Sredinom svibnja dr. sc. Željko Jozić (42) imenovan je za ravnatelja Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Jozić je doktorirao 2005., a njegov znanstveni rad obuhvaća dijalektologiju (štokavsko narječje), računalno jezikoslovlje, hrvatski jezični standard, povijesnu leksikografiju. Njegova prva inicijativa je prijedlog za izradu novoga pravopisa, koji će biti besplatan i za koji vjeruje da će zamijeniti nekoliko dosadašnjih, koliko ih je sada zapravo u službenoj upotrebi. Jezičnu praksu svojedobno je “brusio” i kao lektor u Jutarnjem listu.
Zašto vjerujete da taj vaš posao neće biti samo još jedan Sizifov?
- Izrada pravopisa, koji će po mojem mišljenju riješiti nesređeno stanje hrvatske pravopisne prakse, nameće se kao vrlo smislen i svrhovit posao. Tom poslu daje puni smisao upravo situacija u kojoj se hrvatska pravopisna praksa našla i za koju se činilo da je bezizlazna. Hrvatski pravopisni rašomon doveden je do same granice izdržljivosti. Naime, postoje dvije glavne pravopisne prakse koje na izvjestan način dijele korisnike hrvatskoga jezika. Takva se, da apsurd bude veći, dihotomija bazira na, zamislite, samo 3-4 pravopisna rješenja: pisanje niječnice sastavljeno i rastavljeno u primjeru neću/ne ću, pisanje j u slučaju tzv. pokrivenoga jata u nekim slučajevima, primjerice pogreška/pogrješka i pisanje tc/c ili dc/c u primjerima poput zadaci/zadatci, reci/redci.
Dvodioba Hrvata
Eto to je gotovo sve ono zbog čega se većina govornika hrvatskoga jezika dijeli. Pa zar to nije smiješno? Još bi se ta dvodioba Hrvata mogla proširiti i na one koji govore sport i one kojima je draži šport, ali to nije pravopisno pitanje (kao što nisu i neki gore navedeni primjeri, ali se redovito svrstavaju u pravopis).
Budući da se kao jezikoslovci bavimo daleko ozbiljnijim i težim jezikoslovnim pitanjima, smatramo da će rješavanje tih nekoliko problema biti zapravo lak posao. Eto, zato smo i odlučili jednom zasvagda raz(d)riješiti pravopisni gordijski čvor, a svoja ćemo rješenja temeljiti na znanstvenim načelima pa smo više nego sigurni da je sazrelo vrijeme da se napiše posljednji hrvatski pravopis nakon kojega će pravopisno pitanje u hrvatskome jeziku ostati tek jedna u nizu priča iz povijesnoga razvoja hrvatskoga jezika.
Naša je zamisao napisati besplatan pravopis koji će biti neautorski (autorstvo će biti institutsko) i bit će javno dostupan na internetu.
Kaže se da je pravopis zapravo konvencija, dogovor, a nisam nikad čuo tko se i s kim dogovara o pravopisnim rješenjima. Mi ćemo zapravo biti prvi koji će korisnicima pružiti mogućnost dogovora o tome kakvo bi rješenje bilo najbolje jer ćemo dovršen pravopis postaviti na internetske stranice Instituta uz poziv svim govornicima hrvatskoga jezika na javnu raspravu i komentiranje naših pravopisnih rješenja. Nakon javne rasprave i studioznog pristupa svim sugestijama pravopis ćemo dati stručnim recenzentima, nakon čijih će primjedaba i ocjena pravopis biti gotov. Siguran sam da ćemo na kraju procesa imati pravopis kojim će govornici hrvatskoga jezika biti zadovoljni, što je najvažniji cilj.
Mlađi znanstvenici
Vaš će pravopis biti besplatan, elektronički. Bude li prihvaćen, izbit ćete novac iz džepa dosadašnjim izdavačima pravopisa. Računate li na otpor s njihove i strane njihovih pravopisaca?
- Vjerujem da su se svi dosadašnji pravopisci vodili idejom da riješe pravopisne nedoumice koje su uvijek bile prisutne i da se nisu vodili financijskom isplativošću toga rada. Ista je stvar i s nama. Zarada nas ne zanima.
Možete li predstaviti, ukratko, ljude koji će pisati novi pravopis?
- Riječ je o lepezi uglavnom mlađih znanstvenika s Odjela za hrvatski standardni jezik Instituta koji su doktorirali u nekoj od filoloških disciplina i koji u Institutu rade na različitim znanstvenim projektima. Uz voditeljicu Odjela dr. Milicu Mihaljević i voditeljice projekata dr. Lanu Hudeček i dr. Mateu Birtić, tu su još dr. Jurica Budja, dr. Barbara Kovačević, dr. Ermina Ramadanović, dr. Alen Milković, dr. Ivana Matas Ivanković, dr. Tomislava Bošnjak Botica, dr. Goranka Blagus Bartolec, dr. Kristian Lewis, dr. Irena Miloš, mr. Tomislav Stojanov, zadužen i za računalnu potporu, Ivana Oraić Rabušić te moja malenkost kao voditelj tima.
Ekspanzija medija
Ne bi li se pravopis trebao, zapravo, osloniti na prevladavajuću praksu pisanja? Zašto, primjerice, unaprijed ne reći pisat ćemo ‘neću’, i to zato što tako pišu sve dnevne novine i gotovo svi ostali tiskani mediji?
- Bilo kakvo prejudiciranje pravopisnih rješenja, pa i ovog koje navodite, bilo bi potpuno krivo jer smo u početnoj fazi rada na pravopisu. U ovom trenutku zapravo ne znamo kakvo ćemo rješenje donijeti jer ćemo tom i svim drugim pitanjima pristupiti krajnje studiozno, što znači proučavanje hrvatske pravopisne prakse kroz stoljeća hrvatske pismenosti i naravno proučavanje hrvatske pravopisne norme već od Partaševa pravopisa iz 1850. godine. Znanstveni, odnosno temeljit pristup svakom pravopisnom problemu sasvim sigurno uključuje i proučavanje novije pravopisne prakse, koja se ne smije zanemariti. Svjesni smo činjenice da su mediji od 90-ih godina prošlog stoljeća doživjeli strašnu ekspanziju, a ne smijemo smetnuti s uma ni to da prije samo 15 godina praktički nije bilo ni jednog internetskog portala. Dakle, današnja situacija s medijima i portalima i, kako kažete, prevladavajuća praksa pisanja moraju se uzeti u obzir. I to je znanstvena, sociolingvistička činjenica.
I velika većina pisaca te gotovo svi komentatori na internetskim forumima također pišu ‘neću’. Zašto bi se onda o tome uopće ‘znanstveno’ raspravljalo?
- Znanstveni pristup nije a priori nepoželjan, nego upravo suprotno. Jer znanstvenost u pravom smislu te riječi znači sveobuhvatnost, nezaobilaženje ‘manje poželjnih’ činjenica, nefavoriziranje ‘poželjnijih’ ili čijih osobnih mišljenja, nego uvažavanje svih činjenica koje su relevantne za samo pitanje kojim se bavite.