Nakon što su mediji i građani reagirali na objavu pro-life inicijative ‘40 dana za život’ u kojoj su ili imenovali ili eksplicitno dali do znanja da znaju tko i kad ima zakazan pobačaj u Općoj bolnici Vukovar, Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru potvrdilo je da istražuje postoje li u tome elementi kaznenog djela koje se goni po službenoj dužnosti, piše N1.
‘Najavljen je dolazak trudnice iz obližnjeg mjesta na pobačaj u vukovarsku bolnicu. Molimo sve molitelje da nam se pridruže u što većem broju sutra ispred vukovarske bolnice kako bismo ju dočekali kao kraljevnu i pokazali koliko je vrijedna i kako smo spremni učiniti sve da joj pomognemo izabrati život’, napisali su između ostalog na svojoj stranici na Facebooku, a na napise je reagirala i ravnateljica bolnice Vesna Bosanac koja je za N1 potvrdila da je pokrenula vlastitu istragu unutar bolnice.
Danas je reagirala i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić, koja je rekla da je zaprimila više pritužbi i novinarskih upita na postupak molitvene inicijative te je skrenula pozornost na sljedeće relevantne zakonske odredbe:
‘Sukladno odredbama članka 6. st. 4. Zakona o ravnopravnosti spolova (NN 82/08) i članka 1. 'Direktive Vijeća Europske unije 2004/113/EZ o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga, kojima se zabranjuje diskriminacija u odnosu pristup uslugama', svaka žena ima pravo slobodno odlučivati o svojem seksualnom i reproduktivnom zdravlju, što uključuje i pravo na slobodno odlučivanje o broju djece te radi navedenog ima pravo na legalno inducirani prekid trudnoće pod uvjetima propisanima Zakonom o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece (NN 18/78 i 88/09).
Prema članku 11. Zakona o javnom okupljanju (NN 128/99, 90/05, 139/05, 150/05, 82/11, 78/12), mirno okupljanje i javni prosvjed ne smije se održavati u blizini bolnica na način da ometa pristup vozilima hitne pomoći i remeti mir bolesnicima.
Sukladno članku 4. Zakona o zaštiti prava pacijenata (NN 169/04 i 37/08) ženama mora biti osigurano pravo na fizički i mentalni integritet te zaštita osobnosti, uključujući poštivanje njihove privatnosti, svjetonazora te moralnih i vjerskih uvjerenja.’
Sukladno članku 12. UN-ove Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, zdravstvene ustanove u Republici Hrvatskoj dužne su poduzeti sve odgovarajuće mjere radi uklanjanja diskriminacije žena u području zdravstvene zaštite kako bi osigurale dostupnost zdravstvenih usluga, uključujući one koje se odnose na planiranje obitelji. U skladu s tim Odbor za ukidanje diskriminacije žena u preporuci br. 31. pozvao je Republiku Hrvatsku da, između ostaloga, osigura neometan pristup žena uslugama skrbi o reproduktivnom zdravlju, osobito skrbi pri pobačaju i poslije pobačaja, kao i kontracepcijskim sredstvima.
U Rezoluciji 1464(2005) Vijeća Europe ‘Žene i religija u Europi’ ističe se da je dužnost zemalja članica Vijeća Europe zaštititi žene od kršenja njihovih prava u ime religije i u potpunosti provoditi politiku rodne ravnopravnosti (čl. 6.). Stoga je Parlamentarna skupština Vijeća Europe pozvala zemlje članice i da između ostalog jamče odvojenost crkve i države, što je nužno kako bi se osiguralo da žene ne budu podvrgnute religijski inspiriranim zakonima i politikama, npr. u području zakona o obitelji, razvodu i pobačaju (čl. 7.3.).
U reakciji pravobraniteljice dalje se navodi: ‘U skladu s navedenim odredbama, Pravobraniteljica će pokrenuti ispitni postupak i od Opće županijske bolnice Vukovar zatražiti izvješće. O navedenome ćemo Ministarstvu zdravlja uputiti preporuku da izradi naputak/uputu o postupanju zdravstvenih ustanova prema aktivističkim inicijativama unutar i u okolici prostora zdravstvenih ustanova.
Pravobraniteljica ovim putem također poziva sve zdravstvene ustanove u Republici Hrvatskoj da poštuju navedeni pravni okvir i osiguraju svojim pacijenticama neometan pristup zakonski zajamčenim zdravstvenim uslugama na način da ih oslobode svih aktivističkih pritisaka u prostoru javno-zdravstvenih ustanova i osiguraju pravo na privatnost.’