Darko Hudelist, Globusov novinar i ugledni publicist, koji priprema veliku višesveščanu knjigu o raspadu bivše države, našao je u Arhivu Jugoslavije povjerljive dokumente krucijalne važnosti za razumijevanje posljednjega, kritičnog razdoblja Titove vladavine , od 1975. do smrti 1980, piše Globus.
Iz zapisnika s nekoliko dramatičnih sjednica Predsjedništva SFRJ, napose s izvanrednog sastanka 10. rujna 1976., označenih pečatom “strogo povjerljivo” i “državna tajna”, jasno se vidi kako je federalni i partijski vrh konačno odlučio “maknuti” iz operativne vlasti Tita tako što će ga poslati na dugo, doživotno liječenje.
Bio je to početak kraja Jugoslavije, koja, već ozbiljno načeta teškom gospodarskom krizom, nije imala snage ni za politički ni za ekonomski oporavak, te je idućih petnaest godina, do raspada 1991., provela, zapravo, u stanju kliničke smrti.
Jugoslavija je neslavno pukla 10. rujna 1976. - puno desetljeće i pol prije svoje formalne ili konačne propasti. Tog je dana potpredsjednik Predsjedništva SFRJ Vidoje Žarković (Crnogorac po nacionalnosti; strahovito ambiciozan, ali po realnim sposobnostima krajnje limitiran političar) sazvao, telefonskim putem, izvanrednu, 57. sjednicu tog najvišeg političkog tijela u zemlji i priopćio ostalim članovima Predsjedništva da je predsjednik Republike i SKJ Josip Broz Tito teško bolestan te da više, barem do daljnjega, neće biti u stanju voditi državu.
Žarković je svojim kolegama iz Predsjedništva prenio, zapravo, izvještaj što ga je dva dana ranije, 8. rujna 1976., njemu i još trojici funkcionara na najistaknutijim dužnostima u tom trenutku (sekretaru Izvršnog komiteta Predsjedništva CK SKJ Stanetu Dolancu, predsjedniku Saveznog izvršnog vijeća Džemalu Bijediću i predsjedniku Skupštine SFRJ Kiri Gligorovu) prenio, na Brdu kod Kranja, liječnički konzilij u kojemu su, među ostalima, bili i profesori Brecelj i Makota iz Ljubljane te Kičić s beogradske VMA.
Liječnici su, naime, ustvrdili da Tito boluje od tri vrlo ozbiljne bolesti (akutno oboljenje jetre, problemi sa srcem i povišen šećer).
Najnovija, odnosno najkasnije otkrivena bolest kod Tita bila je jetra; nju su Titovi liječnici detektirali upravo 8. rujna 1976., kad je i podignuta panika u vrhu države. Sa šećerom je on imao problema i prije, a stenokardiju iliti anginu pectoris zaradio je na 5. konferenciji šefova država ili vlada nesvrstanih zemalja, održanoj u Colombu, glavnom gradu Šri Lanke, od 16. do 19. kolovoza 1976.
Vruć šamar Kako sam pročitao u Beleškama što ih je na sjednici od 10. rujna 1976. svojeručno vodio generalni tajnik Predsjedništva SFRJ Slavko Kuhar (sjednica se nije magnetofonski snimala), za Titovu je anginu pectoris ustanovljeno da “može da bude smrtonosna”.