Mlijeko koje dolazi u Hrvatsku na granici može, ali ne mora biti podvrgnuto bilo kakvim analizama! Potvrdio je to Jutarnjem listu dugogodišnji analitičar prehrambene industrije Stipan Bilić, koji tvrdi da je to posljedica usklađivanja domaćih propisa s europskim sustavom.
‘BiH JE OTKRILA TOKSINE, A NE MI, JER TO SAD NIJE NAŠ POSAO’ Ministarstvo o opasnom mlijeku
- Zato što je taj sustav europski, nitko ga se ne usudi propitivati, a loš je - tvrdi Bilić.
Naime, sustav europskih certifikata razlikuje se od sustava koji je Hrvatska nekad imala i prema kojem se svaka veća pošiljka mlijeka, kako domaćeg, tako i uvoznog, podvrgavala laboratorijskim ispitivanjima. Novi sustav na neki način vjeruje proizvođaču , jer proizvođač sam odgovara za kvalitetu i zdravstvenu ispravnost proizvoda. Drugim riječima, proizvođač sam šalje na analizu svoje mlijeko, svoju stočnu hranu, sve ono što je u proizvodnom procesu.
- Ima odgovornih proizvođača koji to rade često i redovito, ali ima i onih lakomih koji kupuju jeftiniju ili hranu za stoku kojoj je istekao rok trajanja. Zato dolazi do ovakvih problema - rekao nam je Bilić dan nakon što je informacija o povlačenju pojedinih šarži Dukatova i Vindijina mlijeka izazvala paniku među domaćim potrošačima.
VELIKA UZBUNA NA TRŽIŠTU! IZ TRGOVINA SE POVLAČE NAMIRNICE U mlijeku Vindija i Dukat pronašli toksičnu tvar! U tuni Rial histamini
Dukat je prošle godine investirao značajnu svotu u nabavu vlastitih analitičkih uređaja, koji bi trebali profunkcionirati već ovih dana, no dosad ih nisu imali. No, u pozadini cijele te priče mogao bi biti trgovinski rat između Hrvatske i Bosne i Hercegovine prouzročen ulaskom naše zemlje u EU, a samim time i strože regulative za uvoz proizvoda iz BiH. Naime, sumnja na aflatoksine došla je iz BiH, nakon čega je Ministarstvo poljoprivrede kao referentna točka europskog sustava brzog uzbunjivanja (RASFF) povukla sumnjivo mlijeko s tržišta i zabranila njegov izvoz.
U mljekarskim krugovima može se čuti kako oni nisu sigurni je li aflatoksin uopće pronađen u mlijeku. Zato i čekaju nalaze referentnog laboratorija u Beču, koji bi trebali stići sredinom mjeseca. Činjenica je da BiH ima više razloga za stopiranje hrvatskih mliječnih proizvoda.
Naime, od više od 100 objekata za proizvodnju mesa, mlijeka i ribljih proizvoda u BiH i Srbiji čije smo proizvode dosad uvozili, samo ih pet odgovara regulativama EU i samo će tih pet od srpnja 2013. moći izvoziti u Hrvatsku - članicu EU. S druge strane, po tim rigoroznim propisima mora poslovati svaka hrvatska tvrtka. To je golem udarac za bosansku prehrambenu industriju jer smo samo 2011. godine iz BiH uvezli mlijeka u vrijednosti od oko 27,5 milijuna američkih dolara, a od 2013. ta bi brojka mogla biti desetkovana. Mljekari već dulje vrijeme upozoravaju kako je BiH toga bolno svjesna pa je počela provoditi, u znak odmazde, rigorozne mjere kontrole hrvatskih pošiljki.
'HRVATSKO MLIJEKO IZVOZE, A OVO SMEĆE KOJE SU JUČER POVUKLI JEDU NAŠI LJUDI!' Ogorčene reakcije mljekara
- Odugovlače s analizama, stopiraju pošiljke mlijeka, što stvara rizik od kvarenja kratkotrajnih proizvoda - požalili su se prošle godine mljekari. Javna je tajna da je Federalna kancelarija za veterinarstvo poslala upute graničnim inspektorima da češće uzorkuju hrvatske pošiljke. Usput rečeno, BiH nema nijedan laboratorij za ispitivanje kakvoće mlijeka, dok je naš u Križevcima jedan od pet najkvalitetnijih u EU.
Apsurd: domaće se strogo kontrolira, a uvozno ne?!
U svjetlu činjenice da domaći proizvođači mlijeka rade po znatno strožim propisima od onih u BiH, pojačana bosanska kontrola pomalo je apsurdna.
- Kvaliteta hrvatskog mlijeka je neupitna - tvrdi Igor Rešetar, bivši predsjednik Saveza udruga proizvođača mlijeka.
- Kvaliteta mlijeka ispituje se u Središnjem laboratoriju za kontrolu mlijeka u Križevcima. Certificiran je u EU i 2010. godine bio je jedan od samo 17 takvih u čitavoj Uniji - kaže Rešetar, dodajući da je kontrola mlijeka svakog tjedna na toj razini proizvela i lošu nuspojavu, jer neki proizvođači mlijeka u zemlji nisu mogli pratiti takav tempo i bili su prisiljeni ugasiti proizvodnju.
Tako ispada da mlijeko iz uvoza, koje je uglavnom lošije kvalitete, ne kontroliramo dovoljno ili uopće, a zbog strogih kontrola u Hrvatskoj pati domaća proizvodnja. Drugi problem je, kaže Rešetar, što najbolje od hrvatskog mlijeka odlazi u proizvode na bazi mlijeka, prvenstveno sireve koji potom na međunarodnim sajmovima osvajaju nagrade. Hrvatska tako nema samodostatnu proizvodnju mlijeka, ali ga jako puno izvozi, pa najviše pate konzumenti koji ga kupuju na policama hrvatskih dućana. ( T. K., T. N.)
