Jutarnji list je doznao što su to na četiri dosadašnja uzastopna sastanka oko duga Ljubljanske banke dogovorili i svojim vladama predložili hrvatski i slovenski financijski stručnjaci Zdravko Rogić i Franc Arhar.
Iako Rogić i Arhar kompromisni dogovor čuvaju kao najstrožu tajnu dok se o njemu ne izjasne vlade u Zagrebu i Ljubljani, okosnica njihova prijedloga ipak je procurila: dvojica eksperata predlažu model po kojem bi Slovenija dug prenesene štednje bivših štediša Ljubljanske banke u iznosu od 278,7 milijuna eura vratila Hrvatskoj i to u razdoblju od 30 godina, a Hrvatska bi zauzvrat Sloveniji oprostila zatezne kamate na taj dug.
Rogića i Arhara dvije su vlade prošlo ljeto zadužile da iznađu rješenje za prenesenu štednju hrvatskih štediša kod Ljubljanske banke.
Riječ je o onom dijelu hrvatskih štediša koji su početkom devedesetih, nakon povlačenja Ljubljanske banke iz Hrvatske, odlučili štednju prenijeti na 22 hrvatske banke, od čega najveći dio na Privrednu i Zagrebačku banku.
Racionalno rješenje
Na taj je način na hrvatske banke prenesen iznos od 278,7 milijuna eura štediša Ljubljanske banke, a hrvatska je Vlada taj iznos postupno od 1994. do 2005. iz državnog proračuna uplatila hrvatskim bankama. Danas spomenutih 278,7 milijuna eura prenesene štednje od Slovenije potražuje hrvatska Vlada.
Prijedlog eksperata Rogića i Arhara predviđa ustupke obje države u odnosu na dosadašnja stajališta i on se čini racionalan i provediv. Hrvatska bi njime učinila dva krupna ustupka slovenskoj strani: odrekla se zateznih kamata na prenesenu štednju s čijim bi obračunom taj dio slovenskog duga danas dosegao čak oko 700 milijuna eura (dvostruko više od glavnice duga) te pokazala razumijevanje za slovenske ekonomske prilike davanjem dugog tridesetogodišnjeg roka roka za povrat duga.
Valja podsjetiti da je taj isti iznos od 278,7 milijuna eura hrvatska Vlada bankama na koje su štediše prenijele štednju uplatila u desetogodišnjem, dakle trostruko kraćem razdoblju. Slovenska bi pak strana prihvaćanjem toga modela odustala od teze da je pitanje duga Ljubljanske banke sukcesijsko pitanje i napokon priznala odgovornost za dug Ljubljanske banke, rasteretila proces ratifikacije hrvatskog pristupnog ugovora u slovenskom parlamentu utega zvanog Ljubljanska banka i skinula sa sebe etiketu glavnog kočničara ulaska Hrvatske u EU.
Usuglašen prijedlog
Prijedlog koji su usuglasila dvojica stručnjaka hrvatska je Vlada, doznajemo, sklona prihvatiti, ali službena Ljubljana o njemu se izbjegava izjasniti. Janšina vlada i dalje problem hrvatskih štediša Ljubljanske banke uporno gura u sukcesijski paket. Slovensko Delo jučer je donijelo tekst u kojemu se tvrdi da Slovenija i dalje inzistira na rješavanju pitanja Ljubljanske banke kao uvjetu za ratifikaciju hrvatskog pristupnog pregovora u slovenskom parlamentu.
Delo tvrdi kako slovenska diplomacija nastoji da u zaključke o proširenju EU, čije se prihvaćanje očekuje u petak, ugura i formulaciju da se Hrvatska i dalje mora baviti bilateralnim i regionalnim pitanjima “uključujući i sukcesiju”. Smisao takvog zaključka je vezivanje ratifikacije hrvatskog pristupnog ugovora u Sloveniji s pitanjem rješavanja Ljubljanske banke i njenih štediša u Hrvatskoj.
Spomenuti Rogićev i Arharov prijedlog nudi rješenje za povrat prenesene štednje bivših štediša Ljubljanske banke. On međutim ne rješava problem onih hrvatskih štediša Ljubljanske banke koji početkom devedesetih iz različitih razloga nisu pristali prenijeti svoju deviznu štednju iz Ljubljanske u hrvatske banke. Ta kategorija štediša izravno od slovenske strane potražuje oko 160 milijuna eura i zatezne kamate.
Sud za ljudska prava
Tračak nade za ovu skupinu štediša Ljubljanske banke predstavlja presuda Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu od 6. studenog 2012. U slučaju tužbe troje bosanskih državljana - štediša Ljubljanske banke, Sud za ljudska prava presudio je da je za dug te banke njezinim štedišama izvan Slovenije odgovorna - slovenska država. Presuda, međutim, još nije pravomoćna jer je slovenska vlada na nju najavila žalbu.
Slovenija bi mogla usporiti ratifikaciju hrvatskog ugovora
Hrvatska strana suzdržava se od komentara o ponovnom slovenskom pokušaju da otvoreno bilateralno pitanje koristi za uvjetovanje potpore ulasku Hrvatske u EU. Službeni Zagreb je itekako svjestan da bi Slovenija mogla usporiti ratifikaciju pristupnog ugovora. Zbog rastućeg nezadovoljstva slovenskih građana mjerama štednje koju im nameće vlada, u Sloveniji nitko, pa ni sam Janša ne isključuje mogućnost raspisivanja prijevremenih izbora već u prvoj polovici 2013. U tome slučaju slovenski bi se parlament mogao raspustiti u prvim mjesecima iduće godine, pa hrvatski pristupni ugovor ne bi imao tko ratificirati do konstituiranja novog parlamenta. No sve da da slovenski parlament i ratificira hrvatski pristupni ugovor početkom 2013. Slovenci, koji često izlaze na referendume, o njegovoj bi ratifikaciji mogli zatražiti raspisivanje referenduma, što bi također ozbiljno dovelo u pitanje ulazak Hrvatske u EU u predviđenom roku.
Slučaj Ljubljanska: 21 godina muke štediša
- lipanj 1991. Prilikom osamostaljenja Slovenija preuzima jamstva za devizne štedne knjižice otvorene u Sloveniji.
- prosinac 1991. Hrvatska omogućuje svojim državljanima da dvije trećine deviznih uloga (oko 260 milijuna eura) iz zagrebačke podružnice Ljubljanske banke prenesu na 25 hrvatskih banaka, uglavnom PBZ i Zabu. U zamjenu za isplatu štediše dobivaju državne obveznice i dug LB-a prelazi u hrvatski javni dug. Oko 132.000 štediša unatoč tomu zadržava svoje uloge u zagrebačkoj Ljubljanskoj banci.
- ožujak 1993. Državni zbor donosi Zakon o Fondu za sukcesiju prema kojem se pitanje devizne štednje izvan Slovenije počinje interpretirati kao dio procesa sukcesije bivše SFRJ.
- lipanj 1994. Slovenski Državni zbor prihvaća dopune ustavnog zakona kojim osniva Novu ljubljansku banku na koju se prenosi sva aktiva, a pasiva i potraživanja u drugim bivšim republikama ostaju u “staroj” Ljubljanskoj banci.
- siječanj 1995. Hrvatsko Ministarstvo financija ovlašćuje PBZ da “u svoje ime a za račun RH” tuži LB i NLB zbog prenesene štednje.
- lipanj 1997. Državni zbor donosi odluku o prekidu svih sudskih postupaka u Sloveniji vezanih uz štediše Ljubljanske banka koji nisu slovenski građani.
- veljača 2001. Ministarstvo financija ovlašćuje i Zabu da tuži LB i NLB zbog prenesene štednje.
- srpanj 2001. Potpisan Bečki sporazum o sukcesiji SFRJ koji predviđa da će se pitanje neriješenih deviznih uloga rješavati pregovorima u okviru baselske Banke za međunarodna poravnanja (BIS).
- Ratificirali su ga parlamenti svih bivših republika i pregovori su počeli. O pitanju deviznih rezervi i štedišama pregovori bezuspješno završavaju 2002.
- srpanj 2010. Premijeri Borut Pahor i Jadranka Kosor na Bohinju su dogovorili da će se problem deviznih štediša rješavati u skladu s bečkim Sporazumom o sukcesiji.
- listopad 2010. Ministar financija Šuker baselskoj Banci šalje pismo u kojem stoji da je Hrvatska spremna za nastavak pregovora u okviru Sporazuma o sukcesiji.
- studeni 2010. Baselska Banka odgovara da nije spremna preuzeti nikakvu ulo-gu u novom krugu pregovora.
- travanj 2012. Vlada donosi zaključke o punomoćima za tužbe hrvatskih banaka protiv Ljubljanske banke, no nakon oštrih reakcija iz Slovenije zaključke povlači.
- srpanj 2012. Dvije vlade imenuju financijske stručnjake Zdravka Rogića i Franca Arhara koji trebaju sastaviti prijedlog za rješavanje problema prenesene štednje.
- rujan 2012. Vanjskopolitički odbor slovenskog parlamenta donosi odluku da bez povlačenja punomoći Državni zbor neće ratificirati hrvatski Ugovor o pristupanju EU.
- listopad 2012. Hrvatska predlaže da dvije zemlje još jednom zajedno zatraže posredništvo Basela, a to podupiru i dvojica financijskih eksperata.
- studeni 2012. Europski sud za ljudska prava donosi odluku da je Slovenija odgovorna za povrat stare devizne štednje štedišama podružnica Ljubljanske banke u BiH pod istim uvjetima pod kojima je isplatila svoje državljane. Sud navodi da bi presuda trebala biti model za druge slučajeve neprenesene (i neisplaćene) štednje. Slovenija je najavila žalbu.