SJEĆANJE NA KARDINALA

BOZANIĆ NA STEPINČEVO 'Neprijatelju je bio cilj uništiti Crkvu, a u konačnici Krista i kršćanstvo' BISKUP KOŠIĆ 'Stepinac je volio Srbe'

    AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 10.02.2020. u 23:05

Zagreb, 100220.
Euharistijsko slavlje blagdana blazenog Alojzija Stepinca u zagrebackoj Katedrali povodom 60 godina blazenikove smrti.
Na fotografiji: kardinal Josip Bozanic.
Foto: Tomislav Kristo / CROPIX
Tomislav Krišto / CROPIX

 

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić rekao je u ponedjeljak da je smrt kardinala Alojzija Stepinca prije šest desetljeća u očima neprijatelja izgledala kao završetak koji zemlja treba zauvijek prekriti i sakriti te da cilj neprijatelja nije bio samo kardinal, nego i Crkva, a u konačnici sam Krist i kršćanstvo.

Kardinal Bozanić to je istaknuo u ponedjeljak navečer na svetoj misi u Zagrebačkoj katedrali kojom je obilježena 60. obljetnica smrti zagrebačkog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca.

"Uz takav pristup razumljiva je bila zbunjenost i nesigurnost komunističkih vlasti, kada su se pitali gdje je za njih bolje pokopati kardinalovo tijelo", rekao je dodavši kako su za to imali svoje razloge jer su pocjenjivali političke utjecaje i gibanja.

 

Mislili su, naglasio je, da izborom mjesta, zemlje, kamene ploče, mogu zaustaviti rast, međutim, dodao je, za Božje zrno koje životom probija svaku koru svejedno je ispod kojega se kamena nalazi smrtno tijelo.

Poručio je kako je Duh koji oživljuje dao da Stepinčevo zrno donosi plod u srcima ljudi; i to u izobilju: nezaustavljiv, pun utjehe, nade i života. Vidimo predivne plodove te prisutnosti koja se nastavlja nakon smrti kardinala Stepinca; raste, jača i prelazi u nove oblike, u skladu s novim okolnostima u kojima živi kako mjesna tako i sveopća Crkva, rekao je.

Ocijenio je kako je u Hrvatskoj i diljem svijeta Stepinčevo mučeništvo dobilo nove grane i mladice te dodao kako je posebno odjeknula Stepinčeva smrt i beatifikacija u čijem se svjetlu tada čitao život Crkve i hrvatskoga naroda.

Blaženikova prisutnost ostala je živom, poticajnom i privlačnom

Naglasio je kako je blaženikova prisutnost ostala živom, poticajnom, privlačnom, kako u zajednicama vjernika, tako i u raznim odgojnim i obrazovnim, kulturalnim, sportskim i drugim društvenim institucijama; u umjetničkim djelima, u imenima i znakovima u našoj svakidašnjici, u gradovima i mjestima u kojima živimo.

Ta prisutnost, istaknuo je, ne živi samo u domovini Hrvatskoj jer izvanjski trag možemo pratiti od Krašića i Zagreba, iz zagrebačke Prvostolnice, gdje njegov grob postaje središte hodočašća koje privlači mnoge vjernike da ovdje mole i časte mučenika slobode savjesti i kršćanske nade.

"Ovdje nam blaženi mučenik Alojzije trajno svjedoči svoju duboku povezanost s Isusom Kristom", rekao je Bozanić dodavši kako se ovogodišnji blagdan blaženoga Alojzija slavi pred križem koji proširuje pogled na obilje plodova trpljenja iz ljubavi.

 

Podsjetio je kako je taj križ došao iz Budimpešte kao simbol 52. Međunarodnoga euharistijskoga kongresa koji će se u rujnu proslaviti u mađarskome glavnom gradu te dodao kako se u njegovu središtu nalazi relikvija Kristova križa, a na njegovoj dekoraciji relikvije svetaca i blaženika, među kojima je 16 relikvija mučenika, od čega ih je 11 iz komunističkog razdoblja, posebno iz Srednje i Istočne Europe, a pet je mučeništava iz drugih razdoblja.

Ocijenio je kako se još i danas u našoj domovini i drugim zemljama koje su iskusile komunistički totalitarizam, o tom pokušava stvarati neistinitu sliku, s obilježjima privlačnosti ili barem prihvatljivosti.

Ne treba se zavaravati da su današnja vremena lakša

"Mučenički cvjetnjak na ovome križu govori nam o stvarnosti u kojoj s jedne strane vidimo neopisivu ljudsku okrutnost, a s druge strane čudesna djela ljubavi", rekao je zagrebački nadbiskup dodavši kako se kako se ne treba zavarati da su današnja vremena lakša.

Iako se naizvan čini da su malo prikrivenija, tvrdi kardinal, možda su upravo zbog toga i ubojitija. Mučeništvo je u Crkvi stalno prisutno, u svim razdobljima.

Bozanić je podsjetio i na završne riječi govora nadbiskupa Stepinca na Svjetskom euharistijskom kongresu 1938. u Budimpešti naglasivši kako je sveta euharistija najljepši zlatni vez ljubavi među pojedincima, obiteljima, narodima i državama.

Materijalizam prošloga stoljeća, podsjetio je, prekinuo je vezu čovjeka s Bogom, i zbog toga je nužno morao donijeti pakao u ljudsko srce i očaj u ljudsku dušu. Sveta Euharistija veže čovjeka s Bogom, i zbog toga nužno uspostavlja mir i sreću u ljudskom srcu, a prema tome donosi sreću i blaženstvo cijelom ljudskom društvu, rekao je Bozanić osvrćući se na na poruku nadbiskupa Stepinca.

"I danas, kao i prije osamdesetak godina Europi prijeti pogibelj odvajanja od Izvora života jer kada se Boga ne prepoznaje i ne poštuje, tada se gubi smisao života", rekao je Bozanić i dodao kako je to ona ista pogibelj materijalizma koji se danas promiče pod novim imenima i novim sredstvima.

"Kao Crkva ne previđamo da je puno toga što je u kontekstu komunizma doživjelo svoj ideološki razvoj, i danas ostalo utjecajno u društvu", rekao je Bozanić te dodao kako je to poglavito ideološki pritisak na poimanje čovjeka, na vrijednost ljudskoga života od začeća do naravne smrti; pritisak na savjest ljudi u delikatnim etičkim područjima kao i na odgojni i obrazovni sustav.

Bozanić mladima: Živite radost svoje vjere u svojoj domovini

Ocijenio je kako su vjernici u Srednjoj i Istočnoj Europi posebno osjetljivi na slobodu vjeroispovijesti koja je bila zatirana i izrugivana, da bi se lakše oblikovale razne ideologije.

Smatra kako se tu nalaze i "pokušaji da se raznim manipulacijama zamagli narav obitelji; da se čak u zakonske odredbe uvedu neka nova 'ljudska prava' koja imaju ideološka obilježja; da se ostave nedefinirana područja koja se daju na raspolaganje pod nazivnikom slobode koja to zapravo nije.

Mlade je potaknuo da po primjeru blaženoga Alojzija, snažnije vide kako Bog ima svoj plan sa svakim od njih te ih pozvao da se odazovu Božjem pozivu koji ih zove u svećeništvo, redovništvo ili u brak; koji im daje dar da budu kršćanski supružnici i roditelji te da žive radost svoje vjere u svojoj domovini Hrvatskoj.

"Budimo nositelji dobra i samopouzdanja, širitelji pozitivnog ozračja u Hrvatskoj", pozvao je zagrebački nadbiskup te dodao kako Stepinčevom utjehom i nadom koja ne postiđuje treba prihvatiti svaki na svojem mjestu odgovornost za svoje vrijeme kako bismo izvršili zadaću koju nam Bog daje.

Biskup Košić: 'Stepinac je volio Srbe, Paveliću je pisao da se ne ubije nijednog ako mu se ne dokaže krivnja'

Župa Budaševo svečano je u ponedjeljak, 10. veljače proslavila svetkovinu nebeskog zaštitnika bl. Alojzija Stepinca. Središnje misno slavlje u župnoj crkvi predvodio je sisački biskup Vlado Košić, javlja Informativna katolička agencija (IKA). U koncelebraciji bili su generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, domaći župnik preč. Krešimir Bulić i petnaestak svećenika, a uz župljane na slavlju su bili i brojni hodočasnici sisačkog kraja kao i predstavnici vlasti.

U homiliji, podsjetivši na 60. obljetnicu blaženikove smrti biskup je govorio o spašavanju progonjenih pravoslavaca i Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Biskup je upoznao okupljene i kako je upravo iz tiska izašla nova knjiga Jurja Batelje koja govori upravo o tome i donosi brojne primjere.

- Iz mnogih riječi i čina bl. Alojzija vidi se da je on gajio ljubav prema srpskom narodu jer je volio svakog čovjeka kao dijete Božje te je spašavao jednako i Srbe i Židove, kao i Hrvate koje je u ratnom vihoru progonila NDH. Već mjesec dana nakon što je uspostavljena NDH, točnije 14. svibnja 1941., nadbiskup Stepinac napisao je Poglavniku pismo u kojem piše: ‘Ovaj čas primio sam vijest da su ustaše u Glini strijeljali bez suda i istrage 260 Srba. Ja znam da su Srbi počinili teških zločina u našoj domovini u ovih dvadeset godina vladanja. Ali smatram ipak svojom biskupskom dužnošću da podignem svoj glas i kažem da ovo po katoličkom moralu nije dozvoljeno, pa Vas molim da poduzmete najhitnije mjere na cijelom teritoriju NDH, da se ne ubije nijedan Srbin ako mu se ne dokaže krivnja radi koje je zaslužio smrt. Inače ne možemo računati na blagoslov neba, bez kojega moramo propasti’. Činjenica je da su vlasti NDH progonile one pravoslavne Srbe koji su dizali pobunu protiv nove države. Vlasti su 3. svibnja 1941. uvele institut vjerskih prijelaza, protiv kojih su se katolički biskupi na čelu s nadbiskupom Stepincem bunili jer se državna vlast uplitala u crkvene poslove. Dapače, i pismeno su protestirali. Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu već 15. svibnja 1951., a 20. studenoga 1941. svi biskupi donijeli su Rezolucije o vjerskim prijelazima, gdje su tražili autonomiju Crkve i nemiješanje države u ta pitanja. I sam papa Pio XII. pohvalio je takvo držanje biskupa. A što se tiče vjerskih prijelaza, koje su komunisti na montiranom sudskom procesu nazivali ‘prekrštavanja’ i stavljali nadbiskupu na teret, on je jasno rekao: ‘Upisuje mi se u krivnju ‘prekrštavanje’ Srba. To je uopće neispravan izraz jer tko je jednom kršten, ne treba ga više prekrštavati, nego se radi o vjerskom prijelazu. Ja o tome neću opširnije govoriti nego velim, da mi je savjest čista, a povijest će jednom reći o tome svoj sud’. (BAS, 62) Najprije je insistirao na osobnoj želji i obraćenju prijelaznika, istaknuo je biskup Košić.

U nastavku, kako prenosi IKA, biskup je rekao kako je tijekom ratnih godina Stepinac zbrinjavao skupine i pojedince.

- Kada je shvatio da jednostavno treba spašavati ljudske živote dao je ovu uputu kleru: ‘Kada dođu k vama osobe židovske ili pravoslavne vjeroispovijesti, koje se nalaze u smrtnoj opasnosti, pa zažele konvertirati na katolicizam, primite ih, da spasite ljudske živote. Ne zahtijevajte od njih nikakvo specijalno vjersko znanje, jer pravoslavni su kršćani kao i mi, a židovska je vjera ona iz koje kršćanstvo vuče svoje korijenje. Uloga je i zadaća kršćana u prvom redu spasiti ljude. Kada prođe ovo vrijeme ludila i divljaštva, ostat će u našoj Crkvi oni koji budu konvertirali zbog uvjerenja, dok će se ostali, kada opasnost prođe, vratiti u svoju. U Dnevniku Josipa Vranekovića, krašićkog župnika, pod datumom 21. XII. 1953. čitamo kako je kardinal rekao: ‘Dobio sam pismo od Seke. To je sada djevojka od 18 godina. Roditelji su joj pravoslavci. Kao dijete bila je među onih 7.000 djece što smo ih zaštitili. Predana je na odgoj časnim sestrama u Novu Ves. Bila je pobožno dijete. Kako do 14 g. ne potpada pod ekskomunikaciju, a živo je željela primiti sv. Pričest i ispovjediti se baš kod mene, to sam joj udovoljio toj želji. Sada mi piše iskreno i bezazleno: Dragi moj Preuzvišeni… Molim Vas, da bi me o Novoj godini, kad dođem do Vas, primili u Katoličku Crkvu, ispovjedili i pričestili… Evo, koliko imade još takvih duša koje će se vratiti pravoj Crkvi. Koliko ih je tako spašeno. One će svjedočiti protiv ovih nesretnika, koji izvrću istinu. Zaštitili smo, što nam je i dužnost, ovu jadnu dječicu, a ovi, da smo ih ubijali…!’ (Dnevnik JV, 240). Zanimljivo je upravo koliko je bl. Alojzije bio uključen u spašavanje srpske djece, siročadi s Kozare. Film o Dijani Budisavljević nije cjelovit te se može reći da niječe istinu jer zaobilazi i namjerno izostavlja bitnu ulogu nadbiskupa Stepinca u toj akciji. Recimo, sama gđa Dijana zapisala je u svojem Dnevniku ovo: ‘Nadbiskup će za djecu učiniti sve što je u njegovoj moći. Djeca će biti smještena u ženske samostane. Svi samostani, svi dječji domovi, svi internati će preuzimati djecu, sve što može stavit će na raspolaganje’. Također je zapisala da je u slučaju većih evakuacija djece on ‘odmah to bez premišljanja prihvatio. Uopće se ne postavlja pitanje da li pomoći, već na koji način pomoć organizirati’, rekao je biskup te se zapitao kako je moguće da danas Ustavni sud RH donosi presude protiv interesa i života djece?

- Iz čijeg on interesa djecu povjerava onima koji nisu obitelj, i to protivno postojećem zakonu? To je prežalosno i siguran sam da bi danas bl. Alojzije digao glas protiv ove očite zloporabe službe a u korist najnezaštićenijih, tj. Djece, rekao je između ostalog Košić. (JL)

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo