Akademik Davor Miličić, dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu, objašnjava zašto je odlučio organizirati predavanje kontroverzne američke autorice Judith Reisman u prostorima fakulteta, protiv čega su se jučer javno pobunili studenti.
Vi ste osobno odobrili današnje predavanje Judith Reisman na Medicinskom fakultetu?
- Točno, učinio sam to na temelju osobne molbe zadarskoga nadbiskupa, obavijestivši dekanski kolegij i vijeće fakulteta. Nitko od nas u tomu nije vidio ništa sporno.
J. Reisman je već gostovala na vašem fakultetu. Zašto ponovo?
- Da, prije dvije godine doktorica Reisman je održala predavanje, pri čemu se uglavnom kritički osvrnula na rad Kinseyjeva instituta i njegovih sljedbenika. Ukratko, zamjerala je eksperimentiranje na djeci, obrušavala se na pedofiliju i kritički raspravljala o hiperseksualiziranosti današnjega društva. Ništa u tom predavanju nije izašlo izvan okvira korektne akademske polemike.
Ali je izašlo izvan okvira promišljanja znanstvenika u modernom društvu.
- Koliko se mogu prisjetiti njezina životopisa, uz to što je stekla stupanj doktorice znanosti, ona je bila angažirana na nekolicini sveučilišnih institucija, a bila je i savjetnica nekoliko američkih predsjednika. Poznata je u svijetu. Bojim se da oni koji govore o njoj kao pseudoznanstvenici uopće ne poznaju njezin opus nego to ponavljaju kao papige, čuvši od nekoga drugog i prenoseći dalje.
Mogu li zaključiti da podržavate njezin rad?
- Osobno nisam dovoljno upoznat s njezinim znanstvenim radovima, ali riječ je o osobi koja pronosi humanističke poruke, zalaže se za prava djece, obrušava se na pedofiliju i smatra da u današnjem svijetu postoje neki pogledi na odgoj djece kojima se ona nastoji argumentirano protiviti. Dr. Reisman nije nikakav eksponent konzervativnih crkvenih krugova, jer je ona, koliko mi je poznato, pripadnica židovskog naroda, koja je u mladosti preživjela holokaust. Ljudi u akademskom svijetu kritiziraju jedni druge a, koliko znam, gospođa Reisman nije nikoga pozvala na linč i zatvaranje.
Moram vas podsjetiti da je upravo na tom tragu kada naziva profesora Aleksandra Štulhofera promicateljem pedofilskih ideja u Hrvatskoj.
- Iznijela je svoju kritiku smatrajući se kompetentnom za suprotstavljanje njegovim stavovima. Ako se ne varam, zamjera mu što zagovara, valjda u jednome dijelu, intelektualno nasljeđe Kinseyja. Profesoru Štulhoferu pak nitko ne brani da održava predavanja u zemlji i svijetu, pa tako, ako želi, i na našem fakultetu.
Jeste li slušali njezina predavanja?
- Slušajući, priznajem, jedno jedino predavanje dr. Reisman prije dvije godine u Zagrebu, doista nisam našao ništa sporno. Doživjela je buran pljesak publike, potom se povela rasprava, vrlo civilizirana. Nakon toga doista mi nije bilo jasno zašto su je tolike institucije i javne osobe u Hrvatskoj dočekale neprijateljski, ignorantski, nekulturno. U našu malu sredinu ponovno dolazi svjetski poznata osoba koja argumentima nastoji braniti svoje stavove. Nalazite li tu elemenata za nedobrodošlicu, uvrede, histeriju?
Možda je problem u konzervativnoj ideologiji koju propagira?
- Ali ona ne poziva na nasilje, progon, diskriminaciju. Ona dijelom korespondira s elementima tzv. konzervativnih ideologija jer kritizira hiperseksualiziranost modernoga društva.
Kritičar bi vas sada pitao zašto se netko boji sekularizacije i zagovara povratak na ‘pretkinseyjevsko doba’? Zašto je krtika J. Reisman dobra kritika, a ona njenih neistomišljenika nije?
- Zato što iznose kritike, ali necivilizirano. Upravo oni gotovo da pozivaju na linč, svakako na progon svojih neistomišljenika, trenutno dr. Reisman. To je samo preslika mentaliteta koji je zavladao u našem društvu.
Hoćete li zaustaviti eventualne pokušaje provokacije na današnjem predavanju?
- Gledajte, mi nismo pozvali dr. Judith Reisman zato što smo dio njezine sljedbe. Riječ je o zanimljivoj, svjetski poznatoj osobi koja je zaželjela doći.
Slažete li se da je obitelj, a ne škola, odgovorna za spolni odgoj djece?
- Smatram da i obitelj i škola trebaju zdravstveno i na svaki drugi način odgajati djecu. Najbolje bi bilo da zdravstveni odgoj u školama prepustimo liječnicima, no kao što znate, njih je, nažalost, nedovoljno u Hrvatskoj i za potrebe samoga zdravstva. Protiv sam mišljenja da škola treba biti isključivo obrazovna institucija, a da je odgoj u isključivoj domeni obitelji.
To vrijedi i za sveučilište, a posebno za liječnički fakultet. Nadam se da će i ova predavanja, na koja se dio javnosti neopravdano obrušava, biti na tragu odgojne misije našega fakulteta: humanizam, tolerancija, zaštita onih čija su prava na bilo koji način ugrožena.