ZAGREB - Je li Dragan Paravinja patološki lažac i sadist koji uživa u pompi koja se oko njega stvorila?
Od tada je prošlo 50 dana, a policija je u međuvremenu na najveću potragu u povijesti Hrvatske potrošila oko 2,5 milijuna kuna. Paravinja u lažnom oproštajnom pismu u Donjim Srđevićima piše da Antoniju nikad nije vidio, a da bi za njezinu sudbinu mogao biti odgovoran vozač misterioznog Mercedesa beogradskih registracija.
Neformalno priznanje
Najavljivao je samoubojstvo, a kada je ipak uhvaćen živ, u banjolučkom Centru za javnu sigurnost istražiteljima priznaje da ju je pokupio, zadavio i bacio u jezero Brljan na Krki. No, već deset dana nakon toga na sudu u Sokolcu govori kako je priznanje iz njega izvučeno batinama te da s Antonijom nema nikakve veze. Prošlog petka policajcima koji su ga nakon izručenja Hrvatskoj vozili u Šibenik u neformalnom razgovoru govorio je kako ju je ubio. Samo dan kasnije službeno pred istražnim sucem govori da Antoniju nikad nije vidio te da kobnog dana uopće nije vozio navedenom rutom.
Paravinja već 17 godina u vrtlog laži uvlači vlastitu obitelj, žrtve i policije četiri države po kojima se kretao. Teško je zamisliti da će sada početi govoriti istinu.
Forenzički dokazi
Policija je sigurna u dvije stvari i zadnja Paravinjina laž zapravo bi im mogla koristiti.
On se kobnog dana svojim kamionom doista kretao tom rutom. Potvrđuju to snimke triju nadzornih kamera i signal njegova mobitela koji su hvatali repetitori uz rutu kojom se kretao. Drugo, Antonia Bilić bila je u njegovu kamionu. Signale njezina mobitela repetitori bilježe istovremeno kad i njegove, što znači da su se zajedno kretali tom rutom. U kabini plavog teretnjaka pronađena je Antonijina kosa i dvije kapljice njezine krvi.
Činjenica da Paravinja kaže kako to sve nije istina dokaz je da sigurno laže, i to je policiji dodatna potvrda da se ni jedan njegov iskaz osim onog u Banjoj Luci ne može uzeti ozbiljno.
Već su ga ispitali
Jedini problem koji istražitelji sada imaju je to što više nisu “stranka u postupku”. Naime, Paravinju su o Antoniji Bilić ispitali i više nemaju pravo službeno ga ispitivati o njoj. Sada je sve na istražnom sucu.
Paravinja, ako je Antoniji naudio, očito je, neće otkriti što je napravio s njezinim tijelom.
SVE laži dragana PARAVINJE
(sažetak)
1. OPROŠTAJNO PISMO
24. lipnja, Donji Srđevići
- Ja nisam ubio tu curu, niti bilo što drugo učinio. Pobjegao sam iz Hrvatske jer sam mislio da me žele izručiti Srbiji, gdje ne smijem jer znam što su učinili na Ovčari i u Slavoniji. Ja nemam veze sa njom. Daleko sam ja iznad te priče.
O ovoj curi ne znam ništa ali sam znao da će je povezati sa mnom i znao sam da me prate već dugo. Ako je pronađeno u Bilišanima, neka traže crni Mercedes sa beogradskim tablicama.
2. ISKAZ ISTRAŽITELJIMA
26. lipnja, Banja Luka
- Na raskrižju puteva Split-Drniš-Šibenik pored puta sa svoje lijeve strane primijetio sam djevojku koja je stopirala u suprotnom smjeru. Primijetio sam da je bila lijepa, crne duže kose i da je na sebi imala farmerice i majicu dok je o ramenu držala žensku torbu. Zaustavio sam kamion i pitao želi li u Zagreb, a ona je odgovorila da bi u pravcu Splita - govori istražiteljima.
Kad se okrenuo na cesti, Antonia je ušla u njegov kamion. Paravinja je dalje inspektorima objasnio kako se tijekom vožnje djevojci pokušao “nabacivati”, što je ona prihvaćala sa suzdržanošću. U jednom je trenutku odlučio zaustaviti kamion te izaći iz kabine i pješice ući na suvozačevo mjesto na kojemu je sjedila djevojka. Ona je tada pokušala pobjeći iz kamiona kroz vrata uz vozačko sjedalo, no ona su bila zaključana.
- Nakon toga me je počela psovati i vrijeđati psujući srpsku majku. Tijekom tih događanja samo me uspjela nekoliko puta odgurnuti nogom od sebe - rekao je.
- U jednom sam momentu izgubio živce i jako sam je rukama uhvatio u predjelu vrata. Ne mogu se sjetiti koliko dugo sam je držao, nakon čega ona više nije pružala otpor i samo se ‘opustila’ - opisao je trenutak ubojstva.
Tijekom vožnje se, priznao je, opet zaustavio kako bi djevojku stavio na krevet iza sjedišta u kabini. Nastavio je vožnju.
- Nakon što sam djevojku prebacio na stražnje sjedište, krećem od Drniša prema Kistanju. Na toj dionici, na jednom od tri mosta na rijeci Krki, mahinalno sam zaustavio kamion te sam ušao na mjesto suvozača odakle sam iznio djevojku te je ponio prema ogradi mosta. Policiji je skicirao to mjesto. - Na jednom od odmorišta, čijeg se imena ne mogu sjetiti, zaustavio sam kamion i u jedan od kontejnera odbacio djevojčinu torbu. Torbu nisam otvarao niti sam se zanimao za njen sadržaj, a želim i da napomenem da nisam ni znao kako se djevojka zvala niti se mogu sjetiti je li se predstavila - nastavio je.
3. SLUŽBENI ISKAZ
Osnovni sud u Sokolcu, 6. srpnja
- Nisam kriv za ubojstvo Antonije Bilić. U Banja Luci su me pretukli i iznudili priznanje.
4. ISKAZ NA SUDU BiH
ekstradicijsko ročište, 11. srpnja
- Nisam kriv za ubistvo Antonije Bilić i žao mi je njene obitelji. U Banja Luci sam pretučen i time su iznudili moje priznanje o silovanju i ubojstvu maloljetne Antonije Bilić. Tukli su i moju suprugu. Napominjem još jednom da nikad nikoga nisam silovao, pokušao silovati, kidnapovao, niti prodao u bijelo roblje, ni ubio. Žao mi je porodice te cure, iz Hrvatske, ali zbog mislim opravdanog razloga sam morao lagati u Banja Luci, i priznati ono što nisam učinio - rekao je Paravinja i dodao: - Ako nema tijela, a nema ni svjedoka, nije mi jasno zašto u Hrvatskoj vjeruju da je Antonia Bilić ubijena - rekao je.
5. NEFORMALNI RAZGOVOR S POLICAJCIMA
tijekom vožnje u Šibenik, 22. srpnja.
- Istina je, zadavio sam je i bacio s mosta u Krku
6. ISKAZ SUCU U ŠIBENIKU
Županijski sud u Šibeniku, sudac Igor Ninić, 23. srpnja
- Nemam nikakve veze s nestankom Antonije Bilić. Nisam je ukrcao u kamion niti imam saznanja o njezinoj sudbini. Tragovi koji me povezuju s nestankom maloljetnice su podmetnuti. Tog 7. lipnja uopće nisam vozio kamion na dionici kraj Drniša - rekao je Paravinja sucu.