Zagrebački gradonačelnik i šef Stranke rada i solidarnosti Milan Bandić pozvao je hrvatsku Vladu da model demografske politike koji on provodi u Zagrebu primijeni na cijelu zemlju. Plaćenim oglasima, pod nazivom “Demografski iskorak Zagreba - model za cijelu Hrvatsku!”, pobrojao je najvažnije mjere Grada Zagreba te predložio Vladi da ih preuzme “za oporavak cijele zemlje”.
Za četiri ključne mjere koje se provode u Zagrebu - mjera roditelja odgajatelja, besplatni udžbenici za sve osnovce i srednjoškolce, novčana pomoć pri rođenju djeteta i sufinanciranje produženog boravka u školi - a koje bi se administrativno bez većih teškoća mogle provesti i na državnom nivou, Zagreb će ove godine izdvojiti oko 415 milijuna kuna.
Kad bi se provele u cijeloj državi, Vlada bi, prema našem okvirnom izračunu, uz sadašnje četiri milijarde kuna koje izdvaja za rodiljne i roditeljske naknade, dječji doplatak i pomoć za opremu novorođenog djeteta, morala u prvoj godini izdvojiti dodatne dvije milijarde, a kroz naredne godine taj bi iznos rastao, i to, prema prognozama stručnjaka, značajno. Najizdašnija - ujedno i najkontroverznija - mjera jest mjera roditelja odgajatelja, koju je Grad Zagreb uveo na jesen 2016. godine.
Prema toj mjeri, jedan od roditelja koji skrbi o troje ili više djece, od koje najmlađe još ne ide u školu, te koji žive u Zagrebu najmanje pet godina, mogu steći status roditelja odgajatelja i primati novčanu naknadu do 15. godine najmlađeg djeteta. Ta naknada, kako je nedavno istaknula zamjenica gradonačelnika Jelena Pavičić Vukičević, sada iznosi 3993,29 kuna, a Grad po korisniku košta ukupno 6300 kuna mjesečno. Uvjet za dobivanje ovog statusa je da je roditelj u trenutku podnošenja zahtjeva nezaposlen te da dijete ne pohađa vrtić ili jaslice.
Zagreb daje četvrt milijarde kuna
Kad je mjera donošena, u gradskoj administraciji su očekivali da će status zatražiti maksimalno 1500 roditelja - mahom onih nezaposlenih. Međutim, u prvih godinu i pol mjeru je počelo koristiti 3376 roditelja - jedan od roditelja iz gotovo svake druge zagrebačke obitelji koja ima troje djece, od kojih je barem jedno mlađe od sedam godina.
Radi se o puno većem broju no što iznosi broj nezaposlenih roditelja troje djece: roditelji, mahom majke (očevi čine oko 10 posto korisnika) zaposlene u loše plaćenim zanimanjima, poput trgovine, počele su davati otkaze i ispisivati djecu iz vrtića kako bi koristile mjeru: sigurno im je, kažu, bolje biti kod kuće s djecom za plaću od četiri tisuće kuna nego raditi 10 sati dnevno za 3500.
Zagreb će za te naknade izdvojiti ove godine oko 250 milijuna kuna, a narednih će godina taj iznos rasti. Postojeći će korisnici ostati, a novi će pristizati: gradske se vlasti nadaju da će već ove godine ta mjera povećati broj trećerođene djece u Gradu - djece na koje su se obitelji odlučile baš zbog ove mjere.
Kad bi se u cijeloj državi uvela ista mjera, s istim uvjetima, i kad bi jednaki udio roditelja iskoristio tu mogućnost, to bi državni proračun na godišnjoj razini koštalo oko 1,6 milijardi kuna.
- Za očekivati je da bi se na razini države, uz garanciju da je mjera stabilna i da se neće ukidati za godinu-dvije, za status roditelja odgajatelja odlučio i bitno veći udio roditelja s ispunjenim uvjetima, vjerojatno njih dvije trećine - kaže dr. Ivan Čipin s Katedre za demografiju zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.
Naime, Grad Zagreb najbogatija je hrvatska županija, ima najmanji udio nezaposlenih žena i najviše prosječne plaće: u siromašnijim, prije svega slavonskim županijama te, osobito, u ruralnim krajevima, mjesečna naknada od 4000 kuna zagarantirana sljedećih 15 godina i vezana uz rast prosječne plaće u državi bitno je primamljivija nego u Zagrebu. Stoga stručnjaci vjeruju da bi, u kratkom roku, povećala broj trećerođene djece.
- Ta je mjera kombinacija demografske i socijalne mjere. Kakve će rezultate polučiti u Zagrebu, teško je reći, moramo pričekati još koju godinu za ozbiljnije analize. No čini mi se da je primjerenija za neke druge dijelove Hrvatske koji imaju iznimno loše demografske trendove, a manje za Zagreb - kaže dr. Čipin.
Međutim, ističe dr. Ivana Dobrotić s Katedre za socijalnu politiku pri Studijskom centru socijalnog rada zagrebačkog Pravnog fakulteta, mjera definitivno ima i negativne strane koje također treba sagledati.
- Ovakva mjera, prema mojim saznanjima, ne postoji nigdje u Europi. Državna naknada za skrb o djeci postoji u nekim sjevernoeuropskim zemljama, ali samo za djecu do druge ili treće godine života, kao mogućnost roditeljskog izbora da u to vrijeme, kad su benefiti predškolskog odgoja i obrazovanja najmanji, brinu o djeci u obiteljskom okruženju. Naknade za takvu skrb su neusporedivo niže nego u Zagrebu - ističe. U Finskoj, primjerice, ta naknada iznosi nešto manje od 340 eura mjesečno, a u Njemačkoj je iznosila 150 eura: prije nekoliko godina mjera je u Njemačkoj ukinuta odlukom Ustavnog suda jer se kosi s postavljenim ciljevima o uključivanju djece u predškolski odgoj i obrazovanje.
Hrvatska je po uključenosti djece u vrtiće na dnu ljestvice zemalja EU, a ovakvom bi se mjerom taj udio sasvim sigurno dodatno smanjio.
- Nije logično da država plaća i roditelja za skrb o djetetu i subvencionira vrtiće, no uvjet da dijete ne smije pohađati vrtić jedna je od najnegativnijih strana ove mjere. Predškolski odgoj i obrazovanje su, prema brojnim istraživanjima, od neprocjenjivog značaja za djecu stariju od tri godine, osobito onu iz socijalno ugroženih obitelji - objašnjava.
Žene odlaze s tržišta rada
Druga je negativna nuspojava odlazak žena s tržišta rada, i to na 15 godina. U situaciji sve težeg pronalaska radne snage, ovakva mjera na državnom nivou imala bi ozbiljne posljedice. Uz to, gdje će se žene vratiti nakon proteka 15 godina, pita se struka.
- To me ne brine. Teški fizički posao 10 sati na dan za minimalac će me, uvjerena sam, čekati i za 15 godina - odgovara pak jedna od majki koja je dala otkaz u jednoj zagrebačkoj pekarnici i odlučila biti roditelj odgojitelj.
Druga važna mjera je novčana pomoć za opremu novorođenčeta. Grad Zagreb je 2006. godine uveo naknadu za novorođeno dijete u iznosu od 3000 kuna za prvo dijete, 6000 za drugo i 54.000 za treće i svako sljedeće dijete. Tri godine kasnije je povećao te iznose na 3600, 7200 i 66.000 kuna, da bi ih 2011. značajno smanjio, na 1800 za prvo, 3600 za drugo i 54.000 za treće i svako sljedeće dijete. Ove godine za tu će mjeru izdvojiti 78,7 milijuna kuna.
Država također daje naknadu za svako novorođeno dijete, i to u iznosu od 2328 kuna. Kad bi se povela zagrebačkim primjerom, u prvoj bi godini morala izdvojiti 30-ak milijuna kuna više nego sada (oko 118 milijuna kuna), no s godinama taj bi iznos značajno rastao.
Treća je mjera osiguravanje besplatnih udžbenika svim osnovcima i srednjoškolcima, što bi, prema našem grubom izračunu, državu godišnje koštalo između 300 i 350 milijuna kuna. Ta je mjera, sudeći prema reakcijama zagrebačkih roditelja, obiteljima izuzetno vrijedna, dok iz proračuna ne iziskuje pretjerani novac.
Četvrta je mjera sufinanciranje produženog boravka u školi, koju osigurava malo koja sredina izvan velikih gradova, a neprocjenjiva je za usklađivanje obiteljskog i poslovnog života te osiguravanje kvalitetnog provođenja vremena s djecom koja zadaće napišu u školi.
Cijena zagrebačkog modela koji bi se preslikao na cijelu državu bila bi visoka, no ako je demografski problem doista problem koji Vlada prioritetno želi riješiti, novac ne bi smio biti prepreka. Pod uvjetom da je model - učinkovit.
Naime, iako se od uvođenja mjera 2006. godine jaz između stope fertiliteta - statističkog pokazatelja prosječnog broja djece koji rodi svaka žena tijekom razdoblja plodnosti - između Grada Zagreba i cijele Hrvatske počeo smanjivati, Grad Zagreb je još uvijek među pet županija s najnižim stopama fertiliteta u državi. Također, Zagreb ima veliki udio žena koje nisu rodile, kao i manji udio obitelji s dvoje djece od ostatka Hrvatske
- Znatniji porast fertiliteta je najlakše ostvariti ako poraste broj prvorođenih i drugorođenih, što se u Zagrebu i dogodilo u razdoblju između 2006. i 2010.. Grad bi u budućnosti trebao provesti dubinske analize te kreirati mjere koje bi mogle djelovati na povećanje broja istih, jer bez prvog i drugog djeteta, neće biti ni onih trećeg i višeg reda rađanja - kaže dr. Čipin.
Na razini države, zagrebački bi model, pojednostavljeno, vjerojatno bio učinkovitiji nego u samom Zagrebu, a sigurno bi pridonio sačuvanju sadašnjeg broja novorođenih i spriječio daljnji pad. Uvođenjem mjere roditelja odgajatelja vrlo vjerojatno bi u narednim godinama, nakon što se pokaže da je mjera stabilna i da se ne radi o predizbornom ili kakvom drugom triku, broj trećerođene djece i djece višeg reda rođenja u Hrvatskoj značajno porastao - vjerojatno bi se ukupni broj rođene djece mogao povećati, predviđaju stručnjaci, za dvije do tri tisuće i vratiti se na 40.000 novorođene djece godišnje, što nikako nije zanemarivo.
Ali bi, gledajući isključivo s pronatalitetnog aspekta, ističe dr. Čipin, pri uvođenju te mjere trebalo postaviti određene uvjete jer je inače - ekstremno skupo. Naime, sve bi ove mjere nesumnjivo značajno digle standard i uvjete života sadašnjih, postojećih obitelji, što će pozitivno djelovati na smanjenje iseljavanja, no, s pozicije broja novorođene djece, rezultirale bi povećanjem od oko 3000 djece na godišnjoj razini. Budući da bi za to država dala nešto više od dvije milijarde kuna na godišnjoj razini, ispada da bi za svako novorođeno dijete izdvojila oko 700.000 kuna u prvoj godini.
- Stoga mi se čini da bi jedna od mogućih alternativa mogla biti mogućnost stjecanja statusa roditelja odgajatelja samo za roditelje koji bi nakon uvođenja mjere dobili treće, četvrto ili svako sljedeće dijete. Time bi se troškovi višestruko smanjili, jer postojeće obitelji ne bi mogle steći to pravo. Pronatalitetni efekt u tom bi smislu bio veći - kaže dr. Čipin.