ZAGREB - Nepriznata, izvanbračna djeca grijeh su koji pastva najlakše tolerira svojim svećenicima - stav je izrečen na jednom okruglom stolu na kojem se govorilo i o problemu djece kojima su očevi svećenici.
Dobri župnik s djecom
Nedaleko od Zagreba i danas se priča o dobrom župniku koji se brinuo o svojim župljanima i dijelio sve njihove probleme te, među ostalim, imao i petero djece sa ženom koja je pristala na vezu koju nikada neće smjeti otkriti ni spomenuti. O svojoj se djeci brinuo, sudjelovao u njihovu odgoju i obrazovanju, materijalno se brinuo o njima, ali ih nije službeno priznao.
- Crkva bi rješavajući taj problem, kao i probleme pedofilije, morala biti transparentnija, osuditi zlo, ali ne prokazivati grešnika - kaže don Ivan Grubišić govoreći o problemu nepriznate, tajne djece svećenika. - Najbitnije je zaštititi djecu, a ako su djeca bila ostavljana u domovima ili majke prisiljavane na pobačaj, onda su to, po učenju Crkve , zločini - dodaje don Grubišić. Podsjeća da prva crkva nije imala obavezu celibata i da su prvi svećenici bili u braku te kaže kako bi bilo bolje “da se svi svećenici ožene, nego da jedan svojim postupcima sablažnjava ljude”.
Puritanski stavovi
Naravno, ističe don Grubišić, to je problematično područje, ni brak nije ono što se nekada mislilo i tu je teško zauzeti strogo puritanske stavove, no postoje zakonitosti koje jednostavno treba poštovati, smatra don Grubišić. - Dekretima se ne mogu rješavati pitanja ljudske naravi i potreba, ali ih Crkva mora rješavati i suočavati se s njima.