1. Gospodine Tuljane, kad ste vi počeli skakati u Dravu 31. prosinca točno u podne?
- Molim vas ponovite malo glasnije jer imam slušni aparat. Da prebacim slušalicu na drugo uho? Kad sam počeo? Pa, bilo je to prije 32 godine kad sam čuo za blagodati koje organizam ima od kupanja u hladnoj vodi. Svi pišu da sam počeo iz zdravstvenih razloga, ali istina je drukčija. Kad sam već skočio nekoliko puta, liječnik mi je na pregledu rekao: ‘Ako se ovako nastaviš čeličiti u vodi, živjet ćeš 100 godina’. To mi je bila motivacija da nastavim.
2. Pamtite li prvi skok?
- Već prije sam u dvorištu iskopao bazen u kojem se kupala cijela obitelj. Kupao sam se u njemu sve dulje i u kasnu jesen i za blagih zima iako su me mnogi pitali: ‘Što je tebi, mi se smrzavamo, a ti se kupaš u hladnoj vodi’? Osjetio sam da mi taj jutarnji šok dobro djeluje na organizam i odlučio se okušati na Dravi. Prvih nekoliko godina nije bilo nikoga od publike, mogli su se čuti i posprdni komentari: ‘Gle, budale, skače u hladnu Dravu’.
3. I kakav je osjećaj kad se sa snijega skoči u hladnu vodu?
- Teško je opisati tih nekoliko trenutaka užitka kad tijelo doživi pozitivni šok uranjanja u vodu. Ne, nemam nikakve posebne pripreme. Malo se razgibam i spreman sam za skok jer znam da to hoću, da mi taj skok treba. Zahvalim se dragom Bogu, skočim i gotovo.
4. U kojim skokovima posebno uživate?
- Najveći mi je izazov skočiti kad vidim da je oko mene mraz i snijeg, a Drava zaleđena. Prije 12 godina bio je toliko debeli led da su ga moji prijatelji morali rezati motornom pilom. Skočio sam u tu rupu, vani je bilo minus deset, a u vodi oko pet stupnjeva. Ugodnije je bilo pod vodom nego vani, gdje je još puhao vjetar. Ali brzo sam se utoplio dekom.
5. Ali prije dvije godine nije bilo tako hladno, a vi ste ipak odustali od skoka. Zašto?
- Da, odustao sam iz zdravstvenih razloga jer sam tada prije termina za skok bio na operaciji pa su mi doktori i djeca zabranili skok da se ne bi što dogodilo. To me jako rastužilo. Puno moje rodbine inače kritizira skokove, supruga me nijedne godine nije išla gledati, ali ja joj to ne zamjeram.
6. Sad vam je 74. godina, dokad mislite skakati?
- Dok god mi dragi Bog da zdravlja i želje za skakanjem. Skok je postao dio tradicije Osječana koji za Silvestrovo kažu: ‘Idem pogledati Tuljana i u zadnju nabavku za doček’. Postoji li nasljednik? Ne znam, bio je jedan dečko koji je nekoliko godina skakao kad i ja pa su ga prozvali nasljednikom, ali stekao sam dojam da je on to više radio jer se želio istaknuti, da ga vidi publika.
7. Kako ste uopće dobili taj nadimak ‘Čovjek Tuljan’?
- To vam je bilo u jednoj radijskoj emisiji u kojoj sam govorio o skokovima, a voditelj je pozvao slušatelje da mi odaberu neki skakački nadimak. Bilo je nekih prijedloga, uglavnom ribe iz hladnih mora. Sjećam se da je dosta glasova dobio Pingvin jer sam i ja mali kao i on. Bio je i Morski lav, ali najviše glasova je dobio Tuljan. Valjda jer i ja imam brkove kao i on.
8. Ne znam jeste li vidjeli što se dogodilo u Rijeci kada su se dvojica utopila nakon skoka u nemirno more. Jeste li vi skakali u hladno more?
- Da, vidio sam taj tragični događaj i jako mi je žao što se to dogodilo. Bio je preveliki rizik skakati u tako nemirno more i mislim da su rekli na televiziji da ih je netko na to upozorio. Da sam ja bio tamo, sigurno ne bi skočio u tim uvjetima. Šta je previše, previše je. Skakao sam ja i u hladno more i to se uvelike razlikuje od skakanja u rijeku. Morska voda te zbog saliniteta sama malo izbaci na površinu, a u slatkoj samo toneš.
9. Kažu Osječani da imate puno hobija i da ste bili pionir u mnogim zanimanjima. Uz potkivanje jaja, što ste još radili?
- Potkivanje jaja malo sam zanemario u posljednje vrijeme, ali imam lijepu zbirku potkovanih jaja. Čak sam napravio i izložbu s kojom sam gostovao u Njemačkoj. Nažalost, tamo mi nisu dali da se okupam, a imaju puno lijepih rijeka. Kažu da to tamo nije običaj. Napravio sam i fasadu od boca, sadio egzotične gljive i uzgajao prepelice radi ljekovitih jaja. Eh, da, da ne zaboravim, u Kino klubu Mursa iz Osijeka bio sam među prvima koji su snimali amaterske dokumentarce. Poznat je moj film ‘Čarli’, jeste li ga gledali?
10. Nažalost ne, ali čuo sam da ste napisali knjigu o ambroziji?
- Da, ja sam vam veliki borac protiv ambrozije i svaku priliku koristim da organiziram ljude kako bi se riješili tog zla koje uništava ljudsko zdravlje. Osnovao sam i Udrugu za borbu protiv ambrozije koja ima 15 članova, a kad idemo krčiti, zna biti i po 80 volontera. Teško je tući tu šikaru, uglavnom je to ručno čupanje na nepristupačnim terenima. Imamo mi i mehanizaciju, ali nemamo novca za gorivo i remont.
10 a) Pa, ne pomaže vam Grad?
- Prije su pomagali, ali sada nam već dvije godine gradonačelnik nije dao ništa. Od osam strojeva radi samo jedan, a sve je veća neimaština pa ne možemo financirati popravke. Koliko mogu, preusmjerim novac koji se skupi od mog skakanja u borbu protiv ambrozije, ali i tog je novca sve manje. To vam je ta moja ideja: da ljudi prihvate zimsko kupanje zbog zdravlja, a s tim prikupljenim novcem da se bore za zdravlje protiv ambrozije.