Krajnji rok za potpis ugovora s Izraelom o kupnji borbenih aviona i početak realizacije tog posla je 1. travnja 2019. godine, saznaje Jutarnji list od sugovornika u Ministarstvu obrane.
Iako je ministar obrane Damir Krstičević jučer nakon sjednice saborskog Odbora za obranu kazao kako Hrvatska može dogovor SAD-a i Izraela čekati koliko god treba, činjenica je da je vremena za dogovor sve manje na što je počela upozoravati i vrhovna zapovjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Prema dostupnim informacijama 1. travnja sljedeće godine je definiran kao krajnji datum za početak realizacije posla s Izraelom, jer se u tom slučaju još stigne realizirati plan da prva dva aviona F-16 stignu u Hrvatsku 2020. godine.
Naime, do dolaska prvih aviona u Hrvatsku potrebno je provesti i obuku pilota, tehničara i inženjera. Za obuku pilota potrebno je osam mjeseci, a za obuku tehničara i inženjera 10 mjeseci.
Remont
Kako neslužbeno saznajemo, za obuku u Izraelu već je odabrano osam pilota, 40 tehničara i pet inženjera. Osim toga, prije dolaska prvih aviona potrebno je instalirati zemaljsku opremu na aerodromu Pleso. Također nakon potpisa ugovora ubrzano je potrebno krenuti u realizaciju programa produženja životnog vijeka aviona, tzv. SLEP-a.
Prema ranijim planovima programa SLEP-a bi radili stručnjaci izraelske tvrtke LAHAV uz nadzor stručnjaka Lockheed Martina. Prema riječima predstavnika LAHAV-a za nadogradnju 12 aviona potrebno je 36 mjeseci. Faktor vremena je bitan i zbog stanja postojećih borbenih aviona MiG-21.
“Bojim se da uskoro nećemo imati MiG-ova koji će biti u stanju poletjeti”, poručila je prekjučer predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Kada to kaže vrhovna zapovjednica te riječi moraju zazvučati alarmantno. Prema njenim riječima remont MiG-ova u Ukrajini napravljen je iznimno loše i većina njih je prizemljena u vojnoj bazi na Plesu. Nakon što su početkom godine zbog utvrđenih malverzacija s dijelovima prizemljena četiri MiG-a, Ratno zrakoplovstvo je ostalo na osam borbenih zrakoplova.
Prema riječima nekih naših sugovornika, Hrvatska u ovom trenutku može računati na najviše tri borbena aviona u operativnom stanju. Stoga je vrlo upitno mogu li do eventualnog dolaska novih aviona, MiG-ovi obavljati nadzor hrvatskog zračnog prostora ili će Hrvatska morati od neke zemlje članice NATO-a zatražiti da to obavlja umjesto nas.
Pregovori
No, realizacija nabavke izraelskih aviona Barak i nadalje ovisi o dogovoru SAD-a i Izraela. Prema dostupnim informacijama dvije strane vode razgovore, ali su im pozicije i dalje iste. Barak Ravid, novinar izraelskog Chanala 10, koji je prvi objavio informacije o sukobu SAD-a i Izraela oko prodaje Baraka, objavio je da su mu pojedini dužnosnici State Departmenta kazali kako u razgovorima s Izraelom postoje brojne razlike koje treba riješiti.
“Vlada predsjednika Trumpa želi odobriti sporazum do kraja ove godine, ali je uvjet za to da Izrael ukloni svoje sustave koje su instalirali u avione”, tvrdi Ravid. U tom slučaju, čvrsti je hrvatski stav, Hrvatska avione neće kupiti. Upitan jučer je li Izrael ikada Hrvatsku obavijestio o američkim uvjetima za prodaju aviona trećoj strani, odnosno da ne smiju prodavati nadograđene avione, ministar Krstičević je izbjegao direktan odgovor.
“U zahtjevu za ponudu koju je Hrvatska dala da bi Izrael mogao dati ponudu SAD je tada dao dopuštenje. U tom dopuštenju za konfiguraciju aviona, sve piše.” No američka strana tvrdi kako je Izraelu još prije dvije godine jasno postavila uvjete za prodaju aviona koje je on dobio kroz vojnu pomoć, a sada ih želi prodati jer ove avione zamjenjuje s novim F-35. S F-16 Barak se mora skinuti naknadno ugrađena izraelska oprema.
Naime, sve je očitije kako je uzbunu digao proizvođač aviona Lockheed Martin koji u te avione želi ugraditi svoju opremu i naoružanje te na tome zaraditi. Osim toga, žele biti uključeni i u buduće održavanje aviona, a ne da to čini izraelska kompanija IAI. Izrael se na američka upozorenja oglušio i krenuo u prodaju Baraka.
Ponude po svijetu
Prvo su pobijedili na natječaju u Hrvatskoj, a potom je Izrael, na valu te pobjede, počeo nuditi svoje avione i drugim zemljama. Prvo je u travnju, koji tjedan nakon objave pobjede u Hrvatskoj, Izrael ponudio Kolumbiji da će njihove postojeće avione zamijeniti s 12 do 18 Baraka na kojima će prethodno napraviti produženje životnog vijeka, odnosno SLEP. Dakle, isto kao i u slučaju Hrvatske. Dva mjeseca kasnije Bugarska je naknadno na svoj natječaj za kupnju 16 borbenih aviona pozvala Izrael tražeći istu ponudu koju je dobila i Hrvatska. Izrael je izrazio zadovoljstvo pozivom te su objavili kako će svakako dati ponudu.
No, četiri mjeseca kasnije izraelska ponuda u Bugarsku nije stigla, a ni objašnjenje zbog čega je izostala. Navodno je upravo američki pritisak bio presudan da Izrael odustane od natječaja. Naime, SAD je još nekako mogao progutati ulazak Baraka u Kolumbiju, iako ni tamo odluka još nije donijeta, ali ne i u članicu NATO-a gdje je avione potrebno uskladiti i s NATO standardima. Očito je kako žele zaustaviti Izrael u pohodu na druge zemlje koje trebaju borbene avione.
Premijer i predsjednica ne vide odgovornost Krstičevića
Zastoj i komplikacije u procesu nabave borbenog aviona posljednjih dana su otvorili pitanje odgovornosti ministra obrane Damira Krstičevića te se već postavljaju pitanja o njegovoj ostavci i ima li premijer u njega povjerenje.
No, i premijer Andrej Plenković i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u ministra obrane imaju puno povjerenje.
“Ne znam uopće otkud ta tema ima li Damir moje povjerenje ili ne. On je potpredsjednik Vlade i ministar obrane, koji je učinio jako puno u reformi obrambenog sustava, poboljšanja svih mogućih aspekata Hrvatske vojske i vojnika. To je ministar obrane kojega vojnici i birači Hrvatske jako cijene”, poručio je iz Bruxellesa premijer Plenković. Ponovio je da će Hrvatska kupiti avione Barak ili će natječaj biti poništen te da nikakve modifikacije ne dolaze u obzir.
Predsjednica također stoji uz Krstičevića. “Ne vidim zašto bi on trebao dati ostavku u ovom trenutku. Ne vidim nikakvu odgovornost ministra Krstičevića”, poručila je predsjednica. (A.P., K.Ž.)
“Sveto pismo” je da dobijemo zrakoplove koje smo tražili
Nakon što je upoznao saborski Odbor za obranu s temom kupnje izraelskih borbenih zrakoplova F-16 Barak, ministar obrane Damir Krstičević novinarima je rekao da se ne smatra odgovornim za probleme s kupnjom aviona i da Hrvatska ne odustaje od isporuke tih zrakoplova. Poručio je da osigurani novci za kupnju zrakoplova neće propasti, da država neće snositi financijsku štetu te da vjeruje kako će Izrael i SAD riješiti otvorena pitanja.
“Ne vidim zbog čega sam odgovoran. Što jačam Hrvatsku vojsku? Što je moderniziram? Što smo vratili vojsku u Varaždin? Razgovaram s premijerom stalno”, uzvraćao je novinarima koji su ga propitivali o njegovoj odgovornosti.
Krstičević je naglasio kako Hrvatska od početka inzistira da dobije zrakoplove koje je tražila: “Država Izrael se obvezala da ćemo dobiti te zrakoplove, 15 dana prije otvaranja ponuda SAD je dao odobrenje Izraelu da može nuditi te zrakoplove i sutra ih potencijalno prodati Hrvatskoj. Što se tiče Hrvatske, kod nas je ‘Sveto pismo’ da Hrvatska dobije zrakoplove koje je tražila. Mi smo definirali kakav nam tip treba, na osnovi toga Izrael je dao ponudu”.
Na pitanje je li ga izraelska strana upozorila na američke uvjete, da se zrakoplovi ne smiju prodavati s dodatnom opremom, Krstičević nije baš jasno odgovorio: “U zahtjevu za ponudu koju je Hrvatska dala, da bi Izrael mogao dati ponudu, jer je to američki proizvod, SAD je tada dao dopuštenje. U tom dopuštenju piše konfiguracija aviona, sve piše”. Ali, što se u međuvremenu promijenilo, zanimalo je novinare.
“To treba pitati Izrael i SAD”, uzvratio je ministar. A koliko dugo Hrvatska treba čekati da se Izrael i SAD dogovore odgovorio je - “koliko god treba - zato što radimo s partnerima”.
Predsjednik Odbora Igor Dragovan kazao je da je zadovoljan dobivenim informacijama jer su im ministar i njegov tim bez uvijanja odgovarali na sva postavljena pitanja. Dragovan vjeruje da će se ovaj postupak za odobrenje za prodaju okončati kako je i najavljeno, odlukom američkog Kongresa kako bi se završio taj posao. (Ž. Godeč)