Bez obzira na to kako će završiti grozničava potraga za trećim nestalnim radnikom Hidroelektrane Dubrovnik, jučerašnji dan neosporno će ostati zapisan crnim slovima u dugoj povijesti Hrvatske elektroprivrede.
Iako nesreće, akcidenti i katastrofe s ljudskim žrtvama nisu neuobičajena pojava u elektroenergetskoj industriji, razmjeri tragedije u postrojenju na Platu svakako će otvoriti brojna opravdana pitanja o sigurnosnim protokolima, stanju opreme i funkcioniranju proizvodnih objekata čiji je vlasnik nacionalna elektroenergetska kompanija, koja njima i upravlja.
Konačni nalazi
Dok ne budu poznati konačni nalazi istrage o uzrocima požara u dubrovačkoj elektrani, treba se suzdržati od donošenja zaključaka, no razne indicije već ukazuju da će javnost tražiti odgovore na vrlo važna pitanja.
Kao prvo, činjenica jest da je ovo treći akcident koji se dogodio u hidroelektrani Dubrovnik u posljednjih dvanaestak godina. Još 2006. godine došlo je do proboja vode u strojarnicu, 2016. pripadnici Gorske službe spašavanja izvlačili su radnike koji su izvodeći radove zapeli u pedeset metara dubokoj dovodnoj cijevi elektrane, a sada je izbio požar - nažalost, sa smrtnim posljedicama.
Ta činjenica sama za sebe ništa ne znači, s obzirom na različite uzroke svih nesreća, u različitim fazama funkcioniranja elektrane, što je jasan pokazatelj kako u redovnom funkcioniranju takvih kompleksnih elektro-strojarskih objekata postoji inherentni rizik od nesreća na radu. Vjerojatno je i to jedan od razloga što je u industriji godinama prisutan trend što veće automatizacije i uvođenja daljinskog upravljanja takvim objektima.
Primjerice, HEP-ova hidroelektrana Lešće - najnovija u portfelju - uopće nema stalnu posadu. Upravo zbog toga, hidroelektrane sa stalnim djelatnicima objekti su gdje se provode iznimno stroge mjere sigurnosti na radu, a pri tome je požar najozbiljnija ugroza.
Najgori scenarij
Ta se ugroza dodatno povećava ako je riječ o objektima kojima su značajni pogonski ili upravljački dijelovi smješteni u podzemlju. Dva najveća takva objekta u Hrvatskoj su hidroelektrane Zakučac i Dubrovnik, čije su strojarnice skučeni prostori, izdubljeni desecima metara u stijeni, ograničenih mogućnosti za nužne izlaze i alternativni dotok zraka u slučaju izbijanja požara.
Nažalost, čini se da se u Dubrovniku dogodio najgori scenarij, pa je vatra napunila prostor dimom, radnicima odsjekla put prema izlazu i tako ih nagnala da se pokušaju spasiti kroz dugački, mračni i nabujali odvodni tunel kojim rijeka vode Trebišnjice nakon visokog pada na lopatice turbina elektrane otječe prema moru.
Potvrde li se sumnje da je upravo takva bila geneza tragedije, treba očekivati da će se otvoriti rasprava o njezinim uzrocima. Naime, prije manje od tri godine HEP je dovršio veliki projekt revitalizacije hidroelektrane Dubrovnik u vrijednosti 320 milijuna kuna, zahvaljujući kojemu se snaga elektrane povećala za dodatnih 20 megavata, na ukupno 236 megavata.
Skupa obnova
U sklopu tog velikog projekta obavljeni su vrlo opsežni radovi u pogonu elektrane, uključujući ključnu opremu, kao što su turbine, generatori i transformatori te upravljački sustav.
U travnju 2017. godine HEP je s Končarom potpisao ugovor o obnovi i zamjeni kućnih agregata HE Dubrovnik, a prema javno dostupnim informacijama ugovor je, među ostalim, obuhvaćao isporuku novih turbina, generatora, sustava uzbude, električne zaštite te potrebnih pomoćnih pogona, a radovi su trebali biti izvedeni tijekom 2018. godine.
Treba očekivati da će se svi radovi koji su izvedeni tijekom proteklih nekoliko godina pomno analizirati, posebno pokažu li se istinitima jučerašnje neslužbene informacije koje su kolale među gasiteljima, kako je požar izbio na kotlu transformatora.
Kvaliteta projekta
Riječ je, naime, o pojavi koja je dobro dokumentirana u stručnoj literaturi, gdje do požara dolazi zato što transformatorsko ulje - koje služi za hlađenje namota električne zavojnice i magnetske jezgre - zbog proboja kotla curi na vruću površinu i tako se zapali. Činjenica koja podržava ove informacije jest i to da su transformatori u HE Dubrovnik smješteni uz prilazni tunel prije strojarnice, pa bi požar u tom dijelu mogao zapriječiti izlaz radnicima iz većeg dijela postrojenja.
Ako se takav kvar dogodio na novoj ili nedavno obnovljenoj opremi, dodatna će se pitanja otvoriti o kvaliteti HEP-ovih projekata revitalizacije proizvodnih objekata, posebno s obzirom na činjenicu da su ozbiljni problemi - srećom bez smrtnih posljedica - zabilježeni i u hidroelektrani Zakučac. Tamo je revitalizacija, opterećena raznim problemima i skandalima, trajala gotovo petnaest godina, a nakon njezina dovršetka turbina A zbog još neutvrđenih problema radi smanjenim kapacitetom, netom obnovljeni agregat C 2016. godine zbog dva velika kvara na statoru generatora mjesecima nije radio, a znatan dio strojarnice iste je godine poplavljen.
Svi ti događaji, u kontekstu dubrovačke tragedije, ponovno će doći u fokus interesa javnosti.
Trojica radnika zaglavila u cijevi, voda potopila cijelu strojarnicu
Hidroelektrana Dubrovnik iza sebe ima već nekoliko nesreća. Svojedobno je došlo do poplave te je skoro cijela strojarnica potopljena. Tada, srećom, nitko nije stradao i oštećenja su bila minimalna. Prije sedam godina, pak, zaglavila su trojica radnika koji su izvodili radove na održavanju vertikalne čelične cijevi što dovodi vodu na turbine Hidroelektrane Dubrovnik.
Radnici su se spustili u dubinu uz pomoć dizalice te košare iz koje su izvodili poslove čišćenja i pjeskarenja, ali košara je zapela, odnosno došlo je do tehničkoga kvara, pa su ostali zarobljeni u cijevi, bez mogućnosti povratka na površinu. I to su ostali zaglavljeni na dubini od oko 60 metara, točnije na četvrtini 240 metara duboke cijevi.
Nakon bezuspješnog otklanjanja kvara na košari radnici su pozvali pomoć. Unatoč velikoj količini prašine u skučenom prostoru, zbog koje su morale biti korištene i maske za disanje, uz pomoć tehnike protuutega, sva su trojica unesrećenih izvučena na sigurno zahvaljujući pripadnicima Hrvatske gorske službe Stanice Dubrovnik. (J. Trstenjak)