Jedan je veterinar patolog, drugi je šumar, treća geograf, četvrti sportski trener ronjenja.
Kada nisu na poslu, oni su vjerni članovi Hrvatske gorske službe spašavanja, pripadnici posebnog tima speleoronilaca.
Pojednostavljeno rečeno, oni su elitna postrojba HGSS-a.
Spremni i iskusni
Ipak, kada ih pitate je li to istinu tako, odmahuju rukom i vrlo kratko i jasno poručuju.
- Nismo mi nikakva elita, mi smo svi u HGSS-u jednaki, a svoju ekipu mi zovemo ‘dno dna’ jer ispod nas nema nikoga - smiju se.
Dinko Novosel, Ivica Čukušić, Darko Bakšić i Petra Kovač Konrad pripadnici su deveteročlanog tima speleoronilaca HGSS-a i trenutačno su svi u stanju pripravnosti i budno prate situaciju na Tajlandu.
U slučaju da tajlandske vlasti i britanski ronioci koji vode akciju spašavanja dječaka budu trebali dodatnu pomoć, dio hrvatske ekipe stavit će im se na raspolaganje.
- Zasad nema nikakvih novosti. Naši su članovi u stanju pripravnosti i ako nas pozovu, mi smo se spremni odazvati. Sve ovisi o strategiji samog izvlačenja djece iz te spilje. Naši su članovi obučeni za takav rad, svake godine imamo više vježbi spašavanje unesrećenih iz podvodnih spilja pa ako bude potrebe, naši ljudi će na Tajland - rekao nam je jučer pročelnik HGSS-a Vinko Prizmić.
Transport
Da budu u stanju pripravnosti javljeno im je putem Europske speleospasilačke asocijacije na čijem je čelu Dinko Novosel, član HGSS-a već 21 godinu, koji nam je rekao kako su u kontaktu sa spasiocima na Tajlandu.
Tamošnju operaciju izvlačenja trenutačno vode britanski ronioci, uz hrvatski tim, u pripravnosti je i talijanska ekipa speleoronilaca.
Naši sugovornici kažu kako će, ako dođe poziv s Tajlanda, naš tim najvjerojatnije imati ulogu u transportu hrane i pića dječacima, čime će olakšati posao spasilačkim ekipama koje su već angažirane.
- Prvi dio operacije je završen, dječaci su živi, locirani na onom mjestu na kojem se od početka procjenjivalo da će biti. Radi se o plaži Pattaya za koju se odmah predviđalo da bi upravo ondje mogla biti pronađena djeca. Akciju spašavanja vode Britanci koji su najobučeniji za ovakve situacije - kaže Novosel. Spašavanje će biti vrlo rizično, kaže Novosel, rizičnije nego, primjerice, spašavanje unesrećenih s Mount Everesta.
- Speleoronjenje je najteža vrsta spašavanja unesrećenih i osobe koje rade taj posao moraju biti vrhunski stručnjaci. Vrhunski alpinisti, vrhunski speleolozi i vrhunski ronioci. U Hrvatskoj ih ima desetak - kaže Novosel.
Tim hrvatskih speleoronilaca osnovan je početkom 2005. godine kada je održan prvi certificirani tečaj speleoronjenja u Hrvatskoj, zajedno s tečajevima dubinskog ronjenja do 100 metara dubine koji su pohađala tri člana HGSS-a.
Tim tečajem, objašnjava mi Ivica Čukušić koji je 13 godina vodio ovaj tim, HGSS je dobio prvu trojicu educiranih i licenciranih speleoronilaca, dok je u sljedećih šest još šest pripadnika HGSS-a obučeno za speleoronilačko spašavanje. Ova grupa svake godine ima više vježbi kako u Hrvatsko, tako i u okolnim zemljama, u kojima se simuliraju akcije spašavanje.
- Pri odabiru članova za školovanje, birali su se članovi koji su bili ronioci visokih kategorija, voditelji ronjenja i instruktori ronjenja koji su svi već imali određenog iskustva u speleoronjenju. Budući da HGSS bira najbolje članove planinarskih organizacija, većina najboljih i najaktivnijih speleoronilaca ušla je u sastav ove grupe - objašnjava mi Čukušić.
Specijalizacija
Kaže mi kako je bilo slučajeva da su i vrlo iskusni ronioci željeli postati speleoronioci, no kako se nikada nisu mogli priviknuti na specifične uvjete koji vladaju u potopljenim špiljama.
- Sadašnji članovi grupe ni po čemu se ne razlikuju od svih ostalih spašavatelja HGSS- a, osim po jednoj specijalizaciji koja ih čini svestranijima i upotrebljivima za različite situacije spašavanja - navodi Čukušić i dodaje kako ovakva akcija spašavanja koje se odvija na Tajlandu još nije zabilježena u svijetu te kako se u dosadašnjoj praksi, nažalost, uglavnom nailazilo na mrtva tijela.
Naši članovi tima smatraju kako je najbolje rješenje da djeca ostanu u spilji sve dok se voda ne povuče jer bi bilo kakvo drugo spašavanje u ovim uvjetima za djecu moglo biti kobno.
- Postoji više vrsta spašavanja u tim situacijama, a sve ovisi o tome koga se spašava, kao i o konfiguraciji područja, sifonima. Ako se spašava speleolog i osoba koja je navikla kako se ponašati u tim situacijama, tada je stvar mnogo lakša. No kada je riječ o ljudima koji nemaju nikakvog iskustva s ronjenjem, a ovi dječaci ne znaju ni plivati ni roniti, stvar je u znatno otežana - kaže Novosel.
Prema nekim informacijama i tumačenjima s Tajlanda, dječake uče roniti i plivati pa mnogi pretpostavljaju da bi ih se moglo izvlačiti uz pomoć posebnih plovnih nosila. U tim slučajevima, kažu naši sugovornici, unesrećenog se stavi na nosila, omogući mu se kisik te ga ronioci kroz potopljeni sifon izvlače van iz spilje.
No Čukušić u slučaju tajlandskih dječaka ne preporučuje takvu vrstu spašavanja.
- To bi se možda moglo raditi tek ako spasioci imaju informacije koje bi apsolutno mogle ugroziti dječje živote. I u takvom spašavanju bilo bi posljedica. Prema informacijama koje mi imamo, dječake se može sigurno izvući na dva načina. Treba pričekati da se voda sama povuče ili da se do njih pokuša doći suhim putem - smatra Čukušić.
Panika
O kako je teškoj akciji spašavanja riječ govori i slučaj s jedne od vježbi speleoronilaca koja je prije nekoliko godina održana kraj Imotskog. Tada je unesrećenog glumio jedan speleolog koji je imao i iskustva s ronjenjem.
- Čim smo ga stavili na nosila i priključili na opremu te započeli transfer pod vodom, kolega se uspaničio. A on je iskusan speleolog. Tako da je vrlo teško zamisliti kako bi reagirala djeca da ih se tako počne izvlačiti - kaže Čukušić.
Zarobljeni u labirintu: Kako se priprema dosad neviđena akcija spađavanja dvanaest dječaka i njihova trenera
Na Tajlandu traje potresna utrka s vremenom. Dvanaest dječaka i njihov trener, zarobljeni četiri kilometra od ulaza u špiljski kompleks Tham Luang Nang Non, jučer su još uvijek bili “na sigurnom” - na suhom uzvišenju jedne od špiljskih komora, privremeno pošteđeni novog rasta razine vode. No, kazaljke sata opasno otkucavaju.
“Spasioci moraju biti brzi jer se do petka očekuje oluja, a ako kiša opet počne padati, špilja će biti potpuno poplavljena i tada će postati gotovo nemoguće kontaktirati s njima”, rekao je Ruengrit Changkwanyuen, tajlandski koordinator ronilačkog tima koji je locirao nestale dječake.
Stigla hrana
Sudeći prema novoj snimci iz podzemnog labirinta, mladi zatočenici su dobro. Zaogrnuti u termoizolacijske folije, stisnuti jedni uz druge, sa smiješkom na licu predstavljali su se u kameru, sklapajući dlanove ispred sebe u tradicionalni tajlandski pozdrav. Dobrog su zdravlja, rečeno je, stigla je hrana i, što je najbitnije, više nisu prepušteni sami sebi. S njima je, piše britanski Daily Mail, još sedam osoba, uključujući pripadnike tajlandskih Navy Sealsa te liječnika koji tretira ogrebotine koje su zadobili. U međuvremenu se radi na logistici za njihovo izvlačenje. Nekoliko je opcija, no najizglednija je - ujedno najbrža, ali i najopasnija - ronjenje kroz potopljeni kompleks.
“Moramo biti 100 posto sigurni da će sva djeca izaći u isto vrijeme. Neki bi mogli biti spremniji prije drugih. Ako ne budu spremni ili bude riskantno, nećemo ih izvlačiti”, poručili su nadležni. Tim koji je s njima obučava ih kako koristiti maske za ronjenje. Pokušali su uspostaviti i telefonsku liniju kako bi razgovarali s roditeljima, ali se oprema smočila i pokušaj je propao. Užurbano je i izvan špilje. Traga se za alternativnim ulazima u kompleks, pripremaju se zalihe u slučaju da dječaci ostanu u podzemlju mjesecima, a liječnički timovi vježbaju za slučaj evakuacije. Ispumpava se i voda iz kompleksa.
Mutna voda
Izvlačenje će biti to neviđen izazov. Poplavljeno je najmanje 2400 metara rute koju bi trebali prijeći, od čega je 365 metara potpuno pod vodom koja je toliko blatna da je vidljivost ravna nuli. “Kao da plivate kroz hladnu kavu”, rekao je jedan od spasilaca. Budući da je voda nanijela blato i stijene, pojedini su prolazi toliko uski da kroz njih ne može proći ronilac s bocom za kisik, nego je mora skinuti s leđa. Profesionalcima je trebalo čak četiri sata da prijeđu opasni put. Izvlačenje svakog pojedinog dječaka, kojega bi pratila dva ronioca, moglo bi trajati čak šest sati. (piše Martina Hrupić)
Muke za potrazi: Spasitelji napamet tražili djecu, nema karte cijele špilje
Jedan od članova međunarodnog spasilačkog tima koji se uspio probiti do zarobljenih dječaka i njihova trenera, Belgijac koji živi na Tajlandu, otkrio je novinarima kako se grupa uopće našla u tako opasnoj situaciji.
Dječaci su, prema pisanju Daily Maila koji se poziva na njegove izjave, navodno sudjelovali u lokalnoj ceremoniji inicijacije u sklopu koje su trebali otrčati u špilju i upisati svoje ime u stijenu te se vratiti. No, poplavne vode blokirale su im prolaz te ih prisilile da se upute još dublje u unutrašnjost planine. Sa sobom su u tom trenutku imali samo jednu svjetiljku koja je radila, no uspjeli su se domoći suhe lokacije na kojoj su pronađeni.
Dodatni izazov za spasilačke timove koji su tragali za njima bila je činjenica da ne postoje nove karte špiljskog kompleksa. Raspolagali su kartom koja je stara oko 30 godina. Dakle, kad su krenuli u zaron, spasioci su naslijepo pogađali u kojoj bi se komori mogli nalaziti dječaci. (piše Martina Hrupić)
Kronologija događaja: Od prijave nestanka jednog od nogometaša do ispumpavanja vode
23. lipnja
12 dječaka i njihov nogometni trener ušli su u desetak kilometara dugački špiljski kompleks Tham Luang Nang Non. Njihov je nestanak prijavljen kad se jedan od dječaka nije vratio kući. Spasioci su krenuli u potragu i zaključili da su zaglavili zbog jakih oborina. Blizu ulaza u špilju pronađene su torbe i cipele dječaka
24. lipnja
Potrazi se priključuje i policija. Pronađeni su otisci ruku i stopala dječaka i trenera. Vlasti pretpostavljaju da se skupila morala povući zbog poplavnih voda. Održava se bdjenje
25. lipnja
Tajlandski pripadnici Navy Sealsa zaronili su u poplavljenu špilju noseći hranu. Smatra se da su se dječaci i trener morali povući pred vodom u neku od špiljskih komora gdje ima zraka. Gradi se hram u kojem se roditelji mogu moliti
26. lipnja
Ronioci su se morali povući zbog poplavnih voda
27. lipnja
Dolaze britanski ronioci Richard Stanton, John Volanthen i Robert Charles Harper te drugi strani stručnjaci, ali zbog poplave ne mogu ništa učiniti
28. lipnja
Spasilačka misija se privremeno obustavlja i koriste se pumpe kako bi se izvuklo vodu. Koriste se i bespilotne letjelice kako bi se pronašlo prolaze kojima bi se moglo ući u špilju
29. lipnja
Spasioci su locirali mogući nadzemni ulaz u špilju, no nikako nisu mogli dokučiti je li spojen s glavnim špiljskim kompleksom
30. lipnja
Vremenski uvjeti se poboljšavaju pa ronioci mogu roniti u špilji
1. srpnja
Ronioci su se uspjeli probiti dublje u špilju i uspostavljaju bazu. Dopremaju se stotine boca s kisikom kako bi se roniocima omogućilo da u špilji provedu dulje vrijeme
2. srpnja
12 dječaka i njihov trener naposljetku su locirani na udaljenosti od četiri kilometra od ulaza u špilju. Do zatočenih dječaka prvi su stigli Britanci John Volanthen i Rick Stanton. Njih su slijedili tajlandski Navy Sealsi
3. srpnja
Nastavlja se ispumpavanje vode, ali postaje jasno da će dječaci, ako žele izići, potencijalno morati naučiti roniti. Najavljene su nove kiše (piše Martina Hrupić)