ZAGREB - Današnji dolazak Sergea Brammertza u Zagreb vjerojatno je njegov najteži put u hrvatsku metropolu otkako je na funkciji glavnog haaškog tužitelja. Ne zbog toga što između ICTY-ja i Hrvatske postoje neka otvorena pitanja, kakvih je u prošlosti bilo podosta, već zbog ozračja stvorenog u hrvatskoj javnosti nakon presuda generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču.
Gospodine Brammertz, nedavno ste u Bruxellesu rekli da je Oluja bila legitimna vojna akcija te da presuda generalima Gotovini i Markaču nije presuda protiv hrvatskog naroda i hrvatske države. Međutim, u značajnom dijelu hrvatske javnosti ona se tako doživljava. Možete li malo šire elaborirati vaš stav o tome.
- Komentari koje sam iznio u Bruxellesu nisu točno preneseni. Nisam komentirao ni zakonitost ni legitimnost operacije Oluja, niti je moj ured zauzeo bilo kakav stav o tom pitanju tijekom suđenja Gotovini i drugima.
Razlog je jednostavan. U postupcima pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) nije od značenja je li neka strana u sukobu imala pravo pribjeći oružanoj sili. Ono što je u našem radu relevantno jest jesu li tijekom vojnih operacija, uključujući i Oluju, počinjeni zločini.
O tom se pitanju raspravljalo u predmetu Gotovina i drugi. Na konferenciji sam tu razliku jasno naznačio, pa je simptomatično je da je to kasnije pogrešno prikazano u većini medijskih komentara nakon presude. Sudsko vijeće se uvjerilo da su zločini počinjeni, te da generali Gotovina i Markač snose za te zločine odgovornost. Presuda sudskog vijeća dovoljno je jasna i nikakav dodatni komentar s moje strane nije potreban.
Međunarodno pravo
Hrvatima je neprihvatljiva teza da je planiranje Oluje bio udruženi zločinački pothvat. Kako objasniti tezu (s kojom se Zagreb slaže) da je Oluja bila legitimna vojna akcija, s presudom u kojoj stoji da je ona bila rezultat udruženog zločinačkog pothvata?
- Nikada nisam iznio nikakvo mišljenje o legitimnosti operacije Oluja, tako da premisa vašeg pitanja nije točna. Međutim, ako bih trebao na to pitanje odgovoriti apstraktno, rekao bih da nema ničeg nedosljednog u tvrdnji kako je strana koja je imala zakonito pravo pribjeći oružanoj sili počinila zločine tijekom bitke.
Primjerice, neka bi strana mogla imati zakonito pravo primijeniti silu u samoobrani, ali ako njezini vojni i politički vođe potom usvoje strategiju namjernog bombardiranja gradova punih civila ili mučenja ratnih zarobljenika, tada se čine zločini.
Međunarodno humanitarno pravo postavlja osnovna mjerila ponašanja koje je prihvatljivo tijekom rata i ta pravila vrijede za sve strane u sukobu, bez obzira na to je li njihovo pribjegavanje ratu opravdano ili ne.
Ovo je značajno pitanje koje vrijedi za sav naš rad na Sudu. To pojašnjava zbog čega se ne bavimo razlozima koji sukobljene strane nagone na rat, već samo u kojoj su se mjeri one držale pravila međunarodnog humanitarnog prava dok su ratovale.
Dolazite u Hrvatsku samo tri tjedna nakon izricanja presude koja je izazvala političke napetosti i stvorila klimu antieuropskog raspoloženja koje bi, ne splasne li, moglo dovesti u pitanje ishod referenduma o ulasku Hrvatske u EU. S kakvom porukom dolazite svojim domaćinima?
- Moj posjet Hrvatskoj redovit je dio niza planiranih posjeta zemljama na području bivše Jugoslavije, prije podnošenja izvješća Vijeću sigurnosti UN-a u lipnju. Sastat ću se s premijerkom Kosor i s akcijskim timom koji radi na lociranju nestalih vojnih dokumenata iz operacije Oluja. Ovaj posjet, kao i svi prethodni posjeti, usredotočit će se na pitanje suradnje Hrvatske i mog ureda, no ujedno ću Vladi Hrvatske iznijeti svoje mišljenje o njezinim reakcijama na presudu.
Kako se u krugovima Haaškog suda gleda na prilično oštre ocjene pojedinih hrvatskih dužnosnika, ali i na reakcije javnosti i medija nakon objave presude Gotovini i Markaču?
- Ne mogu govoriti u ime Haaškog suda, mogu tek iznijeti svoje mišljenje. Priznajem da su reakcije donekle iznenađujuće jer, kao što znate, ovo je suđenje trajalo tri godine. Ured tužiteljstva iznio je velik broj dokaza o zločinima koji su počinjeni i nema sumnje da su se oni dogodili. Zato mislim da je reakcija na presudu iznenađujuća. Volio bih da vlast na odgovarajući način analizira presudu kako bi se izbjegla sva moguća pojednostavljenja.
Suradnja s DORH-om
Dio javnosti smatra da je Hrvatska, u dobroj mjeri, sama kriva što su generali Gotovina, Markač i Čermak završili u Haagu, jer nije procesuirala ratne zločine koji su se u vrijeme i nakon Oluje nedvojbeno dogodili. Da se sudilo odgovornima za zločine, možda bi i teza iz optužnice o udruženom zločinačkom pothvatu bila izbjegnuta. Slažete li se s tim?
- Ne, ne slažem se. Hrvatska pravosudna tijela svakako su dužna suditi drugim ljudima koji su igrali neku ulogu u počinjenju zločina tijekom operacije Oluja. Međutim, to ne znači da ne treba pozvati na odgovornost i visoke vojne i političke ličnosti odgovorne za te zločine. Uistinu, od velikog je značenja pobrinuti se za to da se pozovu na odgovornost visoki dužnosnici koji su imali najveću moć i ovlasti kada, kao u predmetu Gotovina i drugi, dokazi pokažu njihovu umiješanost u zločine. Kada je riječ o zločinima koji se procesuiraju u Hrvatskoj, moj ured izvrsno surađuje s Državnim odvjetništvom Hrvatske. Osim toga, već dvije godine u Den Haagu boravi službenica za vezu iz DORH-a koja radi na istragama ratnih zločina koji će se procesuirati u Hrvatskoj.
U lipnju ćete Vijeću sigurnosti UN-a podnijeti izvješće o suradnji Hrvatske s ICTY-jem. Ima li još otvorenih pitanja ili problema koji bi vaš izvještaj mogli učiniti nepovoljnim za RH?
- O suradnji ću danas razgovarati s hrvatskim kolegama. Završetkom prvostupanjskog postupka u predmetu Gotovina i drugi ostalo je razmjerno malo otvorenih pitanja u odnosu mog ureda i Hrvatske. Nakon posjeta dovršit ću svoje izvješće Vijeću sigurnosti. Suzdržat ću se od daljnjih komentara dok ne obavim razgovore s hrvatskim partnerima i ne predočim izvješće vijeću.
Predrasude i ciljevi
U Hrvatskoj se vodi velika rasprava o “dilanju dokumenata” Haaškom sudu, posebice transkriptima i fonogramima s brijunskog sastanka. Kako su ti dokumenti, po vašim spoznajama, dospjeli u Haag?
- Nije riječ o tome da Hrvatska ‘dila’ dokumente ili druge materijale, već da Hrvatska izvršava svoje međunarodne obveze suradnje s Haaškim sudom tako što na naš zahtjev stavlja na raspolaganje materijale koje ima u posjedu. Sve su zemlje obvezne surađivati sa Sudom. Uvijek kada moj ured dobije informaciju da neka zemlja posjeduje dokument koji je važan za naš rad, mi taj dokument zatražimo. Ako bi Hrvatska odbila udovoljiti našem zahtjevu, prekršila bi svoje međunarodne i nacionalne obveze.
Jesu li topnički dnevnici, da ih je imao Sud, možda i mogli pomoći Gotovini?
- Moj je ured učinio sve kako bi pronašao i na suđenju predočio te dokumente. Međutim, presuda potvrđuje naše mišljenje da je, čak i bez tih dokumenata, predmet protiv Gotovine i Markača bio dobro potkrijepljen dokumentima. Ništa ne upućuje na to da bi ti dokumenti mogli pomoći Gotovini.