“Nakon godina krize vrijeme je da budućnost Europe uzmemo u vlastite ruke. Sadašnji stabilan gospodarski rast daje nam poticaj da počnemo s mjerama kojima ćemo osigurati ujedinjeniju, učinkovitiju i demokratičniju ekonomsku i monetarnu uniju od koje će koristi imati svi naši građani.
Nema boljeg trenutka da se popravi krov nego dok sja sunce”, rekao je jučer Jean-Claude Juncker, predstavljajući plan za produbljenje europske ekonomske i monetarne unije.
U sklopu tog plana jučer objavljeni paket sadrži i četiri glavne inicijative. Prijedlog reforme europske monetarne unije predstavlja set mjera koje bi na vrlo različite načine mogle utjecati na hrvatsku ekonomsku budućnost jer se cijeli niz ideja, od osnivanja Europskoga monetarnog fonda do zaštitnih mehanizama bankarske unije, odnosi prvenstveno na zemlje eurozone, odnosno na one članice EU koje su već uvele euro.
Cilj stabilnost
Za Hrvatsku je posebno interesantna treća inicijativa koja govori o “komunikaciji o novim proračunskim instrumentima za stabilno europodručje u sklopu Unije, u kojoj je iznesena vizija o tome kako unutar sadašnjeg i budućeg okvira javnih financija EU razviti određene proračunske funkcije koje su nužne za europodručje i EU u cjelini”. Tu se, dakle, govori o planovima za daljnje širenje eurozone, što je obveza svih država koje su ušle u članstvo EU nakon 1. svibnja 2004. godine.
No, Češka, Mađarska i Poljska se snažno protive ulasku u zonu eura. Hrvatska pak, zajedno s Bugarskom i Rumunjskom, nastoji što prije ući u prostor Schengena i preuzeti zajedničku europsku valutu. U sklopu navedene komunikacije četiri su specifične funkcije: a) potpora državama članicama u provedbi strukturnih reformi pomoću instrumenta za provedbu reformi i tehničke potpore na zahtjev država članica; b) posebni instrument za konvergenciju za države članice koje su u postupku uvođenja eura; c) zaštitni mehanizam za bankarsku uniju; d) funkcija stabilizacije za održavanje razine ulaganja u slučaju asimetričnih šokova.
Dobar trenutak
Hrvatskoj posebno zanimljivo zvuči dio novog paketa proračunskih mjera koji se odnosi na “posebni instrument za konvergenciju za države članice u postupku uvođenja eura”. Kako doznajemo od guvernera HNB-a Borisa Vujčića, to je instrument koji će EU tek osmišljavati pa na temelju toga i razraditi. Međutim, jasno je da takva intencija dolazi u vrlo povoljnom trenutku za Hrvatsku.
Poznato je, naime, da su Vlada Republike Hrvatske i Hrvatska narodna banka lansirale inicijativu brzog uvođenja eura te nam je već zbog toga svaka pomoć dobrodošla. Uz to, potpuno je jasno da je kroz “novi instrument za konvergenciju” EU spremna financirati napore, odnosno troškove prilagodbe članica koje žele uvesti euro. Iako još nije poznato koliki bi razmjeri tog financiranja mogli biti, može se očekivati da će biti strukturno važni te bi nam trošak prilagodbe eurozoni zbog toga trebao biti znatno manji.
Pouka iz Grčke
Za Hrvatsku je važna i druga inicijativa u kojoj se predlaže da se u pravo Unije uključe glavni elementi Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju radi potpore čvrstim fiskalnim okvirima na nacionalnoj razini. Hrvatska nije potpisnica tog ugovora, uz Češku i Veliku Britaniju, što pretpostavlja da će trebati pristupiti tom Ugovoru.
Prva je inicijativa prijedlog o osnivanju Europskoga monetarnog fonda (EMF), koji bi se uključio u pravni okvir Unije i bio utemeljen na čvrstoj strukturi Europskoga stabilizacijskog mehanizma (ESM). Proteklih je godina ESM imao odlučujuću ulogu u zaštiti stabilnosti eurozone, pomažući državama članicama koje su se našle u financijskim problemima (Grčka, Portugal, Irska). EMF bi osigurao zajednički zaštitni mehanizam za jedinstveni fond za sanaciju te imao ulogu zajmodavca u krajnjoj nuždi kako bi se olakšala uredna sanacija banaka u teškoćama.
Četvrta inicijativa govori o mogućoj dužnosti europskog ministra gospodarstva i financija, koji bi bio i potpredsjednik Komisije i predsjednik Eurozone, što je mogućnost predviđena postojećim ugovorima EU (dakle, ne bi trebalo nikakvih promjena). Tom novom dužnošću ojačala bi se dosljednost, učinkovitost, transparentnost i demokratska odgovornost donošenja ekonomskih politika u EU i europodručju, uz puno poštovanje nacionalnih nadležnosti - što je posebno važno u situaciji kada se brojne članice žale da se previše ovlasti prenosi u Bruxelles.