Poznati malteški poduzetnik Andreas Gerdes stigao je u nedjelju 1. listopada u Zagreb, kako bi sljedećeg jutra u nadležnom centru za socijalnu skrb sudjelovao na zakazanom roditeljskom savjetovanju sa svojom bivšom partnericom, Hrvaticom Anikom de Vilerom, te, kako se nadao, konačno proveo neko vrijeme s dvogodišnjom kćerkicom koju nije vidio mjesecima, od kad ju je majka početkom ožujka ove godine odvela s Malte. Doputovao je sa svojom starijom, četverogodišnjom kćeri i dadiljom, a iz Njemačke je došla i majka Anike de Vilere, kako bi vidjela unučicu.
Međutim, umjesto na savjetovanju o skrbi za zajedničko dijete, Gerdes je, zajedno s de Vilerinom majkom, sljedećeg dana završio u - pritvoru. U Zagrebu boravi već više od mjesec i pol dana, angažirao je odvjetnički tim, redovito kontaktira centar za socijalnu skrb, priča, obrazlaže i objašnjava svoju poziciju i poziciju svojeg djeteta svima koji su spremni slušati, ali svoje dijete još ni jednom nije vidio.
Život u ćeliji
- Zato sam, eto, vidio kako je biti u zatvorskoj ćeliji - govori sa smiješkom čovjeka kojeg više ništa ne može iznenaditi.
Tog dana kad su stigli u Zagreb, priča, šetali su gradom i ušli u ulicu u kojoj živi njegova bivša partnerica s njihovim djetetom.
- U jednom trenutku smo ugledali Aniku. Njezina majka joj je prišla, a ja sam hodao nekoliko koraka iza nje. Čim ju je Anika spazila, uzela je mobitel i počela nekoga zvati, pretpostavljam policiju. Majka joj je nešto govorila, no Anika nije željela razgovarati - prepričava svoju verziju događaja Andreas Gerdes: verziju Anike de Vilere nismo uspjeli čuti, jer su nas i ovaj put njezini odvjetnici obavijestili da ne želi javno istupati.
Drugog dana, zajedno s Anikinom majkom i odvjetnikom, Gerdes se pojavio u dogovoreno vrijeme u centru za socijalnu skrb, no, umjesto Anike de Vilere, u centar je stigla policija.
- Bili su vrlo ljubazni, objasnili su mi da smo prijavljeni za obiteljsko nasilje te da moramo pred prekršajnog suca. Zadržani smo u pritvoru nekoliko sati. Meni je cijela situacija bila apsurdna, ali za Anikinu majku to je bio priličan stres, tako da sam je u ćeliji pokušavao opustiti, smiriti - prepričava. Prekršajni postupak još je u tijeku, nije donesena presuda, no sudac je izrekao zaštitnu mjeru i zabranio Gerdesu pristup bivšoj partnerici na manje od 150 metara. Istu je mjeru izrekao i Aniki de Vileri, 36-godišnjakinji o kojoj su proteklih mjeseci obilno izvještavali i domaći i strani mediji.
U središte pozornosti de Vilera je došla negdje u ožujku ove godine, kad ju je bivši partner, Andreas Gerdes, optužio da je otela njihovo zajedničko dijete s Malte, na kojoj su oboje živjeli, te pobjegla u nepoznatom pravcu. Gerdes je angažirao široki tim stručnjaka koji su tražili dijete, inače djevojčicu s ozbiljnom medicinskom dijagnozom, a na površinu je isplivala i nevjerojatna priča o životu same de Vilere - priča o gotovo filmskom životu žene iznimne inteligencije koja je u posljednjih 15-ak godina osumnjičena za niz spektakularnih prijevara u nekoliko europskih zemalja i koja je, unatoč svemu, uvijek iznova uspijevala osvojiti povjerenje ozbiljnih poslovnih ljudi, kao i srca redom uspješnih i imućnih muškaraca.
Dugačak trag prevara
Brojni dokumenti, njemačka policijska i sudska izvješća, ali i opsežno psihijatrijsko vještačenje Anike de Vilere iz 2008. godine, objavljeni na posebnoj web-stranici namijenjenoj “ograničavanju Anike de Vilere da uzrokuje daljnju štetu bilo kad i bilo gdje” - čije su uklanjanje odvjetnici Anike de Vilere prije nekoliko mjeseci najavili, ali koja i dalje egzistira - kao i svjedočanstva samih aktera ukazuju da mašti Anike de Vilere i lakovjernosti njezinih partnera nije bilo kraja: sumnjiči se da je ugovarala partije za 16.000 eura predstavljajući se kao šogorica tadašnjeg talijanskog premijera Berlusconija, naručila Audi 5S Coupe vrijedan gotovo 70.000 eura tvrdeći da je liječnica kojoj je taj automobil nužan, da je na jednaki način naručila tri po narudžbi rađena BWW-a, vrijedna 360.000 eura, jedna agencija za organiziranje evenata optužila ju je za nanošenje štete od 7700 eura za organizaciju simpozija na Braču “Svijet kao gost Hrvatske” koji je organizirala kao dr. Anika Mesić, poznati frizerski salon prijavio ju je za uzimanje “roba i usluga” u vrijednosti 5600 eura, ostavivši im adresu bivše Miss Njemačke, da je tvrdila da joj je otac vlasnik Ine koji će joj poslati između 50 i 98 milijuna eura, da je autorica revolucionarnih doktorskih teza za koje joj nude 400.000 eura, da je prijateljica Oprah Winfrey, Angele Merkel, da je radila PR za dansku kraljevsku obitelj...
I većina toga datira iz razdoblja od 2005. do 2010. godine dok je živjela u Njemačkoj - nakon toga je, prema objavljenom dokumentu, odbijena njezina žalba na odluku Odjela za strance o deportaciji.
Svoj je trag ostavila i u Hrvatskoj, u kojoj je živjela negdje od 2010. do 2014. godine: putničkoj agenciji Mondo Travel ostala je dužna, tvrde vlasnici, 270.000 kuna, redom za najluksuznije aranžmane i putovanja, bila je spominjana u aferi oko novca skupljenog za pokojnu Noru Šitum, a nije joj odolio ni Zdravko Mamić, koji ju je, prema neslužbenim informacijama, angažirao kao stručnjakinju za sportski menadžment te sklopio s njom ugovor na 240.000 eura. O sličnim optužbama za prijevare svjedočili su i malteški mediji, tijekom vremena u kojem je živjela na Malti.
Prema priči njezine majke Silvane Mršić Tramošljan, koja daje punu podršku Andreasu Gerdesu, njezina je kćer, rođenog prezimena Šljokavica, jedna nesretna osoba sklona stvaranju fantazije o vlastitom životu i impresivne moći da se u tu ulogu uživi i da u nju uvjeri i druge. Anika Šljokavica je, tvrdi majka, i sama u djetinjstvu bila odvedena od strane njezina oca, od kojeg se majka razvela kad je Anika bila još mala. Odveo ju je tijekom rata, kad je Anika imala 10 godina, iz Siska u kojem je živjela u njegov rodni Prijedor i nikad je nije vratio, a majka zbog ratnog stanja, tvrdi, nije mogla do nje. Živjela je u Prijedoru i Beogradu i bila je, tvrdi majka, jako usamljena. Nakon srednje škole i iznimnih rezultata, odlazi u Njemačku i upisuje Medicinski fakultet, na kojem je s lakoćom došla do 12. semestra, a onda navodno bila izbačena zbog nekakvih muljanja sa zdravstvenim osiguranjem. Uvijek je, tvrdi majka, uz sebe imala ozbiljne partnere - liječnike, menadžere, poduzetnike, uvijek bi im “prodavala” priče o svojim nepostojećim poslovnim uspjesima ili porijeklu i uvijek je na kraju bježala kad bi se otkrila istina.
Gerdes s bivšom partnericom i djetetom
Prva laž
Tijekom 2010., nakon što više nije mogla biti u Njemačkoj, upoznala je Gustava Vileru iz Venezuele, koji je studirao u Berlinu, i vrlo brzo se udala za njega. Živjeli su i radili u Hrvatskoj, gdje im se 2011. rodio i sin, no ubrzo im je propao i brak i tvrtka - u trenutku gašenja 2014. godine tvrtka je imala dugove u visini 507.000 kuna. Nakon toga, čini se, Anika de Vilera se, s novim prezimenom, vraća u Njemačku, gdje ubrzo upoznaje Andreasa Gerdesa, Nijemca s dugogodišnjom adresom na Malti, imućnog poduzetnika koji je još u 20-ima za ozbiljan novac prodao svoju tvrtku telekomunikacijskom divu Orange. Bavi se start-upovima, a za svoj je rad nagrađivan brojnim nagradama od strane institucija kao što su Financial Times, Deutsche Bank i BMW.
Andreas je, kako priča, upoznao Aniku de Vileru na rođendanskoj proslavi prijatelja u Njemačkoj. U nju se, kaže, zaljubio gotovo odmah, a već nekoliko tjedana kasnije počeo je živjeti s njom i njezinim sinom iz veze s Vilerom.
- Rekla mi je da je rastavljena, da se bavi nekretninskim biznisom i okreće ozbiljan novac, a da je njezin bivši muž meksički terorist zbog kojeg živi u strahu za vlastiti život i život njihova sina - priča Gerdes.
Međutim, Anika de Vilera nije bila rastavljena: iako je početkom 2014. prestala živjeti s mužem, nikad se nisu službeno rastali.
De Vilera je vrlo brzo zajedno sa svojim djetetom napustila Njemačku i preselila se u Gerdesovu vilu na Malti. Uskoro je ostala u drugom stanju, a u kolovozu 2015. godine rodila je djevojčicu.
Veza s Gerdesom, kaže Gerdes, raspala se još prije nego je djevojčica rođena: Gerdes je počeo pažljivije slušati što mu prijatelji i poznanici govore o njezinoj prošlosti, na što je ranije odmahivao rukom, osobito nakon što su kod njegove partnerice postajali, tvrdi, sve češći napadi bijesa, plača, paranoične ljubomore, ali i nasilnosti. De Vilera je odselila iz zajedničke vile još prije rođenja djeteta, no bila je s Gerdesom u stalnom kontaktu.
- Redovito smo se čuli vezano za trudnoću, išli na preglede zajedno, bio sam u bolnici kad je dijete rođeno - priča Gerdes. No, sukladno odredbama koje su zajedničke cijelom obiteljskom zakonodavstvu u Europi, otac novorođenog djeteta uvijek je, bez obzira na stvarno stanje stvari, majčin muž. Stoga je kao otac u rodni list djevojčice koju je rodila Anika de Vilera upisan njezin zakoniti muž - Gustavo Vilera.
Test očinstva
Gerdes polako počinje shvaćati svoju poziciju i poduzima sve što je moguće ne bi li i pravno postao ocem. Kontaktirao je Gustava Vileru i pozvao ga na Maltu, kako bi napravili test očinstva: test je pokazao da je Gerdes biološki otac. Na sudu pokreće postupak da se stvarna situacija upiše i na rodni list (Vilera nije imao ništa protiv), a temeljem zdravstvenog stanja djeteta, kako tvrdi, ishođuje na sudu i zabranu da dijete napušta Maltu. Međutim, paralelno, Gustavo Vilera - koji je na Maltu prvenstveno došao kako bi imao kontakt sa sinom, koji je de Vilera, tvrde upućeni, ranije onemogućavala - sklapa novi, drugi sporazum, ovaj put s Anikom de Vilerom, prema kojem mu Anika prepušta puno skrbništvo nad sinom, a koji je navodno ovjeren i pred malteškim sudom.
Krajem veljače ili početkom ožujka ostvaruju se Gerdesovi najgori strahovi: Anika de Vilera s djevojčicom - napušta Maltu.
Gerdes, izvan sebe od straha prvenstveno zbog zdravstvenog stanja djevojčice, pokreće iznimno snažnu medijsku kampanju preispitujući snagu malteških sudskih odluka i mogućnost da, unatoč zabrani i deponiranoj djevojčičinoj putovnici “Anika de Vilera otme dijete i pređe granicu”. Međutim, u trenutku kad je Anika de Vilera sa svojom kćeri napustila Maltu, ona je, u strogo pravnom smislu, nikome nije otela: ona je djevojčici majka, a Andreas Gerdes joj, pravno gledano, nije ništa. De Vilera se također ni od koga nije skrivala niti ju je tražila policija kao što su to sugerirali natpisi - pravno, za što bi je tražila? Živjela je u Zagrebu sa svojom kćeri i viđala se s prijateljima, kao što to i danas čini, a brojni je svjedoci redovito viđaju u zagrebačkom hotelu Esplanada.
De Vilera cijelo ovo vrijeme ni jednom nije istupila u medijima, ali je putem odvjetnika poslala opširne demantije na nekoliko tekstova objavljenih na hrvatskim portalima, koji su implicirali da je otela dijete, pa čak i pozivali policiju i građane da pomognu u njezinu lociranju i privođenju. I u tim je demantijima vrlo decidirano tvrdila kako se “stanoviti Andreas Gerdes nezakonito predstavlja kao djevojčičin otac iako djevojčica nije njegova kćerkica” nego je “njezin otac Gustavo Vilera”.
Međutim, istovremeno je činila suprotno. Citirani demantij upućen je 8. svibnja 2017. godine, a ni desetak dana kasnije Anika de Vilera poslala je hrvatskom sudu podnesak u odnosu na Gustava Vileru i zatražila da sud potvrdi tadašnje stanje, odnosno da donese mjeru po kojoj će djevojčica živjeti s njom - do tada u Hrvatskoj nije donesena nikakva odluka o tome s kim će malena živjeti - pravdajući takav zahtjev činjenicom da djevojčičin otac Gustavo Vilera uopće nije otac.
Sud je naložio centru za socijalnu skrb da napravi procjenu obiteljskog stanja (prema neslužbenim informacijama, nalaz je bio vrlo pozitivan za Aniku de Vileru kao majku) te je već krajem lipnja održano ročište, na kojem je, uz Aniku de Vileru, bio i Gustavo Vilera, koji je potvrdio da nije otac, te je sud donio odluku da djevojčica nastavi živjeti s majkom.
Međutim, ni to Gerdesu u pravnom pogledu ostvarivanja roditeljskih prava nije značilo ništa, iako je gotovo nevjerojatno da se sud, donoseći takvu odluku, nije zapitao tko onda je otac, ako Gustavo Vilera to nije, te zašto otac ne viđa dijete: uobičajeno je da ovakve sudske odluke, uz odluku s kim će dijete živjeti, sadrže i odluku kada će ga i kako viđati drugi roditelj.
Situacija i Gerdesov položaj stubokom su se promijenili tek početkom srpnja ove godine, kad je malteški sud konačno donio odluku prema kojoj je Andreas Gerdes i u pravnom smislu otac te promijenio ime oca i u službenom rodnom listu djevojčice. To je bio ključni momenat za Gerdesa (“zapravo za moje odvjetnike, ja sam oduvijek bio otac”, govori Gerdes): tada je mogao početi nastupati kao otac.
S tom promjenom bila je upoznata i Anika de Vilera te je krajem srpnja hrvatskom sudu podnijela novi prijedlog za donošenje mjere, kojim traži da se odredi da će djevojčica nastaviti živjeti s njom, a da će otac Andreas Gerdes s djetetom moći ostvarivati susrete pod nadzorom u kontroliranim uvjetima, odnosno u prostorijama centra. Gerdesovi su pak odvjetnici zatražili suprotno - da dijete nastavi živjeti s njim, a da s majkom održava susrete i viđanja. Postupak još traje, a Gerdes je zatražio i da se majci privremeno oduzme putovnica, kako ne bi opet pobjegla.
- Bijeg je očito njezin obrazac ponašanja. To bi bio samo njezin problem da ne uključuje i djecu - kaže Gerdes.
Naime, sredinom rujna, kako saznajemo, zabilježen je novi incident vezan uz Aniku de Vileru. Prema riječima očevidaca, kojih nije bilo malo, Anika de Vilera, uz pomoć pomagača, pokušala je ispred vrtića koji dječak pohađa nasilno odvesti svojeg šestogodišnjeg sina, koji živi s ocem Gustavom Vilerom. Prema priči svjedoka, dječak je bio u pratnji očeve nove partnerice kad je stigla Anika de Vilera s jednim muškarcem koji je prepriječio put partnerici, dok je Anika de Vilera pokupila dijete. Došlo je do ozbiljnijeg naguravanja, dijete je vikalo, ne shvaćajući što se događa, a Anika de Vilera je s djetetom ušla u automobil. Očigledno je netko pozvao policiju, koja je stigla za par minuta, te zaustavila Aniku de Vileru i pomagača u odlasku. Ubrzo je stigla i Hitna pomoć te socijalna služba.
Gerdesova dva sina danas su odrasli ljudi i žive u Njemačkoj
Obrazac ponašanja
Budući da ne postoji odluka hrvatskog suda o tome s kojim bi roditeljem dječak trebao živjeti - samo sporazum koji su roditelji sklopili još na Malti, a koji domaća socijalna služba nije uzela u obzir - odlučeno je da se dječak privremeno smjesti u - dom za nezbrinutu djecu. Dječak je u domu ostao gotovo dva tjedna!
Toliko je trebalo službi da ispita stanje u obitelji oba roditelja i utvrdi činjenice. Nakon toga, dječak je pušten iz doma natrag k ocu, a centar za socijalnu skrb predložio je sudu da donese odluku kojom će dječak nastaviti živjeti s ocem, a s majkom će imati vrlo česte kontakte.
Dječakov otac Gustavo Vilera, još uvijek zakoniti suprug Anike de Vilere jer brakorazvodna parnica nije okončana, poručio je da o incidentu ne želi javno govoriti te da će probleme rješavati na sudu.
- Sad već doista možemo govoriti o obrascu ponašanja odvođenja djece, s kojim je upoznata i socijalna služba. To je peti put u nekoliko godina da Anika de Vilera odvodi ili pokušava odvesti dijete: prvo je odvela sina u Njemačku bez znanja oca, kad je otac došao vidjeti sina u Berlin, odvela ga je na Maltu, krajem 2015. je, prema mojim saznanjima, namjeravala oboje djece s Malte odvesti u Bosnu, u čemu je spriječena, u ožujku ove godine je uspjela moju kćer odvesti s Malte u Hrvatsku, a sad je ponovno pokušala odvesti sina. Čekamo li da ponovno primijeni obrazac? - pita Gerdes.
Ponovno ističe ozbiljnost zdravstvenog stanja njegove kćeri, koje podrazumijeva stabilnu sredinu i stalnu pojačanu skrb i pažnju. U svojim istupima nakon odlaska Anike de Vilere s djevojčicom s Malte Gerdes je posebno apostrofirao taj aspekt, upozoravajući da majka, samom činjenicom da je otišla s djetetom bez konzultacija s liječnikom, uskraćuje djetetu adekvatnu skrb, zbog čega je u konačnici ugrožen djetetov život. Međutim, službeni podaci nisu odgovarali njegovim tvrdnjama: prema našim saznanjima, Anika de Vilera socijalnoj je službi tada dostavila potvrde kako je s djetetom posjetila dvije ugledne privatne klinike u Zagrebu i, suprotno Gerdesovim navodima, dokazala da je adekvatno brinula o djetetovu zdravlju.
- Sada, kad i taj nesretni papir kaže da sam otac, imao sam pravo uvida u djetetovu medicinsku dokumentaciju, što sam i zatražio od liječnika u tim klinikama. Ono što sam doznao strašno me zabrinulo. Naime, liječnici su postavili istu dijagnozu kao i njihovi kolege na Malti te su djetetu napravili individualni plan skrbi koji uključuje još niz stručnjaka i pregleda. Međutim, Anika de Vilera se s djetetom kod njih više nikada nije pojavila. Ja sad imam osnove sumnjati da su i ti prvi pregledi bili samo ispunjavanje forme za socijalnu službu i pitati se kakvu zapravo zdravstvenu njegu ima moje dijete - kaže Gerdes. Provjerio je, kaže, i u dječjoj bolnici je li Anika de Vilera možda tamo nastavila voditi dijete, no dobio je negativan odgovor. Postoje i druge bolnice i druge klinike, svjestan je Gerdes, no sve više ga izjeda sumnja i strah da se djetetovo stanje ne pogorša.
A najviše, kaže, strahuje da nadležni nisu svjesni što se događa.
- Ja znam koliko Anika de Vilera može biti uvjerljiva, elokventna, koliko može oduševiti ljude - pa i sam sâm pao na to u sekundi - ali baš zato dijelim s nadležnima informacije koje imam, upozoravam što se sve može dogoditi. Ipak nailazim samo na zid - priča frustrirano Gerdes. Koji je zapravo razlog da uopće ne može ni vidjeti svoje dijete ni sada kada je i pravno otac, pita se. Priča kako mu je de Vilera putem odvjetnika nudila viđanje djeteta, ali to se nikad nije ostvarilo.
Roditeljski kapaciteti
Što se tiče njegovih roditeljskih kapaciteta, kaže, lako ih je provjeriti. Otac je ukupno četvero djece - dvojice odraslih sinova iz bračne veze s bivšom suprugom, koji su do kraja srednje škole živjeli s njim na Malti, nakon toga nastavili školovanje u inozemstvu, a danas žive u Njemačkoj. Iz nevjenčane veze s bivšom partnericom, koja također živi na Malti, ima četverogodišnju kćerkicu, koja je sada s njim u Zagrebu, a koja, prema fleksibilnom dogovoru, pola vremena živi s ocem, a pola s majkom (“mama zbog posla puno putuje, a ja imam dosta vremena pa se dogovaramo”).
Prema informacijama kojima raspolažemo, roditeljski kapaciteti Anike de Vilere bili su predmet razmatranja malteške socijalne službe te nisu procijenjeni baš najbolje: socijalna je radnica lanjskog lipnja izvijestila sud da je za dijete Anike de Vilere (radilo se o sinu) najbolje da živi s ocem, a da se s majkom viđa tri puta tjedno po dva sata, isključivo pod nadzorom, te se upućuje majka da radi na stvaranju smislenog odnosa s djetetom.
- Bojim se da hrvatske socijalne službe do istog zaključka ne dođu prekasno - kaže Gerdes.
Zagreb je, više puta ponavlja, prekrasan grad, ovdje sa starijom kćeri provodi iznimno ugodno vrijeme.
- Ali mi smo ovdje već gotovo dva mjeseca kako bismo se družili s mojom mlađom kćeri. Ponesu me emocije kad o tome pričam - a samo o tome pričam i razmišljam - jer jednostavno ne mogu ostati miran znajući da moja kćer cijelo ‘radno vrijeme’ provodi u vrtiću, da je s majkom vrlo malo jer majka ima druge aktivnosti, da nakon vrtića boravi s dadiljom, a da ja šećem po Zagrebu, zajedno s drugom kćeri, i smišljam kako da s njom provedem barem pet minuta dnevno. Nije li to emocionalno nasilje nad djetetom? - pita se Gerdes.
Ovakav angažman, kaže, nosi i ozbiljne financijske troškove, koji se penju i na desetak tisuća eura mjesečno.
- Novac mi, srećom, nije problem. Ali što da novac je problem i da ne mogu podmirivati sve te račune? Ne bih imao druge mogućnosti nego čekati i poludjeti u razmišljanju gdje je moje dijete i što će biti s njim. To jednostavno ne mogu prihvatiti - činjenicu da se sustav tako može odnositi, ne prema roditelju, nego prema djetetu - kaže.