NAJBOLJI MLADI POLJOPRIVREDNICI

EKONOMISTICA VODI FARMU KOJU JE POKRENUO NJEZIN DJED 'Počeli smo s junadi, a sad svi traže naše bučino ulje, uskoro otvaramo i prvi bučomat u RH'

    AUTOR:
    • Mario Pušić

  • OBJAVLJENO:
  • 02.04.2019. u 22:30

Robert Fajt / CROPIX

Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika, koji i ove godine organizira europarlamentarka Marijana Petir (EPP) uz pokroviteljstvo Jutarnjeg lista, ušao je u završnu fazu. Stručni ocjenjivački sud odabrao je deset najboljih. Ovo su njihove priče

Čim je došao iz vrtića, Bruno (5) je sjeo na traktorčić i odvozio krug po velikom dvorištu. Onda je otišao u štalu i nahranio bikove djeda Darka. Dok je mali dječak čekao da djedove velike životinje pojedu i zadnju slamčicu, već je u ruci držao metlu da za njima počisti. Na izlazu ga je već čekao čovjek koji ga obožava i dao mu dogovorenih i zasluženih pet kuna. Maleni ih je uzeo i pospremio s ostalim “medvjedima” u svoju kasicu-prasicu.

- To su sada moje kune i njima ja raspolažem - rekao je važno Bruno pa otišao obavljati druge, dječačke dužnosti, poput naganjanja lopte i veranja po svojoj vrtnoj kućici.

U priči o malom Bruni Fabeku, najmlađem članu njihove obitelji, sadržana je sva filozofija života vrijedne obitelji Vugec - Fabek u Donjoj Pušći, ali poznatoj i mnogo, mnogo dalje, a ona kaže da nagrada može doći samo nakon napornog rada i poštivanja životinja koje uzgajaš. U posao je krenuo još njegov pradjed Josip 1968. godine, kada su Vugecovi započeli s tovom teladi do 250 kilograma, a onda izvozom u Italiju. U njihovim štalama znalo je biti i 250 grla odjednom.

Dobra ideja

Gazdinstvo je preuzeo Brunin djed Darko, danas 65-godišnjak, koji je tovio junad, čak 150 komada. Onda su se dogodile dvije loše stvari, došle su krizne devedesete, a prije 15 godina umrla je Darkova supruga Biserka, Brunina baka koju nije stigao upoznati. Morali su upola smanjiti proizvodnju, te i danas tove junad kupujući telad u Rumunjskoj i Mađarskoj.

Junice i dalje otpremaju u Italiju, a bikovi završavaju nedaleko - u klaonici Mihalinec. Darka gotovo frustrira to što je hrvatska poljoprivreda na toliko niskim granama da ovdje nema gdje nabaviti teliće, pa će uskoro to raditi sam - uvest će, uz tov, i sistem krava-tele, pa će tako zatvoriti proizvodni proces. S vlastita tri hektara zemlje na kojima mu je gazdinstvo, pa još tridesetak po okolnim selima ima gdje, ali još je važnije da ima i s kim.

Robert Fajt / CROPIX
 

Nakon smrti supruge njegova desna ruka postala je kći Helena koja se udala za Nikolu Fabeka, koji su roditelji maloga gazde Brune. S njima je Darko siguran da će širenje farme proći u najboljem redu. Ne brinu Vugecovi samo o ovim plemenitim i zahvalnim životinjama. Uz njih, godinama vode i dvije poljoprivredne trgovine. Kao da nisu imali dovoljno posla, prije pet godina krenuli su s proizvodnjom buča i fantastičnog bučina ulja, koju vodi kći Helena (33).

Sve je započelo tijekom jednog obiteljskog razgovora na kojem je netko postavio pitanje: što bismo još mogli raditi? Druga Darkova kći, Barbara, koja je svoj profesionalni put pronašla daleko od štala i plugova te je postala marketinški stručnjak, predložila je - buče. Njezinu dobru ideju sestra Helena pretvorila je u još bolji proizvod.

Odane mušterije

U samo nekoliko godina toliko su dobri na tržištu da im stižu ponude za širenje distribucije u Beč, Nizozemsku, čak i u Ameriku, a redoviti kupci im dolaze iz cijele Hrvatske. Njihovim miješanim, hladno prešanim i stopostotnim uljem, te pirovim i bučinim brašnom, zdrav život održavaju i mnoge osobe iz javnog života, glumica Marijana Mikulić, primjerice, im je jedna od najodanijih mušterija.

- Doslovno smo krenuli ovako: ‘ajmo probat, pa što bude. Odmah smo shvatili da kod nas buča jako dobro uspijeva. Sezona sjetve kreće u svibnju, kad se zemlja dovoljno zagrije, a berba u rujnu. Kakva će biti godina, ponajviše ovisi o vremenskim prilikama koje su prilično nepredvidljive. Za sada ih uzgajamo na tri hektara, ali i tu se planiramo širiti jer je potražnja jako velika - kaže nam Helena.

Kao i životinje, na koje nitko nikada nije digao ruku na farmi Vugecovih, i biljke gazdi vraćaju onako kako se on ponaša prema njima, možda je baš u tome tajna uspjeha ove obitelji u svim poljoprivrednim granama. Oni svoje buče ne prskaju, kad je suša, Darko navodnjava polja iz obližnjeg potoka, a plijeve ih kada god je to moguće.

- Nakon berbe buče poslažemo na traku i strojno odvajamo koštice. Malo puknute ili one na kojima ima znakova truleži uopće se tamo ne nađu. Potom koštice peremo, sušimo i pakiramo u vreće. Preradu radimo u Čakovcu i vrlo smo zadovoljni krajnjim proizvodom - kaže Helena.

Ona radi na realizaciji nove originalne ideje - otvaranju bučomata, nečega što ne postoji u Hrvatskoj, ali ni u Sloveniji još nije nitko čuo za tako nešto. Kao što postoje specijalizirani aparati za mlijeko - mljekomati, tako je Helena pomislila da bi bilo dobro tržištu ponuditi originalan način opskrbe i s bučinim uljem.

Bučomat ima svoje specifičnosti zbog težine boca, te stručnjaci bruse detalje kako bi aparat u nastajanju bio funkcionalan, no sasvim je sigurno da će njegova primjena vrlo skoro zaživjeti na zaprešićkoj tržnici, a, iako ih poznajemo tek nekoliko sati, sasvim jasno možemo zaključiti da tu neće stati. Čelne ljude Grada Zaprešića njihova je ideja oduševila, pa će tako, nadaju se, i ljude koji vode Zagrebačku županiju.

 

Tri posla

Prema svemu ovome dade se zaključiti da Vugecovi imaju posla preko glave, a najveći teret nosi upravo Helena. Suprug Nikola ima svoj biznis, a kako bi joj olakšao njezin, ponekad sjedne na traktor, a i preuzeo je brigu o njihovom Bruni. Baka Zdenka (Darkova majka), kako to bake i inače rade, brine da svi budu siti.

- Znalo mi se dogoditi da vlastito dijete ne vidim po mjesec dana, jer bih ujutro počela s poslom dok bi on spavao, a završavala kasno u noć kada bi on već otišao na spavanje. Na porodiljnom sam bila samo deset dana, a na bolovanju jedan, kada je maleni operirao krajnike. Za ženu su ovo izuzetno teški poslovi i nije mi lako, ali ne odustajem. Zato sam se i prijavila na ovaj natječaj, kad kažu da žene nešto ne mogu, da im pokažem: E, baš mogu! - odgovara nam Helena na pitanje kakav je život na poljoprivredi.

Ne znamo kako joj to uspijeva, ali ona nekako može raditi tri stvari odjednom, voditi trgovinu poljoprivrednim proizvodima i u njoj prodavati, držati pod kontrolom štalu i hraniti teleke, te još flaširati bučino ulje. Ipak, nikada nije požalila i nikada ne bi otišla sa zemlje.

- Kada vidim tatu koliko radi sa svojih 65 godina i kad vidim koliko su generacije uložile u sve ovo, ne mogu samo sve to zaustaviti. Da, znam se ponekad zapitati što mi je sve to trebalo, zašto nemam osmosatno radno vrijeme pa se poslije odmaram. Ovo što radim volim i ne bih mijenjala ni za što na svijetu - sigurna je Helena Fabek.

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo