U protekle tri godine, od 2015. do danas, udvostručio se broj stranaca državljana Europske unije koji žive i rade u Hrvatskoj - trenutno ih je prema MUP-ovim podacima 2529.
Istovremeno se čak šest puta povećao broj radnika s pravom boravka iz zemalja koje nisu članice EU, ponajviše iz Bosne i Hercegovine i Srbije, iz kojih u Hrvatsku tradicionalno pristiže najviše strane radne snage.
Što se traži
U skladu s povećanim potrebama gospodarstva za radnicima kojih u Hrvatskoj nema dovoljno - ponajprije u građevinarstvu i ugostiteljstvu, ali i metaloprerađivačkoj industriji, brodogradnji pa čak i poljoprivredi - Vlada svake godine određuje kvote koje propisuju maksimalan broj stranih radnika za određena zanimanja. Ograničenje se ne odnosi na radnike iz zemalja članica Europske unije koji, ako žele, mogu slobodno doći živjeti i raditi u Hrvatsku.
Kvota za radnike iz ne-EU zemalja za ovu je godinu povećana na 31.000, što je znatno više od prošlogodišnjih 9000, a pogotovo od 3100 koliko ih je Hrvatska primala 2016. godine. U skladu s time u Hrvatskoj, kažu u MUP-u, trenutno živi i radi nešto više od 10.100 stranih državljana iz zemalja koje nisu članice EU. Velika većina njih, više od 9500 su muškarci, dok je žena tek nešto više od 600. To je već sada oko 2000 ljudi više nego prošle godine, a očekuje se da će broj rasti kako se približava turistička sezona. Za usporedbu 2015. je u Hrvatskoj na temelju izdanih dozvola za boravak i rad živjelo tek 1820 osoba iz ne-EU zemalja.
MUP-ove statistike pokazuju da sveukupno u Hrvatskoj na temelju dozvola za boravak i rad živi i radi 12.656 stranaca od čega 11.351 muškarac i 1305 žena, što je daleko više nego ikada prije. Prije samo tri godine ta je brojka jedva prelazila 3000.
Najviše iz susjedstva
Njima se trebaju pribrojiti i stranci koji su svoje pravo boravka u Hrvatskoj regulirali na neki drugi način, bilo da su učenici ili studenti, zaposlenici humanitarnih organizacija, bračni partneri hrvatskih državljana, azilanti ili osobe kojima je Hrvatska izdala međunarodnu zaštitu… Kako u gotovo cijeloj Europskoj uniji raste potreba za radnom snagom, posebice građevinskim i metaloprerađivačkim zanimanjima, hrvatskim poslodavcima sve je teže potrebne radnike naći i u susjednim zemljama BiH i Srbiji, čiji se državljani zbog geografske blizine i sličnog jezika najlakše i prilagođavaju životu u Hrvatskoj.
Hrvati iz BiH pretežno imaju hrvatsko državljanstvo koje im pruža mogućnost jednostavnog zapošljavanja u većini zemalja EU koje su Hrvatima ukinule radne dozvole. Stoga će radije trbuhom za kruhom otići, primjerice, u Njemačku nego u Hrvatsku. Iz istog razloga Hrvatska teško može privući radnike iz najsiromašnijih zemalja EU - Rumunjske i Bugarske. Među europske države čijim bi radnicima Hrvatska potencijalno mogla biti zanimljiva spadaju Makedonija, Albanija i Kosovo, a sve se više spominje i Ukrajina, koja ima brojno stanovništvo i nizak životni standard, a razlike u kulturi i jeziku nisu toliko velike.
Najizraženiji deficit
Ekonomski stručnjaci, sociolozi i eksperti za migracije uglavnom se slažu da usprkos povećanju broja stranih radnika u Hrvatsku u idućim godinama u potrazi za poslom vjerojatno neće doći više od nekoliko desetaka tisuća novih stranaca, što znači da će do daljnjeg ostati država iz koje radno sposobno stanovništvo više odlazi nego što se u nju useljava. No, razlog za zabrinutost neki vide u tome što među onima koji odlaze ima dosta visokoobrazovanih, dok u Hrvatskoj uglavnom vlada potražnja za stranim radnicima nižeg stupnja obrazovanja, čime se društvo na duge staze intelektualno i ekonomski osiromašuje.