Dosje sadrži obimnu dokumentaciju o nizu moćnih poslovnih ljudi iz energetskog biznisa s područja istočne Europe. Dosje sadrži pregršt podataka o njihovom dobro skrivenom dijelu poslovanja i transakcijama preko off shore tvrtki u poreznim oazama diljem svijeta.
Dosje sadrži i gomilu podataka o dr. Joszefu Laszlu Tothu, nekadašnjem glavnom direktoru mađarskog MOL-a, a potom glavnom savjetniku Zsolta Tamasa Hernadija. Ti podaci o dr. Tothu ili JT-u, kako su ga mnogi nazivali u naftaškim krugovima, morali su ostati tajni. A kada su ipak isplivali u dosjeima austrijskih istražitelja, nisu smjeli biti prezentirani kao dokaz u arbitražnom postupku koji je RH povela i na koncu izgubila protiv MOL-a. Mađarska strana uložila je sve napore da taj dosje, čije su izvođenje arbitražnom sudu predlagali pravni predstavnici Hrvatske, “ispadne” iz spisa. Vijeće arbitražnog suda na koncu je i prihvatilo stajalište Mađara i zaključilo da se taj dosje ne može koristiti kao dokaz. Razlog je isključivo pravne prirode. Naime, taj je spis USKOK dobio od Austrijanaca preko međunarodne pravne pomoći kako bi ga koristio u predmetu Ina-MOL protiv Ive Sanadera i Zsolta Hernadija, optuženih u Hrvatskoj za primanje i davanje mita. Argument predstavnika MOL-a bio je da se tako, isključivo za jedan predmet pribavljeni podaci ne mogu koristiti u nijednom drugom predmetu, pa tako ni u arbitražnom postupku. Sud je te argumente prihvatio.
Dokazni materijal
Pritom treba napomenuti da nije posve jasno postupanje hrvatskih pravnih zastupnika po ovom vrlo važnom pitanju. Austrijski dosje mogli su, naime, pribaviti i na druge načine te ga ipak uvesti kao dokazni materijal. Primjerice, mogli su sami, za potrebe arbitražnog postupka zatražiti spis od austrijskih vlasti. Poprilično je izvjesno da bi tom zahtjevu bilo udovoljeno. Usto, već ranije su o istom dosjeu izvještavali i mađarski i hrvatski novinari, koji su raspolagali relevantnim dijelom dosjea. A bilo bi posve legitimno pribaviti te dokumente preko novinara. Zašto ništa od toga nisu učinili, nego su dopustili izdvajanje dokaza koji nimalo ne odgovaraju mađarskoj strani, teško je reći.
U svakom slučaju, RH je u konačnici ostala bez mogućnosti pred vijećem UNCITRAL-a izvesti dokaze koji izravno povezuju vodeće ljude mađarskog MOL-a s tvrtkama preko kojih je 2009. godine isplaćen dio spornog novca, navodne provizije za tadašnjeg hrvatskog premijera Ivu Sanadera. Na arbitražnom sudu potvrđena je poslovna povezanost MOL-a i ciparske tvrtke Hangarn Oil Products Trading Ltd, preko koje je išao dio “provizije”. Međutim, izdvojen je dokaz, koji tu tvrtku izravno i vlasnički povezuje s dr. Tothom, koji je u vrijeme isplate bio glavni savjetnik optuženog šefa MOL-a. Dokaz koji nije rezultat istrage “pristranog” hrvatskog pravosuđa, nego austrijskih istražitelja, kojima su se teško mogle “prišiti” takve kvalifikacije.
Slučaj Ina-MOL USKOK je otvorio 2011. godine, kada je Ivo Sanader bio u ekstradicijskom pritvoru u Salzburgu. Prema tvrdnjama USKOK-a, Sanader je s Hernadijem još 2008. dogovorio da će za deset milijuna eura mita učiniti sve što je potrebno da MOL dobije prevladavajuća upravljačka prava nad Inom, iako nije stekao većinski udio u Ini. U pregovorima prije zaključenja izmjena i dopuna međudioničarskog ugovora, Sanader je glavnom hrvatskom pregovaraču Damiru Polančecu dao okvir za pregovore, koji je podrazumijevao da MOL u startu, iako nije stekao 51 posto udjela u Ini, dobije većinu u upravljačkim tijelima Ine, koju je do tada imala RH. Tako je u spornom ugovoru, potpisanom koncem siječnja 2009., MOL i dobio upravljačka prava nad Inom. Pritom je potpisan i Glavni ugovor o plinskom poslovanju prema kojemu je iz Ine trebao biti izdvojen tada neprofitabilni plinski biznis.
Za takvo pogodovanje MOL-u, Sanader je, prema optužbi, tijekom 2009. godine, sukladno dogovoru s Hernadijem, trebao dobiti 10 milijuna eura mita i to na račun švicarske tvrtke tadašnjeg Sanaderova intimusa Roberta Ježića. Direktor Ježićeve tvrtke u Švicarskoj potom s MOL-ovim izaslanikom Imrom Fazekasem sklapa fiktivne konzultantske usluge temeljem kojih su dvije ciparske tvrtke, Hangarn Oil i Ceroma Holding, uplatile Ježićevoj tvrtki u Švicarskoj polovicu ugovorenog iznosa. Sve ove optužbe USKOK je bazirao prvenstveno na iskazu Roberta Ježića, ali i direktora njegove tvrtke u Švicarskoj te spomenutoj poslovnoj dokumentaciji. Iz svega je bilo vidljivo da nikakve usluge po tim ugovorima nisu pružene.
Porezne oaze
Hrvatski istražitelji već su u fazi istrage pribavili podatke o ciparskim off shore tvrtkama iz tamošnjeg sudskog registra te su doznali da je Hangarn Oil, koji je na račun Ježićeve tvrtke transferirao 2,6 milijuna eura, u suvlasništvu tvrtke Torafin Finance & Trading. Međutim, radilo se o off shore tvrtki registriranoj u drugoj poreznoj oazi, na Britanskim Djevičanskim Otocima. Vlasniku tvrtke, dakle, bilo je praktično nemoguće ući u trag, tako da podatak o vlasničkom udjelu Torafina za istragu u Hrvatskoj nije puno značio, pogotovo nakon što je u ime Hangarna osobno “iskočio” direktor Imre Fazekas.
Fazekas je i svjedočio na Županijskom sudu u Zagrebu u postupku protiv Ive Sanadera, tvrdeći da su on i ruski tajkun Michael Gucerijev, odnosno njegova tvrtka Brocada Ltd, držali vlasničke udjele i u Hangarnu i u Ceromi. Obojica su tvrdila da su zapravo ugovorili stvarni posao s Ježićem, ali da on ništa nije napravio.
Međutim, ne samo da je njihova priča bila puna rupa, nego je u bitnom dijelu kasnije demantirana kroz dokaze prikupljene tijekom posve druge, neovisne istrage austrijskih vlasti.
Mađarski novinari, tamošnji portal Index.hu, prvi su o tome pisali ističući da su ljudi iz MOL-a preko Fazekasa svim silama pokušali prikriti činjenicu da je suvlasnik Hangarn Oila u vrijeme spornih transakcija bio zapravo glavni Hernadijev savjetnik dr. Joszef Toth, koji se po izbijanju afere Ina-MOL u Hrvatskoj brzo riješio tog poslovnog udjela i prebacio ga na spomenuti dvojac, inače poslovne partnere MOL-a.
Glavni savjetnik
Dr. Toth zapravo je bio Hernadijev prethodnik na čelu mađarske naftne kompanije, a od 2002. do 2010. bio je njegov glavni savjetnik. Austrijski istražitelji detektirali su da je upravo dr. Toth stajao iza tvrtke Torafin s Djevičanskih otoka koja je do otvaranja istrage protiv Sanadera imala 33 posto udjela u ciparskom Hangarn Oilu. Taj udio, do početka samog suđenja bivšem hrvatskom premijeru, prebačen je na Fazekasa preko austrijskog odvjetnika Johannesa Hohenbühela, koji se našao u središtu istrage tamošnjih vlasti.
Naime, Austrijanci su istraživali umiješanost tog odvjetnika u pranje 75 milijuna eura izvučenih iz mađarske plinske tvrtke Emfesz. Novac je, kako se sumnjalo, izvučen kroz fiktivnu suradnju s tvrtkom L&P s Djevičanskih otoka kojom je upravljao taj austrijski odvjetnik. Zanimljivo je da je tako izvučeni novac transferiran na račune nekolicine off shore tvrtki u poreznim oazama diljem svijeta, između ostaloga i na račun tvrtke Torafin. Ni austrijski istražitelji nisu uspjeli dobiti službene podatke o vlasnicima i stvarnim upravljačima te tvrtke. Međutim, uspjeli su otkriti tko iza nje stoji zahvaljujući podacima pronađenim u pretresu kod osumnjičenog odvjetnika, ali i prateći novčane transfere koji su išli s računa Torafina.
U razdoblju od 2005. do 2008. od novca izvučenog na temelju fiktivnih faktura iz mađarskog Emfesza, na računu Torafina završilo je oko 3,5 milijuna eura. Pokazalo se da je otprilike trećina tog iznosa s dva Torafinova računa otišla u privatne džepove dr. Totha i članova njegove obitelji. Tim je sredstvima “stipendiran” Tothov sin, koji se školovao u Beču. Prema podacima koje su prikupili istražitelji Zemaljskog kriminalističkog ureda u Innsbrucku, radilo se o višekratnim isplatama iznosa između 900 i 2100 eura. Novac je išao i njegovoj kćeri, koja je bila u SAD-u. Plaćane su avionske karte, ali i po tisuću, dvije dolara za Božić i Uskrs. Najveći iznosi išli su kao honorari ili investicije samom dr. Tothu, kojemu je samo u jednoj tranši isplaćeno pola milijuna dolara u eurima.
U istražnom dosjeu spominje se i zaključak vještaka, koji je radio analizu za potrebe policijske istrage, da je upravo dr. Toth bio “paymaster” bankovnih transakcija L&P-a i Torafina, te “masterminda” raspodjele izvučenog novca.
“Iza mreže ovih tvrtki i transakcija s vrlo velikom vjerojatnošću stoji dr. Joszef Toth”, navodi vještak.
Sam osumnjičeni odvjetnik Hohenbühel austrijskim istražiteljima nije želio reći ništa o svojoj suradnji s dr. Tothom, navodeći samo da se radi o dugogodišnjem klijentu. Odbio je govoriti i o tvrtki Torafin, pozivajući se na obvezu čuvanja odvjetničke tajne.
Međutim, istražitelji su u pretrazi njegova ureda i računala pronašli obimnu dokumentaciju i e-mail prepiske, iz čega je jasno vidljivo tko je stvarno upravljao tvrtkom Torafin. Pronađena je i preslika putovnice dr. Totha, ali i pregršt mailova u kojima se spomenutom odvjetniku izdaju vrlo konkretne upute o transferima novca s računa Torafina. Neke upute odnose se i na transfere na račun ciparskog Hangarn Oila, s kojega je kasnije stigla uplata na račun tvrtke Roberta Ježića.
Pronađene su i bilješke u kojima dr. Toth još 1998. daje niz uputa Hohenbühelu vezanih za poslovanje Torafina, pri čemu mu, između ostaloga, nalaže da “ubuduće” omogući njegovoj suradnici Iloni Jonap dobivanje svih relevantnih informacija o Torafinu.
Za otklanjanje i posljednje sumnje tko je u stvarnosti upravljao Torafinom, pobrinuo se sam dr. Toth u svom iskazu danom u svibnju 2013. godine putem međunarodne pravne pomoći. Ispitivali su ga mađarski istražitelji po katalogu pitanja kolega iz Austrije koji nisu bili nazočni ispitivanju.
Ispitivanje je trajalo praktično cijeli dan, počelo je u 9.15 ujutro i završeno je u 16.30 sati. Dr. Toth je pritom ustvrdio da preko osumnjičenog austrijskog odvjetnika Johannesa Hohenbühela za sebe nije osnivao nikakve tvrtke u inozmestvu. Istražiteljima je naveo nazive tvrtki u Mađarskoj čiji je vlasnik ili ima udio u njima.
“U ovom trenutku ne mogu reći imaju li navedene tvrtke u Mađarskoj udjele u nekim kompanijama u inozemstvu. Uglavnom, ja osobno nemam nikakvu kompaniju u inozemstvu”, ustvrdio je dr. Toth.
Nije demantirao isplate novca na njegov račun i za potrebe njegove djece, a koje su izvorno dolazile od tvrtke L&P, koja je Austrijance u prvom redu i zanimala.
“Gospodinu Hohenbühelu sam nalagao isplatu manjih iznosa u moje te u ime moje djece. Međutim, moj honorar L&P mi je isplaćivao isključivo na moj osobni račun u banci u Mađarskoj”, rekao je između ostaloga dr. Toth.
Stari partneri
Objasnio je kako je honorar naplatio za konkretne izvršene usluge. No, mađarski istražitelji nisu ga ni pitali, austrijski nisu bili prisutni, zašto su svi novčani iznosi najprije prebacivani na račun tvrtke Torafin Finance & Trading s Djevičanskih otoka, odakle su preusmjeravani na njegov privatni račun u Mađarskoj, te u manjoj mjeri za plaćanje troškova njegove djece.
No, dr. Toth potvrdio je u svome iskazu za istragu vrlo bitan podatak, da je upravo on bio korisnik e-mail adrese “Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.”, kao “generalni konzul Singapura”. Pritom je napomenuo kako tu adresu ima dosta dugo i da ona sa Singapurom nema nikakve veze. Time je zapravo potvrdio i da je upravljao tvrtkom Torafin s Djevičanskih otoka, jer je upravo s te adrese austrijski odvjetnik dobivao detaljne upute o daljnjim novčanim transferima s računa Torafina, pa tako i za transfere prema Hangarnu na Cipru.
Na koncu treba napomenuti da se i u austrijskoj istrazi vezanoj za pranje novca spominje ime Imre Fazekasa te njegova povezanost s nekim drugim off shore tvrtkama upletenima u transfere novca. Fazekas i dr. Toth stari su poslovni partneri, o čemu svjedoči i njihov zajednički nastup tijekom pregovora o projektu Družba Adria iz prve polovice 2000-ih godina. Vođa izaslanstva pristiglog u Zagreb tada je bio dr. Toth, dok je Imre Fazekas došao s njim kao član izaslanstva i predstavnik, ne treba ni pogađati, mađarskog MOL-a.