesigurnost. Počeo je i nekontrolirano treptati očima i radi grimase nosom, bradom i ramenima. Nažalost, jedno vrijeme je bio i pod terapijom antidepresivima, a svi simptomi nastali su i razvili se tijekom razdoblja u kojem me ne viđa - prepričava otac.
Psihijatar je ustvrdio kako dječak ima niz značajki posttraumatskog stresnog stanja te susrete s ocem doživljava kao izrazito traumatsko iskustvo jer bi iznevjerio majku te razvija osjećaje krivnje koji se manifestiraju kroz tjelesne smetnje.
U cijeloj situaciji gdje otac nema mogućnosti susreta sa sinom, da apsurd bude veći, majka pokreće postupak u kojem traži reduciranje susreta oca i djeteta. Susreta koji postoje samo na papiru sudskih odluka, a u stvarnosti ih nema od 2012. godine kada ih je dječak počeo odbijati.
Još nevjerojatnije je mišljenje CZSS u tom postupku koje se svodi na činjenicu da je djetetu trenutno stresno viđati oca pa je najbolje da se susreti i druženja do daljnjega u potpunosti ukinu. Takva situacija navela je 47-godišnjaka da, osim pomoći od predsjednice, zatraži i od Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku inspekcijski nadzor.
- Već 12 godina moj sin je u obradi pred Centrom, a nema nikakvih pomaka.Ovim putem tražim da ministarstvo izvrši uvid u ovdje opisani predmet, zatraži očitovanje osoba kojima su ti predmeti bili zaduženi u rad, a zatim da naloži Centru za socijalnu skrb Split da izvrši nužne korekcije - zahtjeva Splićanin od nadležnih.
Inače, jedinu sankciju koju je podnijela majka za svoje ponašanje je odluka Općinskog suda u Splitu iz 2013. godine kojom joj se pod prijetnjom izricanja novčane kazne u visini od 5.000 kuna nalaže da u roku od 3 dana omogući ocu ostvarivanje susreta i druženja sa sinom. Niti je platila kaznu, niti omogućila susret, piše Slobodna.
Majka zabranila izdavanje putovnice za putovanje s ocem
Majka je nizom poteza dovela do raskola između oca i sina o čemu govori vještakinja psihologinja u svom nalazu: inicirala je sudske postupke, a dijete uvjeravala da ih inicira otac; s djetetom razgovarala o sudskim postupcima; branila izdavanje putovnice za pus s ocem u Italiju pa je on morao tražiti od suda putnu ispravu za sina; neosnovano prijavljivala oca za izlaganje djeteta pornografiji što je istraženo i odbačeno; odbijala savjete stručnih osoba CZSS-a da uspostavi prihvatljivu komunikaciju s ocem; ne poticanjem djeteta da uspostavi kontakte s ocem čak i nakon što joj je sud u ovršnom postupku to naložio; u značajnoj mjeri utjecala na dijete da razvije negativne stavove prema ocu i ustraje u odbijanju njihovih susreta i druženja.