LEX ZEMLJARIČ

EKSKLUZIVNO Evo dokaza da je hrvatskog emigranta 1975. godine ubila slovenska Udba

Roman Leljak tvrdi kako je ubojstvo hrvatskog emigranta 1975. naredio Janez Zemljarič i da za to postoje dokazi u slovenskom državnom arhivu

U svibnju 1975. pokraj spomenika žrtvama na Bleiburgu trebala se održati velika svečanost u povodu 30. obljetnice masovnog pokolja koji su počinili partizani. Udba je to odlučila po svaku cijenu spriječiti, za što je trebala onesposobiti organizatore komemoracije, društvo Bleiburški vod koje je okupljalo Hrvate koji su živjeli na području Klagenfurta, a čiji je tajnik bio Nikica Martinović. Rođen 1912. u okolici Brčkog, Martinović je tijekom Drugoga svjetskog rata bio poručnik domobranske vojske koji je na križnom putu uspio spasiti živu glavu te se nastanio u Klagenfurtu, gdje je otvorio dućan za prodaju cvijeća i vrtlarske opreme. Imao je austrijsko državljanstvo, supruga mu je bila Hrvatica, nije dolazio u Jugoslaviju, a svake je godine na Bleiburgu odavao počast tamo ubijenim suborcima i civilima.

Kobnog 17. veljače 1975. Martinović je otključao vrata svojeg dućana. Unutra ga je čekao ubojica koji ga je hladnokrvno likvidirao s nekoliko metaka. Austrijska policija do današnjeg dana nije otkrila počinitelja ili počinitelje.

Punih 39 godina kasnije, ovog utorka 7. siječnja 2014., poznatom slovenskom piscu, publicistu i istraživaču Romanu Leljaku austrijska je kriminalistička policija iz Klagenfurta poslala molbu da joj dostavi sve dokumente i saznanja koja ima u vezi s ubojstvom hrvatskog emigranta Nikice Martinovića. A Leljak je istražujući u slovenskom državnom arhivu, uz dozvolu slovenske vlade, proteklih godina prikupio podosta materijala koji ukazuju na to da je Martinovića ubila Udba po nalogu tada svoga glavnog čovjeka u Sloveniji Janeza Zemljariča, koji je 80-ih godina bio najmoćniji slovenski političar, predsjednik slovenskog izvršnog vijeća i potpredsjednik jugoslavenskog Saveznog izvršnog vijeća.

Udba je od 1945. konstantno nadzirala rad hrvatskih emigranata u Klagenfurtu. Nakon komemoracije bleiburškim žrtvama 1966. pokušala ih je zastrašiti postavljanjem bombe u gostionicu u kojoj su se okupili. Eksplozija se dogodila sat vremena prerano. U arhivu sam našao dokument u kojem Zemljarič kao glavnu zadaću Udbe ističe paraliziranje rada Bleiburškoga voda. Ključan dokument je onaj od 4. veljače 1975. u kojem Milan Pavlin, tadašnji načelnik Odjela za emigraciju u slovenskoj Udbi, predlaže Zemljariču da angažiraju Milana Doriča Hamzija za akciju likvidacije Martinovića. Za nagradu bi Udba Doriču, koji je živio u Njemačkoj, kupila gostionicu. Dorič dobiva putne isprave na ime Jožef Ketiš, a njegova supruga na ime Mira Kosi te municiju za šmajser. Zemljarič je odobrio Pavlinov zahtjev i na istom papiru rukom dopisao ‘strinjam se s predlaganim’, odnosno slažem se s predloženim i potpisao se”, otkriva Leljak. Martinović je ubijen 13 dana kasnije.

Na fotografiji: Nikica Martinović ubijen je u svom dućanu u Klagenfurtu

U Austriji za takvo kazneno djelo ne postoji zastara pa se može očekivati da će biti pokrenuta istraga u kojoj bi se među osumnjičenima trebali naći Janez Zemljarič, koji živi u Ljubljani, i počinitelj Milan Dorič Hamzi, rođen 1930., koji živi u Njemačkoj, u Fürstu, gdje mu je Udba kupila gostionicu.

“Slovenija bi uskoro mogla dobiti lex Zemljarič. Razlika od hrvatskog slučaja Perković je u tome što ovdje postoje dokumenti s Zemljaričevim potpisom”, govori Leljak i dodaje kako je Udba u zapadnoeuropskim zemljama likvidirala između 50 i 100 hrvatskih emigranata. Prema njegovim riječima, slovenska je Udba, zbog geografske blizine, imala najbolje veze u Austriji i Njemačkoj i stoga je odrađivala većinu tih prljavih poslova. U jednom od svojih izvještaja ubojica Dorič je, tvrdi Leljak, napisao da se u Njemačkoj sastao s Franjom Tuđmanom, no ne navodi detalje i okolnosti susreta.

Roman Leljak rođen je 1964. godine u Krapini, ali kada mu je bilo nekoliko mjeseci, njegovi su se roditelji preselili u Celje. Završio je vojnu školu u Sarajevu i akademiju u Beogradu, ali 1987. napušta JNA i počinje se baviti pisanjem, a 1989. objavljuje knjigu “Sam protiv njih” u kojoj razotkriva metodologije rada tajnih službi. Do danas je objavio 25 knjiga. Od kraja 80-ih pa sve do danas blizak je s Janezom Janšom, bivšim slovenskim premijerom i vođom desnice. Za sebe tvrdi da nije dio niti jedne političke garniture, ali Janšina desnica podržava njegov rad, dok na ljevici nije omiljen.

Dok razgovaramo, Leljak prima brojne pozive u vezi sa sjednicom slovenskog parlamenta koja je zakazana za ovaj petak, na kojoj će tema biti ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Crnogorca iz 1972. godine. O njemu je Leljak u državnom arhivu našao niz dokumenata i audiosnimku, koja bi trebala biti prvi put javno poslušana u petak u parlamentu i koja ukazuju na to da ga je Udba likvidirala u Sloveniji. Prema slovenskom zakonu, slučaj je već otišao u zastaru, no Leljak želi otkriti gdje se nalaze Crnogorčevi posmrtni ostaci, što će zasigurno najviše zanimati njegovu sestru Bernardinu i brata Ferdu koji će iz Makarske doći u Ljubljanu. Pozivi na sjednicu poslani su i Janezu Zemljariču, kao i Milanu Kučanu.

Na fotografiji: Milan Dorič Hamzi navodno je plaćen da ubije Martinovića

“Od Kučana još nisam dobio odgovor na pismo u kojem ga pitam što zna o ubojstvu Stjepana Crnogorca. Nekoliko dana prije njegova ubojstva 13. srpnja 1972. održana je sjednica Centralnog komiteta Saveza komunista Slovenije, čiji je Kučan tada bio član, s glavnom točkom dnevnog reda - djelovanje ekstremne emigracije. Prisustvovali su joj i udbaši koji su likvidirali Crnogorca, mladića iz Makarske, rođenog 1946., koji je studirao u Salzburgu i svirao u bendu te nije imao nikakve veze s ekstremnom emigracijom i udruženjem Hrvatsko revolucionarno bratstvo koje je 1972. planiralo pobunu u Jugoslaviji”, tvrdi Leljak.

Prema njegovim otkrićima, devet pripadnika slovenske Udbe, prerušeni u austrijske policajce, otelo je usred noći Crnogorca te su ga prebacili u Ljubljanu gdje je 4. srpnja počelo njegovo saslušanje snimljeno na tri kasete. Sačuvani su i njegovi zapisi u kojima opisuje kako je otet. Kada su, zaključuje Leljak, Udbini agenti shvatili da ga nemaju za što osuditi, ubili su ga misleći da se za to nikada neće doznati.

TKO JE JANEZ ZEMLJARIČ ‘On je i sad jedan od najmoćnijih ljudi u Sloveniji’

Leljak ističe da je i od 90-ih godina pa sve do današnjega dana Zemljarič, kojem je 85 godina, jedan od najmoćnijih ljudi u Sloveniji koji iz sjene vuče ključne političke poteze u državi, a obogatio se na građevinskim poslovima u Rusiji i trgovini zdravstvenom opremom. Na dnevnoj bazi, dodaje, Zemljarič kontaktira s Milanom Kučanom, bivšim slovenskim predsjednikom koji je i danas jako utjecajan u politici, posebno na ljevici. Stoga je ovaj slučaj u samo nekoliko dana već poprilično uzdrmao slovensku političku scenu.

Leljak i Zemljarič nikada nisu kontaktirali.

Na pitanje kako to da slovenska Udba nije uništila dokumente koje je on našao u arhivu, Leljak daje jednostavan odgovor - greškom.

“Moja je građanska dužnost bila razotkriti saznanja koja imam o ovom ubojstvu. Nije mi svejedno jer je Zemljarič veoma utjecajan. Dosad mi nitko nije izravno prijetio, ali znam da su ljudi, koji su ubijali, spremi na sve. Zato mi nije lako, ali samo radim svoj posao”, priznaje Roman Leljak i dodaje kako su i Hrvatska i Slovenija nakon osamostaljenja u svoje redove prigrlile brojne pripadnike Udbe, u Hrvatskoj njih oko 800, jer se netko morao baviti obavještajnim poslovima, a nije bilo moguće preko noći naći nove ljude s dovoljno znanja da se bave tim poslovima.

Izdvajamo