Nacionalni program reformi, dokument koji se već dugo iščekuje kako bi se ocijenile nakane ove Vlade, očekivano, za sindikate i oporbu donosi neprihvatljive promjene, prije svega u mirovinskom sustavu, dok je za ekonomiste nedovoljno ambiciozan da bi donio značajnije pomake za budućnost zemlje. Idućih tjedan dana dokument će se usuglašavati sa sindikatima i poslodavcima, ali ukoliko on ostane u sadašnjem obliku čini se da su njegova najveća novost promjene u mirovinskom sustavu, na kojima Europska komisija inzistira već duže vrijeme.
Porez na nekretnine
Za konačnu ocjenu, smatra Hrvoje Stojić, analitičar Hypo banke, trebat će pričekati poreznu reformu te daljnje korake u restrukturiranju javnih tvrtki, koje Vlada tek najavljuje, kao i plan na koji način namjerava riješiti dva ključna problema ekonomije, loše kredite i dokapitalizaciju poduzeća. Bez čega teško može doći do osjetnijeg oporavka u kreditiranju te investicijama privatnih poduzeća. Pritom kao primjer navodi Sloveniju, koja je iznijela platformu za rješavanje problema prezaduženih poduzeća kojima je potreban vlasnički kapital. Iz samog papira Stojić ipak izdvaja nekoliko dobrih najava, poput promjena u mirovinskom i zdravstvenom sustavu. Međutim, primjećuje kako se opet odgađa uvođenje poreza na nekretnine, kao preduvjet za daljnje porezno rasterećenje dohotka, te da nema reforme teritorijalnog ustroja.Premda Svjetska banka, kao i veći broj ekonomista, smatraju da Hrvatska treba slijediti preporuku EK i brže dizati dobnu granicu umirovljenja, Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta skloniji je podržati stajalište bivše Vlade. Argument je da Hrvati imaju manju prosječnu dob života od stanovnika drugih zemalja u kojima se u mirovinu odlazi sa 67 godina, pa i manji broj takozvanih očekivanih zdravih godina nakon umirovljenja. Međutim, u usporedbi s drugim zemljama, Hrvatska ima i značajno veći udjel mladih umirovljenika, a u konačnici i omjer radnog i uzdržavanog stanovništva. Stoga oni koji smatraju drugačije, ističu kako je jedan od načina rješavanja tog problema upravo promicanje što dužeg ostanka u svijetu rada.
No, kako upozorava Lovrinčević, ovaj plan reformi ne treba brkati sa cjelovitim programom rada Vlade, kojeg nema. Ovo je plan reformi koji od traži EK kako bismo konsolidirali javne financije i on je “u svojoj biti smislen”. No, podsjeća da Vlada nema svoj program rada, a najavila je da će ga donijeti do lipnja ove godine. U njemu, kaže, moraju stajati ciljevi i vizije, što će učiniti po pitanju odnosa kapitala i rada, ekologije, migracija, useljavanja i iseljavanja, regionalne politike, Jadranskog mora, nacionalnih parkova i niza drugih tema.
Čvrsti temelj
Slično razmišlja i Sandra Švaljek s Ekonomskog instituta, koja upozorava da će uspjeh ovih mjera u konačnici ovisiti o tome koliko su dobro pripremljene, utemeljene na uvidu u činjenično stanje, te koliko su izvedive uzevši u obzir političke okolnosti, stavove socijalnih partnera i administrativne kapacitete za njihovu provedbu.
Na prvi pogled, kaže Švaljek, popisu reformi nedostaje čvrsti temelj, pa je za preporučiti da Vlada pruži objašnjenje što je podloga za novi set reformi. Naime, novi plan reformi je, čini se, odstupio od Nacionalnog plana reformi iz 2015., što je u nekoj mjeri i za očekivati od nove Vlade, pa ne bi bilo naodmet dobiti informaciju o tome odustaje li se od već započetih reformskih mjera koje je poduzimala prethodna Vlada.
Svađa u koaliciji
Podloga za ovogodišnji Nacionalni plan reformi ima nekoliko - od dokumenta Ifo instituta do prioriteta i popisa reformi predsjednika Vlade koji je on uputio Europskoj komisiji. - Politička scena koja je polarizirana, populistička i uglavnom usredotočena na ideološke teme i politička prepucavanja nije kultivirala rasprave o ključnim društvenim i gospodarskim problemima pa će nažalost i mjere iz Nacionalnog programa reformi, čak i ako se pokaže da su dobro pripremljene i osmišljene, vjerojatno naići na otpor - ističe Švaljek. Kakve god bile, Vladine reforme u ovom trenutku nema tko predstaviti, niti braniti u javnosti. S obzirom na rat koji trenutačno Vlada među koalicijskim partnerima, ne čini se baš izglednim da će provedba reforme ikad doći na red.
Nastavite s reformom koja je već donijela 300 mil. kuna uštede
Ključne mjere reformi zdravstvenog sustava koje bi trebale rezultirati financijskom stabilizacijom do 2018. godine, odnosno plaćanjem duga od 2,5 milijardi kuna za bolje poznavatelje zbivanja u zdravstvu samo su skup općenitih pokušaja “stezanja remena”.
“Predložene mjere ne jamče očekivane rezultate. Produljava se rok za isplatu dospjelih obveza za godinu dana i time se dovodi u pitanje plan i dinamika smanjenja gubitaka koji su prihvatili Europska komisija i MMF te Svjetska banka. Naša je administracija pripremila osam reformskih mjera koje su u 2015. godini počele davati rezultate, odnosno obveze su smanjene sa 2,8 na 2,5 milijardi kuna. Dakle, u prvoj godini izlaska HZZO-a iz riznice obveze su smanjene za 300 milijuna kuna”, kaže Dragan Korolija Marinić, donedavni pomoćnik ministra zdravlja zadužen za bolnički sustav.
Uvjeren je da bi Ministarstvo zdravlja trebalo nastaviti provoditi reformske mjere koje je prihvatila međunarodna zajednice i master plan bolnica. “Potrebno je zadržati kontinuitet bez eksperimentiranja, kao što je naša Vlada nastavila šest projekata koje je financirala Svjetska banka pripremljenih u vrijeme HDZ-ove Vlade od 2007. od 2011. godine”, smatra Dragan Korolija Marinić.
Ekonomisti koji prate zdravstveni sustav kažu da je ova reforma samo popis želja i namjera koje mogu, ali i ne moraju rezultirati dovoljnim uštedama. Po njihovu mišljenju, da bi se moglo zaključiti hoće li se moći doći do cilja, odnosno stvarnih ušteda, nužno je znati način i tajming provedbe, što se iz ovog šturog nabrajanja ne može vidjeti, smatraju ekonomisti.
Nažalost, kao jedini konkretni način dolaska do više sredstava u sustavu navodi se povećanje police dopunskog osiguranja, a manjim brojem dolaska pacijenata u hitne bolničke prijeme namjerava se uštedjeti oko 500 milijuna kuna, što je upitno s obzirom na to da se istodobno ti pacijenti “sele” u primarnu zaštitu, gdje će onda trebati više sredstava.
U svakom slučaju, tek će detaljna razrada ovih “natuknica” odgovoriti na pitanje kuda ide hrvatsko zdravstvo - prema smanjenju prava pacijenata ili racionalizaciji sustava zbog povećanja kvalitete usluga. ( G. Jureško)
BUZ: Ne dižite dob za ranije umirovljenje
Predsjednik BUZ-a Milivoj Špika zatražit će hitan sastanak s Tomislavom Karamarkom i resornom ministricom rada Nadom Šikić da bi dobio dodatne informacije o predloženoj mirovinskoj reformi s kojom se BUZ nikako ne slaže.
- Nas kao socijalnu komponentu Domoljubne koalicije nisu konzultirali prije iznošenja takvog prijedloga u javnost - rekao je.
Dodao je da pokraj 300.000 nezaposlenih nema potrebe žuriti s podizanjem dobne granice za umirovljenje.
- S druge strane, nitko nas ne tjera da pri Europskoj komisiji radimo stvari prije dogovorenih rokova. Protivimo se i podizanju dobne granice za ranije umirovljenje. Ljudi ne idu u raniju mirovinu nego želje, nego jer su primorani - ističe.
Sindikati su također protiv ovakve reforme, a plan reformi, kažu, najbolje pokazuje da Vlada sindikate ne doživljava kao partnere, već ih poziva na konzultacije da bi ispunila formu: sindikalci su, naime, jasno rekli i napisali da se s ovim dijelom reformi ne slažu, ali Vlada to nije uvažila.
- Neoliberalni krugovi, koje Vlada očito sluša, zaključili su da u Hrvatskoj dosta ljudi ide dosta rano u mirovinu, pa dugo uživaju u mirovini i tako stvaraju velike probleme u državnom proračunu, koji se mogu riješiti ako ti ljudi dulje ostanu na poslu: trošit će se manje za penzije te će uplaćivati poreze i druga davanja. Zbog njihova duljeg ostanka na poslu, s druge strane, mladi će još dulje i u još većem broju ostajati nezaposleni, ali to vladajuće ne brine jer mladi nezaposleni ne dobivaju naknadu na burzi pa nisu trošak. I tako će sve dobro funkcionirati. Ne za građanina, koji je uvijek trošak, nego za proračun - kaže Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske. Postroženje penalizacije za odlazak u prijevremenu mirovinu, dodaje, sigurno će utjecati na porast siromaštva među starijom populacijom. ( K. Turčin)