U razmjerno dugom razdoblju prije početka globalne krize, svjetska su gospodarska kretanja bila izrazito povoljna, vođena ekspanzijom velikih gospodarstava Azije te proširenjem unutarnjeg tržišta Europske Unije na niz tranzicijskih zemalja. Na hrvatsku ekonomiju to je djelovalo pozitivno, prije svega djelovanjem mehanizma niskih kamatnih stopa i lake dostupnosti kredita. Naša je gospodarska aktivnost bujala, ali su jednako tako bujale unutarnje i vanjske neravnoteže. Tržišni mehanizmi nisu ih kažnjavali zahvaljujući povoljnom globalnom okružju. Osjećaj nužnosti dovršenja tranzicije - daljnje privatizacije, provedbe strukturnih reformi i jačanja različitih aspekata konkurentnosti potpuno je oslabio. Demokratski su procesi, zahvaljujući rastućim javnim prihodima, vodili klijentelizmu, neracionalnostima i lošem upravljanju javnim poduzećima, neefikasnosti javne uprave, te ovisnosti prevelikog dijela gospodarstva o državnim potporama i javnim narudžbama. Posljedice krize nisu mimoišle ni nas. Važno je znati da ona nije uzrokovala naše fundamentalne probleme, već ih je samo ogolila i naglasila. Dolazak krize dočekali smo nespremni i ranjivi. Probudili smo se tek u ljeto prošle godine.
Novi svijet
Danas se svijet stubokom promijenio. Zemlje EU pokazale su različite stupnjeve spremnosti za prilagodbu recesijskim uvjetima. Očito je da nakon ove krize Europsku Uniju više nećemo dijeliti na stare i nove članice, već na one koje su iz krize izašle snažnije i konkurentnije - poput Njemačke ili Poljske, i one koje nisu imale političke snage, odlučnosti i konsenzusa svih dijelova društva za promjene i odricanja - poput Grčke, Španjolske i Portugala.
Gospodarski oporavak svjetskog gospodarstva je započeo, premda je još uvijek nedovoljno čvrst i dinamičan. Tijekom oporavka valja očekivati još pokoju negativnu ekonomsku vijest, ali je najgore svakako iza nas. Relevantne svjetske institucije prognoziraju da će nakon pada svjetskog BDP-a od -1,2% u 2009. godini biti zabilježen rast od 3.1% u 2010. te 3.5% u 2011. godini. Porast međunarodne trgovine iznosit će u 2010. godini 3,6%, u 2011. 4.6%, nakon što je u 2009. zabilježen značajan pad od čak -14%.
Kretanja u EU će slijediti gore navedene trendove, ali nešto sporijim ritmom. U 2010. godini očekuje se rast BDP-a u EU27 od 0,7%, a u 2011. godini 1,6%. Oporavak europskog gospodarstva će biti spor i dugotrajan. Grčka, Španjolska, Portugal i Irska imaju izrazito visoke razine tekućeg deficita javnog sektora u BDP-u, koji dosežu između 12% i 14% i predstavljaju značajnu neizvjesnost za dinamiku oporavka europskog gospodarstva. Spora dinamika oporavka europskog gospodarstva implicira slabu dinamiku porasta izvoza kako unutar zemalja EU, tako i zemalja kandidata.
Kod zemalja u okružju RH postoje naznake zaustavljanja negativnih trendova u gospodarskoj aktivnosti, ali se, logično, pogoršavaju negativna kretanja u zaposlenosti. Očekuje se da će 7 zemalja novih članica, isključujući baltičke zemlje, zabilježiti tijekom 2010. godine stopu gospodarskog rasta tek oko 0,5%, osim Poljske sa 2,5%. U 2011. godini se očekuje vrlo blago ubrzanje rasta tih zemalja (između 2% i 3%), te oko 3,5% u 2012. godini. U cjelini gledano gospodarski oporavak novih zemalja članica će biti vrlo spor, uz izražen problem visoke nezaposlenosti, te usporavanje procesa konvergencije.
Predviđanja za zemlje EU
Razumno je očekivati da će se EU tek 2013. godine vratiti na svoju dugoročnu putanju rasta. U međuvremenu, najizraženiji problemi u dinamici oporavka bit će zabilježeni kod zemalja koje svoja gospodarstva temelje na izvozno orijentiranim ekonomijama, bilo da je riječ o velikim europskim ekonomijama poput Njemačke, ili manjima, jer će većina paketa fiskalne pomoći biti protekcionističkog karaktera. Kod novih članica i zemalja kandidata najveće probleme će morati prebroditi ekonomije koje su rast temeljile na rastu domaće potražnje i priljevu inozemnog kapitala (Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Hrvatska), te imaju ograničen prostor za djelovanje anticikličke fiskalne politike.
U takvom okružju u Hrvatskoj se očekuje također relativno spor oporavak: rast BDP-a od 0,2% u 2010. godini, 2% u 2011, te oko 3% u 2012. godini. Nezaposlenost će u cjelokupnom razdoblju predstavljati izražen problem, te će prema ILO definiciji, nakon 9,3% u 2009. godini, doseći 10% u ovoj i idućoj, te pasti u 2012. na oko 9%. To su osnovni očekivani makroekonomski parametri o kretanjima gospodarstava u okružju i Hrvatske. Razina hrvatskog javnog duga od 37,7%, uz neizbježan porast za potrebe saniranja brodogradnje, te očekivanih razina deficita proračuna za razdoblje sljedeće tri godine ukazuju na očekivani trend porasta udjela javnog duga u BDP-u, ali još uvijek na razinama koje su prihvatljive međunarodnim investitorima.
Najvažniji zadaci
Pokretanje investicija, prije svega privatnih, domaćih i stranih, zadatak je broj jedan. U svim sektorima, a naročito u energetici, zaštiti okoliša, željeznici, lukama i nacionalnom sustavu navodnjavanja. Povezan s tim je odlučan nastavak privatizacije, korištenjem domaćeg kapitala u daleko većoj mjeri nego što je to bio slučaj do sada. Prostor za antirecesijsko djelovanje fiskalne politike je ograničen. Stoga treba ustrajavati na promjeni strukture javnih rashoda, relativnim smanjivanjem tekućih izdataka za plaće, materijalne troškove i ostale tekuće rashode (osim dobro odmjerenih socijalnih transfera), te povećavanjem investicijskih izdataka u navedenim područjima. Istovremeno, valja provesti skup svih potrebnih reformi zbog jačanja konkurentnosti poduzeća. To će učiniti svi naši konkurenti, da bi zauzeli što bolju konkurentsku poziciju na početku uzlazne faze gospodarskog oporavka europskog gospodarstva, pa to treba činiti i Hrvatska.
U opisanoj situaciji Hrvatska je na raskrižju. Odlučno, cjelovito i odmah, sa ili bez stranačkog konsenzusa, napasti na bitnim reformskim područjima, ili se prepustiti sudbini iščekivanja čuda u situaciji sporog gospodarskog oporavka EU, sporog oporavka svjetskog izvoza, te ograničenja koja imamo zbog visoke razine inozemnog duga. Za nas četvoro dileme nema.