1. Don Anđelko, ne čusmo se godinama otkako ste otišli u Kompolje. Kako vam protječe pastoral u ličkim župama?
- Je li moguće da se nismo čuli više od deset godina? U Liku sam došao 1. listopada 2008., a u Gackoj dolini sam sedam godina. Pastoral je ovdje, kao i drugdje, za svećenika slatki jaram, tj. naporna radost. Nažalost, župnici su izumiruća vrsta pa nam je sve teže.
2. Što ste naučili od malih ljudi, a ne piše u velikim knjigama? Koji su najveći problemi vjernika, na što vam se žale?
- Takozvani mali ljudi, od kojih su mlađi naraštaji učili životnu mudrost - izumrli su. Od ulaska televizije u kršćanske domove i glave svi su najednom postali pametni, svi sve znaju, ali rijetki su oni koji razmišljaju ili čitaju knjige i od kojih se nešto može naučiti. Zato se danas većina vjernika žali ili na političare ili na svećenike. To više što nas je sve manje jer više nema brojnih obitelji.
3. Da, ta demografska katastrofa nije samo u Lici već je i nekoć bogata Slavonija opustjela. Zašto Crkva ne nudi neka rješenja za tu bijelu kugu?
- Upravo Crkvu smatram najodgovornijom za sadašnje propadanje naroda, jer demografska katastrofa nije u prvom redu političko pitanje, nego duhovni problem. Crkva i danas zakazuje jer ponavlja floskulu o iseljavanju, umjesto da osuđuje abortus i ističe problem nerađanja djece!
4. Evo, nakon svećenika nestalo je i dovoljno djevojaka za časne sestre.
- Ako zamislimo svećenika iz Afrike i sestru iz Azije onda nije daleko ni dan da u tu Crkvu dolaze vjernici iz Sirije, zar ne? Moji vjernici znaju da ja već barem pet godina govorim o dolasku migranata u naše puste krajeve te da ćemo imati i svećenike i časne sestre iz Afrike i Azije. U duhovni poziv češće odlaze mladi iz brojnih obitelji jer je to višestruko prirodnije ozračje za razvoj duhovnih zvanja. Ali gdje nema djece, nema ni drugih zvanja i zanimanja. Stanje je u Hrvatskoj alarmantno - Crotitanik tone, a HBK priopćenja djeluju kao Hladna Birokratska Koalicija.
5. Zato se i pitam za koga mi novim hrvatskim prijevodom osuvremenjujemo Bibliju kad se govori da se on radi kako bi se približio mladima. Kako ste vi doživjeli projekt nove hrvatske Biblije nakon 50 godina?
- To je davno trebalo napraviti, u prvom redu zato da se jezik naše Biblije približi narodu, ljudima koji ne komuniciraju stilom teologa i biblijskih stručnjaka. A naš službeni prijevod Svetog pisma ima ne samo mnoštvo zastarjelih fraza, nego i takvih jezičnih nebuloza da čovjek mora stati i razmišljati o tome što je pjesnik-prevoditelj htio reći, kao npr. kod proroka Izaije: ‘Onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu!’.
6. Kojim ste se vi trikovima služili da taj arhaični jezik približite običnom vjerničkom puku?
- Aoriste sam zamjenjivao perfektom, a arhaizme sam ‘prevodio’ današnjim uobičajenim izrazima. To spontano činim i danas dok čitam evanđelje na misi.
7. Koje najavljene promjene vam se sviđaju, a koje ne? Meni će, recimo, uvijek ostati u glavi Jaganjac Božji, a Božje Janje mi nekako vuče na janjetinu.
- Biblija kaže: ‘Što tko voli, to će mu se dati!’ i: ‘Što tko sije, to će i žeti!’. To nam je lekcija za slušanje Božje riječi. A od najavljenih promjena zasad ne mogu izdvojiti ništa, premda unaprijed znam da se ni meni neće sviđati svaki izraz.
8. Kod kojeg dijela klera i vjernika bi taj prijevod mogao izazvati prijepore?
- To će sigurno smetati onim vjernicima koji ne podnose nikakve promjene, koji i molitve izgovaraju tako da ‘melju’ bez razmišljanja - oni se već bune i na potrebnu promjenu u Očenašu koju je papa Franjo najavio. Smetat će i klericima, tj. teolozima koji se zalažu za tzv. uzvišeni stil i protive se ‘vulgarizaciji’. Takvi pomno paze da ih narod ništa ne razumije dok propovijedaju ili pišu jer ne mogu izaći iz profesionalne deformacije da predaju studentima filozofije i teologije umjesto da govore jednostavnim jezikom Evanđelja.
9. Dugo nema vaših blogova. Zadnja objava koju sam vidio je bila ona u kojoj ste kao Angelina pisali o Istanbulskoj konvenciji. Zašto Angelina?
- Zato što sam htio karikirati neke podvale koje u sebi krije taj famozni globalni dokument. Među njima je i moguća optužba Crkve za diskriminaciju žena jer im ne dopušta da budu zaređene za svećenice, kao i dokidanje ispovjedne tajne u slučaju tzv. obiteljskog nasilja itd. A što se tiče bloga, moram priznati da je i meni žao što ne pišem češće, ali jako je teško spajati niz pastoralnih obveza i medijsku djelatnost. Zato ima jako malo svećenika koji voze taj paralelni ‘slalom’.
10. Da pišete blog za subotu, koji biste događaj izvukli iz uzavrelog političkog kotla?
- Uvijek ističem obmane koje politika u sebi nosi i raskrinkavam crkvenu floskulu da je politika ‘skrb za opće dobro’. Teolozi iz svojih skučenih kabinetskih okvira ne vide da kapital upravlja i politikom, i medijima, i tržištem, i kulturom, i sportom… Ali na mnogim razinama utječe i na odnose u Crkvi. Da pišem blog, komentirao bih najnoviji susret kardinala Bozanića i predsjednice Grabar-Kitarović, o kojem je s Kaptola priopćeno kako su sugovornici ‘izrazili zabrinutost zbog sve većeg i češćeg odlaska mladih iz Hrvatske te istaknuli potrebu snažnijeg zauzimanja odgovornih institucija pri rješavanju tog problema’. Zgražam se nad svim šupljim frazama pa reagiram ponekad i neprimjereno jer Crkva mora djelovati proročki, a ne politički. Predsjednica je na Kaptol došla ‘brifirana’, zato je Kardinal trebao spomenuti demografsku katastrofu zbog koje već sutra neće biti kvalitetnih kandidata ni za predsjednike, ni za biskupe, ni za pilote F-16…