Po splitskim kaletama u dva sata ujutro nema ni psa. Peristilom ne prolaze čak ni mačke. Rivom, eto, šeće golub. Kad mu dosadi pogled na katancem privezane štekate, on nesputan uzleti. Iz dronovske perspektive snima suvenirnice i pekarne, blješte mu u oči reklame s desetak mjenjačnica kričavo žutog logotipa.
Iznenadi se kad vidi da prilazi neki momak. Tutaš, s rukama u džepovima, osvrće se po trgu, hoda ka oglasnoj ploči na zidu kamene kuće. Vadi crveni sprej. Preko svih plakata s likom razgolićene pjevačice, datumom i cijenom ulaznice, piše: “Putokaz za komunalno redarstvo!” Udalji se korak, dva. Nije zadovoljan. Mladić dopiše: “Babić, Škorić, Buža, Nikša, Kerum, Pametna!” Sad crta srca između nadimaka. To je to. Vraća čep na sprej. Okreće se ka trgu. Nitko ga nije vidio. Kimne golubu. Ide sad u Marmontovu, a onda će obići još četiri-pet oglasnih ploča po palači. I tamo će ispisati imena vladajućih iz koalicije HGS-HDZ, prozvati komunalno redarstvo, a s posebnom pažnjom pisati prezimena konzervatora. Ako vam potezi vlasnika crvenog spreja sliče na besmisleni mladenački bunt, možda vas razuvjeri kad kažemo da ove kasnonoćne akcije razotkrivaju milijunsku aferu proslijeđenu USKOK-u.
Kako, što, gdje?
Vidite: oglasne ploče, kakvih je na desetke po pročeljima jezgre, uopće nemaju koncesionara. Nema pravne osobe koja je zakupila taj oglasni prostor da bi ga prodavala drugima. Nije raspisan natječaj da bi se potencijalni koncesionari uopće mogli javiti. Nitko se, od petstotinjak zaposlenika u Gradu Splitu (hm), godinama nije sjetio da bi to trebalo učiniti nakon što je prijašnji koncesionar, tvrtka Media iz perjanice Agrokora - ugašena kao poslovni subjekt.
Tko ako ne mi? Kada ako ne sada?
Neki poslovnjaci koji su činili splitski dio te Todorićeve firme odlučili su da će oni sami, lijepo ispod stola, nastaviti naplaćivati korištenje gradskih panoa. A lokalna vlast držala je ruke preko očiju.
Ovaj cirkus traje već, rekli smo, dvije godine.
U fotelji šefa komunalnog redarstva sjedili su razni ljudi. Nijedan, kao uostalom niti itko iz čitave ergele komunalnih redara, nije se sve ove godine, šećući centrom grada gdje im je ured, zapitao “pa dobro, tko lijepi plakate, tko za tu uslugu uzima novac ako nikome nismo dali ugovor?”
Zato smo pisali Gradu Splitu. Iznenadili smo se odgovorom:
- Da, to se sve radilo potpuno nelegalno. Ti ljudi koji su prodavali prostor nisu imali ugovor.
Kako je moguće da se to dopustilo?
- Kako? Nemamo pojma kako. Ne znamo. Komunalno redarstvo je odgovorno. Oglasne ploče bit će uklonjene čim nadležni Konzervatorski ured da mišljenje o sanaciji - poručuju. Dodaju i da koncesionara za oglasne prostore u palači nemaju niti ga namjeravaju tražiti jer “nećemo više odobravati postavljanje reklama na gradskoj jezgri”. Da će ukloniti panele obećali su i početkom studenog, i 5. siječnja.
Javili smo se zato odmah Duji, čovjeku iz tvrtke za koju su nam obrtnici posvjedočili da im prodaje gradski oglasni prostor. Na panelima za koje, rekli smo, uopće nema ugovor. Predstavili smo se kao stvarna “tvrtka”. Izrazili smo želju za pozicijom u žarištu događanja, što bliže rivi:
- Neman van ja više u centru ništa. Sve šta je bilo Grad je maka. U palači više nema reklama.
Ali rekli su nam da je donedavno bilo?
- Zadnjih par mjeseci je problem. Grad nam je maka sve lokacije iz centra. Svi oglasni panoi i bedemi. Sve je zabijeljeno od strane komunalnog redarstva. Bit će do sezone uklonjeno. Tako da uopće više nema oglašavanja po centru.
Ma zašto su to napravili?!
- Gradska uprava ukinula je te lokacije na javnim površinama, a na privatnima nije produžila dozvole. Šta da vam kažem. Grad Split konstantno vodi jedna hrpa luđaka. Posebno zadnjih godina. Imaju otpor prema radu, prema poslu, prema dodanoj vrijednosti… - nabrajao je koncesionar u duši.
Vidite, ni on nije zadovoljan radom gradskih službi. Kako ono, daš mali prst… Nismo ga htjeli mi previše gnjaviti. Što će onda raditi nadležne institucije.
Jedan piše, drugi pamti
Zato smo se radije obratili Crvenom spreju - poglavici splitskih grafitera, zaslužnom što se za posao s plakatima saznalo. Nije bilo lako do njega doći. Identitet mu je strogo čuvana tajna, a da vam ne pričamo što bi mnogi dali samo za inicijale. Poveo nas je, dakle, u svoj noćni đir i sve nam ispričao. Šarati je počeo još u rujnu.
On napiše, komunalci prebrišu bijelom bojom. I tako u krug. Na nekim pločama i desetak puta. Sprej je 30 kuna. Isplati se, kaže. Uklonjene su dvije ilegalne ploče od desetak po palači.
Našli smo se pored nekadašnjeg panoa na Pjaci. Na njoj je prvi grafit napisao. Šarao je četiri-pet puta, više ni sam ne zna. Ta je ploča prva pala pod silinom spreja i štemalice. Tad mu je pomagao kolega. On šara crnim sprejem. Skupa su počeli, ali Crveni je upola mlađi i lakše mu je dizati se u dva ujutro za komunalnu revoluciju.
- E! Kad smo prvi grafit radili pisalo je “Restauration must go on”. Reka san odma - triba prozvat nekog političara. Koga god san se sitija tu san stavija. Kad je čovik iz te firme šta nezakonito naplaćuju reklamiranje doša to prepiturat, ja san tamo cilo vrime bija. Pita san ovoga šta je farba da mi kaže za koga radi i reka da bi stavio oglas tu na pano. Govori on “Mandis, Duje ti je nama gazda”.
Ajde! I šta si ti napravio?
- Pa ko i svi u gradu, ja san to već prije zna, samo san se tija uvjerit. Iman firmu. I ja san ti zapravo ka gazda zva i pita da bi se tu oglašava. Devet tisuća kuna. Jedan plakat. Mjesečno. Evo vidiš, o’de iza kioska je bija - pokazuje naš neobični turistički vodič na mjesto gdje se još vide metalni komadi iz zida koji su držali nekadašnji oglasni pano.
- Reka je: ako ti je skupo, može ga se podilit na dva dila pa platiš pet tisuća kuna. Govorin “ok, al triba mi R1 račun”, a on kaže da ga ne može dat. Reka je “možemo se dogovorit da ti ispostavin fakturu za nešto drugo” - prepričava domišljati Getanin dok nas vodi ka Marmontovoj. Računa koliko se milijuna kuna izvuklo, nagađa zašto su šefovi komunale šutjeli… Iz mračne uličice u uličicu, stigli smo. Eto nas pred dugačkim panoom. Nadgleda ga uniformirani policajac držeći ruku na pištolju.
DI ti je štemalica?
- Vidin ga, vidin - razumije Crveni sprej naš zbunjeni pogled. Zastajemo pred pločom. Večer prije na nju je napisao: “Škoriću, piturski valjak nije štemalica”. I tad je bila policija. Šapće da je bio ljubazan neki čovjek. Pričekao je da napiše grafit. Crveni sprej mu je kimnuo glavom i mahnuo. Ovaj ga ništa nije ni pitao. Svi su za to da se panoi uklone. Dobro, osim gradske vlasti.
A spomenuti Škorić je Petar Škorić. Predsjednik gradskog HDZ-a proslavljen po ulozi u dokumentarnom videu iz sredine devedesetih gdje ga na važnom sastanku general Ante Gotovina pita “Di je križ?”, a on se sramežljivo pravda da ga nije našao. Na to će Gotovina: “Pa da si stao u Sinj fratrima i zamolio, oni bi ti dali deset! Zato što ste budaletine! Zato što ste nesposobni! Jedan križ niste sposobni naći!”
Sad vam je jasno zašto je Crveni sprej prije par dana napisao:
“Škoriću di je štemalica… Zar je jednu štemalicu bilo teško naći? Da si samo stao na Pjacu i zamolio radnika Pointa jednu štemalicu, on bi ti dao deset… zašto si budaletina, nesposoban”. Priča nam o tome dok prolazimo pored Galerije umjetnina, kraj Đardina. Na njenom zidu piše: “Isto si 7. 11. obeća” i “lažov”. Poruka je to gradonačelniku. Pogazio je riječ da će panoi tada letjeti iz jezgre. Da ne bude zabune, crnim sprejem je netko dopisao “Opara”. Šetamo dalje. Šutimo. Razgledavamo stotine ilegalno postavljenih reklama s pročelja kamenih kućica. Pogled se spušta na odvodne cijevi građene u vrijeme kad fast foodovi uopće nisu postojali.
- UNESCO će nan skinit zaštitu s palače. To ti je sto posto. Zato napadan konzervatore i komunalce. Bitno mi je da se palača zaštiti jer smo sve drugo uništili. Sve od čega živimo. Uništili smo Jugoplastiku, škver. Sad nan se dešava taj turizam i ako ne upravimo s njin kako bog zapovida, gosti će odlazit na druga mista.
Misliš da stvarno mogu skinut zaštitu?
- Kako ne! Ka i u Njemačkoj. Ne očekujen da će neko premostit Varoš do Radunice, ali sitne će nas stvari uništit. Dioklecijan je dovlačija iz Egipta stvari. Najbolji klesari su dolazili radit. To je bilo bomba, razumiš. Zlato, mramor. I sad mi, mali kokošari kamen po kamen zbog sitnih interesa raspačavamo - iznervirano će Crveni. Pitamo ga, dokad misli ratovati?
- Dok sve panoe ne maknu. Znan da se društvo ne može očistit, ali amo bar očistit plakate. Svu će sramotu opiturat u bilo. Ali ja se ne bojin kad znan da ne radin ništa loše. Eto, ne nosin masku. Ni kapu. Ne sakrivan se. Javno mi nije neka baza istupat jer kad je aktivizam bezličan, ljudi se mogu identificirat.
Mala škola turističke prakse
Anoniman je i naš sljedeći sugovornik, jedan od dvojice aktivista koji su prošlo ljeto u crno prefarbali mjenjačnicu u Marmontovoj otvorenu unutar oglasnog panoa. On koristi isključivo crnu boju.
- Bilo bi dobro da nas ne znaju ljudi ni inače jer kad god se potužimo UNESCO-u da je stanje u palači loše, onda nas iz Grada prozovu da smo mi ti koji su umalo skinili zaštitu! Pila naopako. Krive su komunalne službe - odmah će pričljivi pedesetogodišnjak. Tumači da je pisanje grafita u duhu same palače:
- Grafit nastaje u Rimu. To je bilo ka dnevne novine. Oni su šarali pa brisali. Održavamo tradiciju Splita, grada koji treba čišćenje u glavama i na zidovima - spremno će Crni sprej, pa se, a da nismo ni stigli pitati, osvrće na temu panoa:
- Pouzdano znan da se Grad dogovara s ton firmon koja je dvi godine radila na crno da in sad daju ugovor, da ne idu na sud, ali da nadoknade štetu. Bude li tako, opet neće bit natječaja. Postavlja se moralno pitanje: triba li taj posa dat osobi koja je već krala od Grada? I šta je s panelima izvan jezgre? Tamo i dalje rade. Ni to ne smiju - tvrdi Crni, inače povjesničar umjetnosti. Kad smo prije razgovarali s Dujom, poslao nam je ponudu. Zaista smo dobili cjenik s dvadesetak panela izvan palače.
- Ne smiju ih imat nigdi! A siguran sam da vam iz Grada nisu odgovorili što je s tim drugima, nego su, bit će, samo rekli da će ukloniti one po jezgri?
Je. U pravu ste!
- Sve ja to znam. Više od deset godina se borim oko komunale. A komunala je kriminal. Nema kontrole, a na malim se stvarima u turizmu zgrće lova. Izračunali smo da su iz te “tvrtke” tri milijuna kuna uprihodili. To ti je oko milijun davanja gradu i državi koje nisu platili. I nitko ne reagira! Zato se borim protiv sustava, ne protiv jedne reklame - odlučno nastavlja grafiter s misijom.
Kult Crvenog i Crnog spreja tjera ljude da se i sami angažiraju. Na katedrali Svetog Duje nedavno je anonimni umjetnik oslikao vodenim bojama “Igru sunca”. Inspirirani su i Splićani u elitnom kvartu Meje. Pored osnovne škole koja nema igralište već mjesecima stoji višemetarski grafit s imenima gradskih poglavara. I njega su komunalci prefarbali u rekordnom roku, ali autor se vraćao još tri, četiri puta, i Grad je na koncu odustao. Igralište, nažalost, nisu djeci omogućili. Slično je i na Mertojaku. Šara se i na Sućidru. Pojedinačno zajedništvo.
Zato nije fer da pomislite kako je gradska uprava ta koja je stala na kraj dilerima oglasnog prostora. Nisu komunalci razbili dalmatinski lanac ilegalnog plakatiranja, iako su tko zna koliko plaća u ove dvije godine dobili iz proračuna s tom svrhom.
Izgleda da se pravi grad, onaj pisan s malim “g”, sastavljen od malih građana, polako aktivira. Taj grad se budi. Noću. Da pozdravi zajedljive golubove i spasi palaču. To je splitski dišpet.
Dozvolili djelatnost tvrtki koje nema u registru
Branimir Urlić, gradski vijećnik iz redova stranke Pametno, državnom odvjetništvu prijavio je odgovorne osobe u Gradu Splitu, a DORH je, kako nam tvrdi Urlić, slučaj proslijedio USKOK-u. U prijavi navodi da je 19. ožujka 2015. godine Grad dozvolio tvrtki Media postavljanje reklamnih panoa na više lokacija. Kad su 2016. godine predstavnici te tvrtke tražili izmjene rješenja, utvrđeno je da ta tvrtka uopće ne postoji. Da ih nema u Sudskom registru.
- Trgovački sud u Zagrebu ih je izbrisao. Samim time, ukinuto im je pravo na obavljanje djelatnosti reklamiranja još prije nego što su tražili izmjene rješenja - poručuje Urlić, dodajući da su “do jeseni 2018. godine plakate koristile neke tvrtke bez pravne osnove”. Piše “do jeseni”, jer je tad prijava poslana, ali plakatiranje se i dalje dijelom nastavlja, pa će uskoro biti ispravno “do veljače 2019. godine”.