Potpuno miran čekam 1. srpnja i europski uhidbeni nalog - izjavio je Zdravko Mustač, nekadašnji šef Službe državne sigurnosti, novinarima njemačkog tjednika Focus, koji su u Zagrebu potražili osobe protiv kojih su njemačke vlasti raspisale europske uhidbene naloge zbog “udbaških” likvidacija hrvatskih emigranata na teritoriju Njemačke.
Focusovi reporteri, koji su objavili poveći članak na tu temu, pritom se pitaju otkud Mustaču takva smirenost.
“Imaju li Mustač, Perković i ostali suosumnjičenici za ubojstva, koje istražuje Savezni tužitelj Harald Range, asa u rukavu? Što ih čini tako sigurnima u pobjedu?”, pitaju se Focusovi reporteri. Odgovor nisu ponudili.
Uhidbeni nalog
A odgovor se vjerojatno krije u hrvatskom zakonodavstvu. I posljednjim danima lipnja. Naime, da Hrvatska danas pristupa EU i da Nijemci danas zatraže predaju Zdravka Mustača, Josipa Perkovića i četvero suosumnjičenih , svi bi oni, gotovo sigurno, bili u kratkom roku predani njemačkim vlastima. No, za 13 dana, kada Hrvatska 1. srpnja postane članica EU, situacija bi mogla biti bitno drugačija. Izručenje spomenutih hrvatskih državljana Njemačkoj po Europskom uhidbenom nalogu moglo bi biti neizvedivo.
Sada je ključno pitanje hoće li proći Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU. Pojednostavljeno rečeno, zakon koji je donesen 2010. godine, a počinje se primjenjivati 1. srpnja ove godine, mijenja se u zadnji trenutak. A izmjene i dopune sadrže dva bitna ograničenja u pogledu izručenja hrvatskih državljana zemljama EU. A ta se ograničenja itekako odnose upravo na bivše SDS-ovce koje zbog likvidacija 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća traže njemačke vlasti.
Prvo ograničenje jest da će se Europski uhidbeni nalog izvršiti “u odnosu na kaznena djela počinjena nakon 7. kolovoza 2002. godine”. Radi se o datumu kada je na snagu stupila Okvirna odluka Vijeća EU o Europskom uhidbenom nalogu.
Njemački zakoni
Drugo ograničenje jest zastara kaznenog progona prema domaćem pravu. U konkretnom slučaju, u Hrvatskoj je, primjerice, za ubojstvo Stjepana Đurekovića 1983. nastupila zastara, a u Njemačkoj za ubojstva nema zastare. Prema postojećem zakonu, nadležni sud može uzeti u obzir zastaru, ali isto tako može odobriti predaju tražene osobe drugoj članici Europske unije. Prema predloženim izmjenama, zastara je obligatoran razlog odbijanja priznanja europskog uhidbenog naloga.
Dakle, ako dođe do promjene zakona u skladu s ovakvim prijedlogom, Perković i Mustač mogu računati da ih Hrvatska neće izručiti Njemačkoj. Stoga su ove izmjene i dopune spomenutog zakona u kuloarima već počele dobivati skraćenicu, Perkovićev zakon, odnosno Mustačev zakon.
Na sjednici Vlade prošloga tjedna prihvaćen je nacrt prijedloga “Perkovićeva zakona” s konačnim prijedlogom zakona. No, ovog trenutka nije još sigurno da će Vlada, kako doznaje Jutarnji, usvojiti ovakve izmjene i time zaustaviti postupanje po nalogu za uhićenje iz Njemačke. Očito ih je ova izravna veza s Perkovićem natjerala da još jednom promisle.
Šarena situacija
Da se ne donosi u zadnji trenutak i da se tako izravno ne odražava na sudbinu bivših visokopozicioniranih pripadnika tajnih službi, najprije jugoslavenskih, a zatim i hrvatskih, možda ništa ne bi ni bilo sporno. Naime, unatoč iznesenim smjernicama nadležnih tijela Europske unije da zemlje članice iz svojih zakonodavstava uklanjaju sva ograničenja vezana za priznanje europskih uhidbenih naloga drugih članica, situacija je trenutno poprilično “šarena”.
Dio zemalja članica također ograničava primjenu europskog uhidbenog naloga na kaznena djela počinjena nakon 7. kolovoza 2002. Neke države imaju i ograničenja s kasnijim datumom, neke i s ranijim, poput Francuske koja izručuje svoje državljane za djela počinjena nakon 1. studenoga 1993. godine. Postoje i drugi primjeri. Austrija neće priznati EU uhidbeni nalog za kazneno djelo koje nije kažnjivo po njihovu zakonu. Poljaci usto zahtijevaju i da je kazneno djelo počinjeno izvan njihova teritorija.
Nijemci žele istražiti 22 ubojstva
Hrvatski emigrant Krunoslav Prates osuđen je 2008. godine na sudu u Münchenu na doživotni zatvor zbog sudjelovanja u ubojstvu bivšeg direktora u Ini Stjepana Đurekovića 1983. godine u Wolfratshausenu kod Münchena. Njemački Vrhovni sud u Karlsruheu potvrdio je tu presudu. Prema presudi, Prates je bio doušnik SDS-a tadašnje SFRJ kojega je na vezi držao Josip Perković. Proglašen je krivim, ne samo za pomaganje Perkoviću u organizaciji Đurekovićeve likvidacije, nego i za sudioništvo u ključnim fazama pripreme ubojstva. Njemačko Savezno tužiteljstvo još je 2005. godine zbog ubojstva Đurekovića, ali i organizacije drugih likvidacija hrvatskih emigranata, raspisalo međunarodnu tjeralicu za Perkovićem, a nekoliko godina poslije raspisane su tjeralice i za Zdravkom Mustačem te još nekoliko suosumnjičenih osoba. Nijemci istražuju ukupno 22 ubojstva na svom teritoriju, koja smatraju političkim likvidacijama u aranžmanu stranih, jugoslavenskih, tajnih službi. S kojim bi se sve optužbama Perković i Mustač mogli suočiti znat će se nakon ulaska Hrvatske u EU.
‘Perković je spreman otići u Njemačku jer želi dokazati nevinost’
- Josip Perković nikada nije bježao od sudova. Uvijek se odazivao pozivima, a tako će biti i ovaj put. Poštovat će sve odluke hrvatskih sudova. Naš stav je da nije počinio kazneno djelo za koje ga tereti njemačko tužiteljstvo. Josip Perković spreman je izići i pred njemački sud i braniti se kako bi dokazao svoju nevinost.
Mi smo pratili suđenje Krunoslavu Pratesu i smatramo da je osuđujuća presuda donesena na temelju lažnih iskaza.
Suđenje Pratesu
Prikupili smo i opsežnu dokumentaciju, izjave bivših političara i državnih funkcionara, koji opovrgavaju spomenute iskaze. Smatramo da na sudu lako možemo oboriti sve optužbe njemačkih tužitelja - izjavio je odvjetnik Anto Nobilo u vezi s najavama da će njemačko Savezno tužiteljstvo već prvoga dana pristupanja Hrvatske Europskoj Uniji dostaviti hrvatskim vlastima europske uhidbene naloge protiv njegova klijenta Josipa Perkovića i ostalih suosumnjičenih za ubojstvo Stjepana Đurekovića 1983. godineu Münchenu.
Ključni svjedok
- Prvi dio suđenja Krunoslavu Pratesu, kada sam osobno pomagao njegovu odvjetniku u prikupljanju dokumentacije, bio je korektan. Suđenje je na koncu prekinuto, a Prates je pušten na slobodu. No, upravo u toj pauzi, koja je trajala godinu i osam mjeseci, tužiteljstvu je dano vrijeme za prikupljanje novih dokaza i došlo se do drugog dijela suđenja koji smatramo neregularnim. Tada se, naime, pojavio ključni svjedok, notorni Vinko Sindičić, koji je dao lažni iskaz na temelju kojega je Prates osuđen na doživotni zatvor. Sindičić je u međuvremenu dao izjavu kod javnog bilježnika kojom je povukao sve dane iskaze jer su bili lažni - objašnjava Nobilo.
Privatni zrakoplov
-Njemački tjednik Focus objavio je da ste za Uskrs privatnim zrakoplovom putovali u München i tamo se sastali s njemačkim istražiteljima, kojima ste obećali dostaviti dokaze koji će oboriti njihove optužbe oko Perkovića?
- Na to pitanje nisam odgovorio njihovim novinarima, pa neću ni vama. Neću negirati da sam bio na putovanju, ali ne mogu govoriti o tome gdje sam bio i s kim sam razgovarao. ( Ž. Petrušić)