'STRUČNJAK'

Don Stanko zaratio s otočankama, žene ogorčene njegovim stavovima o umjetnoj oplodnji: 'Zašto s oltara ne govori o napuštenoj i zlostavljanoj djeci?!'

    AUTOR:
    • Lenka Gospodnetić

  • OBJAVLJENO:
  • 25.02.2019. u 08:44

Hvar, Jelsa, 300318
Tradicionalna hvarska procesija Za Krizem.
Na fotografiji: docek Jelsankog krizonose Vinka Milevcica na jelsanskoj rivi.
Svecenik Stanko Jercic i Vinko Milevcic
Foto: Duje Klaric / CROPIX
Duje Klarić / CROPIX

Svećenik Stanko Jerčić

 

Post objavljen na Facebook profilu jelšanskog župnika don Stanka Jerčića vezan uz kontroverzije oko umjetno potpomognute oplodnje, iako je namijenjen samo ograničenoj grupi "prijatelji", izazvao je veliki interes javnosti, poglavito lokalne sredine, piše Slobodna Dalmacija.

Konkretno – prema izjavama sugovornika – otok Hvar doslovce "vrvi" djecom nastalom upravo uz pomoć suvremene medicine, koju don Stanko prilično oštro osuđuje zbog malverzacija zamrznutim embrijima koji počesto "završavaju u otpadu". Rečeni proces hvarski svećenik čak mjestimično naziva "prenatalni rasizam".

 

"Je li 'umjetno' začeće – bezgrješno? Ili se u jedan život 'investira' zatiranje drugoga, često mnogih? Tko odlučuje koji će zametak živjeti, a koji će u zamrzivač, a potom – prije ili poslije – u 'otpad' ? Nije li tu na (ne)djelu – 'prenatalni rasizam'?!

 

I kako se to neki 'katolički' supruzi zapanjujućom i nepodnošljivom lakoćom upuštaju u takvu 'avanturu' a da se prethodno uopće nisu ni posavjetovali s kompetentnim stručnjacima, pravnicima i moralistima, čak ni valjano obavijestili o pravnim i moralnim pitanjima i dvojbama, nego, možda, samo o medicinskim? Zar se sve to neodgovorno postupanje može pokriti plaštem zakonite i plemenite želje za potomstvom?", pita se, među ostalim, don Stanko, te se u nastavku objave referira na Jakovljevo apokrifno evanđelje u kojem je opisan slučaj roditelja Marije, Isusove majke, napisano oko 145. godine...

 

Potom se don Stanko opet vraća na recentno vrijeme, te podsjeća na razloge koji mogu dovesti do izostanka začeća prirodnim putem:

 

– Neplodnost može biti urođena, uzrokovana zagađivanjem okoliša, psihičkim problemima ili spolnim bolestima, i drugim razlozima. Naravno, ženinim starenjem gubi se prirodna plodnost. Usprkos tome što su uvjeti življenja u naše vrijeme bitno poboljšani: udobno stanovanje u klimatiziranim prostorima, kvalitetnija prehrana, puno bolja zdravstvena zaštita i medicinska njega, razne fizikalne i psiho-terapije, sve brojniji lijekovi, vitamini i dodaci prehrani; dakle, uza sve to neplodnost postaje sve raširenija bolest jer joj pogoduju mnogi drugi, izrazito negativni uvjeti suvremenog života: stresna užurbanost, brza i nezdrava prehrana, zatrovani prehrambeni proizvodi, diktatura ženske mode koja kao da je (a kao da nije!) sotonski uperena protiv života – zaoštrio je svećenik, ilustriravši posljednju primjedbu:

 

– Sjetite se samo one reklame koja se nekoć mjesecima vrtjela po ekranima: da bi nekako ušla u traperice djevojka mora leći na krevet, a onda još uspije u njih uvaliti svoj mobitel! – "vrisnuo" je don Stanko s ekrana, prisnaživši manjak plodnosti još nekolicinom nepovoljnih čimbenika, poput kasnog ulaska u brak.

 

– U takvom stanju stvari sve se više žena, pa i kršćanki, utječe umjetnoj oplodnji, bez da se potrude obavijestiti o moralnim dvojbama u svezi s tim postupkom. Sve se pokriva plaštem plemenite želje da se "dobije dijete" – smatra ugledni župnik.

Post nastavlja statističkim podacima:

 

– Uspješnost umjetne oplodnje je do 20 posto ako se u maternicu žene unese jedan embrij, a do 40 posto ako se unesu tri embrija. Prema tome, velik broj embrija umre, što je oblik pobačaja. K tomu, velik broj embrija bude zamrznut, neki se koriste u znanstvenim pokusima nakon kojih se usmrte. Moguće je i da embrij bude zaražen tijekom laboratorijskog postupka.

Nadalje, liječnici u laboratoriju izabiru bolje embrije a bacaju lošije i tako odlučuju koji će živjeti, a koji će biti uništeni. Milijuni embrija na taj način pogibaju, sa ili bez znanja roditelja, što se s pravom može nazvati "prenatalnom diskriminacijom i rasizmom". (...)

 

Katolička crkva iz više razloga protivi se umjetnoj oplodnji i smatra je teškim grijehom... Crkva se protivi zamrzavanju embrija, eksperimentiranju nad njima ili korištenju u kozmetičke svrhe. Naravno, Crkva nije protiv djece rođene umjetnom oplodnjom. Zalaže se da svako dijete koje dođe na svijet tim putem bude prihvaćeno s ljubavlju – ublažio je jelšanski župnik svoj istup objavljen na društvenoj mreži početkom prošloga tjedna.

 

Što ga je ponukalo da se, pak, upravo tada obrati svojoj fejsbučkoj sviti? Razloge nam je rado približio u telefonskom razgovoru.

 

– Taj je tekst već objavljen, i to u prosincu, u listu "Marija" s kojim godinama surađujem. Hotimično sam htio, međutim, da ga pročita više ljudi, i cilj sam postigao jer su društvene mreže očigledno jači medij od tiskovina.

 

Nisam iznenađen količinom različitih reakcija jer tema nije neutralna, općeprihvaćena; objavio sam je, međutim, nakon našeg Dekanatskog sastanka na Hvaru, kojemu nazoče i svećenici s Visa. Znate, držim da nije dobro ni zdravo, čak je defekt stavljati mozak ispred srca...

 

Vjerujte da s punim poštovanjem gledam na nastojanja supružnika da dobiju dijete, duboko razumijem tu želju. No, želim podsjetiti na notornu činjenicu i stav Crkve: što je s embrijima koji se tom prilikom masovno uništavaju?! Imali ste jednom objavljen podatak o čak pedesetak tisuća njih uništenih jedne godine u Francuskoj; dakle, govorimo globalno o milijunima embrija koji su, nakon procesa oplodnje, završili u smeću.

 

Tko sebi uzima za pravo ocijeniti neki zametak "boljim" i "vrjednijim života" od drugih koji nisu dobili priliku? To je kao da imate bolesno i zdravo dijete, pa procijenite da vam se više isplati ulagati u ono koje će, grubo rečeno, dati bolje rezultate uz manje troška. Svi se slažemo, međutim, u tome da ćemo za bolesno dijete, čiju dijagnozu ne pokriva lijek s popisa HZZO-a prodati sve što imamo kako bi živjelo. Zašto onda embrije, taj život u zametku, diskriminiramo?!

 

Samo sam htio javnost dodatno informirati o toj nuspojavi umjetnog začeća, ne umanjujući dostojanstvo djeteta rođenog nakon tog procesa. Ono je, dakako, jednako vrijedno kao i svako drugo dijete. Osobno sam puno njih krstio i pričestio, i drugima ću i ubuduće udijeliti isti blagoslov i sakrament – najavio je susretljivi župnik, čiju želju za dodatnom edukacijom ipak nije prepoznao izvjesni broj parova.

 

Među onima koji su eksplicitno iskazali negodovanje je stanovnica Jelse posljednjih dvanaest godina Marina Potočnjak, majka djeteta dobivenog umjetno potpomognutom oplodnjom prije pet godina.

 

– Jako me naljutila objava don Stanka, mogla bih danima govoriti o tome. Držim da bi u svojim istupima trebao dati prioritet napuštenoj i zlostavljanoj djeci, a ne ovim mališanima koje treba prigrliti jednako kao sve druge ljude – kazala je Potočnjak.

 

Jedna od stanovnica Hvara, međutim, ne vidi ništa loše niti kontroverzno u prenošenju stava Crkve, niti upozorenju o potencijalnom manipuliranju zamrznutim embrijima na koje ukazuje jelšanski župnik. Ipak domeće:

 

– Možda svećenici nisu najkompetentniji govoriti o procesu oplodnje jer se zbog svojeg poziva i celibata nikad neće naći u situaciji da donesu rečenu odluku. Proces podvrgavanja umjetnoj oplodnji jamačno je psihički i fizički težak za oba roditelja, i odluka koja se ne donosi naprečac. Zato samo oni mogu to u potpunosti razumjeti – prisnažila je naša sugovornica koja je ovom prilikom molila za anonimnost.

 

– Surađujem s don Stankom Jerčićem petnaestak godina na zaručničkim tečajevima i kristalno mi je jasan stav Crkve po pitanju umjetne oplodnje. Podržavam ga – kratko je poručila i utjecajna katolička aktivistkinja te osmerostruka majka, liječnica dr. Danijela De Micheli Vitturi, specijalistica obiteljske medicine i savjetnica te poučavateljica prirodnih metoda planiranja obitelji.

 

Kako bilo, tekst iz katoličkog glasila, prvotno dakle objavljen o blagdanu Bezgrešne Djevice Marije a potom i na FB-u, otvorio je (ne)poznate dvojbe oko etičnosti procesa koji medicina i Crkva doživljavaju radikalno drugačije, no s istim važnim zaključkom: djeca, ma kako rođena/stvorena, jednako su vrijedni članovi društva i majčice Crkve, piše Slobodna Dalmacija.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo