Deseci tisuća ljudi u zadnjih su 36 sati vidjeli i dijelili emotivnu Facebook objavu u kojoj je obitelj trogodišnjeg bolesnog dječačića molila ljude da mu hitno daruju krv.
Maleni M. Š. (3), naime, hitno je trebao krv krvne grupe 0 negativne za liječenje akutne mijeloične leukemije, po život opasne bolesti u kojoj mijelociti (stanice koje se normalno razvijaju u granulocite) postaju kancerogeni i brzo zamjenjuju normalne stanice u koštanoj srži.
Osim što su obavijest svi dijelili, jako puno ljudi s tom krvnom grupom diljem zemlje, pa čak i u inozemstvu, odlučilo je konkretno pomoći.
A onda samo dan poslije iz Hrvatskog zavoda za transfuziju dobivamo informaciju kako krvi ima dovoljno i razloga za humanitarnu akciju - zapravo nije bilo. Do zaključenja izdanja jedino objašnjenje koje smo dobili bilo je: pogreška u komunikaciji. S obzirom na ozbiljnost situacije odlučili smo provjeriti što se točno dogodilo: birokracija ili pogrešno shvaćena dijagnoza, koja je za posljedicu imala masovni odaziv građana?
Akcija strica
Prvo i najvažnije - vrsta leukemije od koje nesretni dječak boluje zahvaća ljude svih dobi, ipak najčešće odrasle, a njemu je zloćudna bolest dijagnosticirana nakon problema s upalom uha te visoke temperature. Dijete se liječi na Zavodu za dječju onkologiju i hematologiju “Dr. Mladen Ćepulić” Klinike za dječje bolesti u Klaićevoj ulici. Za liječenje i oporavak potrebna mu je transfuzija krvi, točnije trombociti, koji se pri darivanju krvi izdvajaju posebnim separatorom, pa krv i nije moguće darovati u ustanovi koja nema taj složen i skup aparat.
Apel za pomoć na Facebooku je prvi podijelio dječakov stric, a prema njegovim riječima, u satima koji su uslijedili viđen je nekoliko stotina tisuća puta, što je rezultiralo time da su se mnogi ljudi s tom krvnom grupom sa svih strana Hrvatske i svijeta javljali u svoje bolnice kako bi dali krv i pomogli dječaku u liječenju. No kako je uopće došlo do toga da u Hrvatskoj nedostaje navedene krvne grupe?
Čini se da to nije točno i da krvi ima dovoljno, što se brzo može provjeriti na web stranicama Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu, gdje se u dva klika mišem može doći do grafičkog prikaza stanja zaliha krvi za sve krvne grupe. Prema tom prikazu, u Zavodu je trenutačno najviše zaliha krvnih grupa 0, B i AB +, krvne grupe 0 - ima dovoljno, a krvne grupe AB -, zapravo, ima i manje od navodno tražene. Prema grafičkom prikazu Zavoda, ona je bliža problematičnoj granici “premalih zaliha”.
- Čini se da je došlo do problema u komunikaciji između Klaićeve bolnice i Zavoda. Mi smo shvatili da krvi nema i zato smo pokrenuli akciju na društvenim mrežama - govori nam dječakov stric.
Iz Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu dobili smo neslužbenu potvrdu da krvne grupe 0 - ima dovoljno i da je to prikazano na njihovim web stranicama.
- Apel je otišao stihijski. Problema s opskrbom nemamo, a ovakve stvari i nekritičko dijeljenje informacija po društvenim mrežama mogu samo pridonijeti javnoj histeriji i, zapravo, proizvesti kontraefekt - rekli su nam neslužbeno u Zavodu pa pojasnili da ako bi se sada odjednom pojavila gomila ljudi te krvne grupe koji bi darovali svoju krv, u idućim bi je mjesecima moglo nedostajati jer ti ljudi ne bi mogli opet darivati krv idućih pet ili šest mjeseci.
Sami bi zvali
- Da postoji i najmanji problem s nekom krvnom grupom, mi bismo se prvi javili medijima te pozvali ljude na darivanje. Dijete je pokriveno s krvi te grupe, liječi se i nema nikakvih problema - potvrdili su iz Zavoda za transfuzijsku medicinu.
Apeli za pomoć na društvenim mrežama, pogotovo kada se radi o pomoći maloj djeci, oduvijek su vruća tema za dijeljenje, što ne čudi s obzirom na to da su ljudi emotivni i žele pomoći. Samo na Facebook stranici BBB Samobor apel za pomoć bio je podijeljen 500 puta, a mnogo se dijelio i preko ostalih stranica te su ljudi hrlili u bolnice spremni pomoći malenom pacijentu.
Zavod za transfuziju na sreću ne “gomila” krv i krvne pripravke jer oni imaju određeni rok trajanja pa se zato od darivatelja uzima samo onoliko koliko je potrebno, odnosno kako bi na zalihama uvijek bile potrebne količine svih krvnih grupa.
- Ne znam što se dogodilo i gdje je točno bio problem u komunikaciji. Mali je dobio krv, danas je već bolje, počeo je gutati i jesti iako je i dalje slabašan. Danima nije mogao jesti. Ja sam preuzeo akciju na sebe, tako da njegovi roditelji mogu biti u potpunosti posvećeni njemu. Shvatio sam da nema krvi i htio sam učiniti najbolje za dijete - rekao je stric Drago.
Hvala na pomoći
Dječakov otac Marin Šimunović rekao nam je kako je čuo doktora u Klaićevoj bolnici kako je u viziti dječaku spomenuo da nema krvne grupe 0 negativne te da zbog toga treba odgoditi liječenje.
- Mi smo se zatim javili u Udrugu dobrovoljnih darivatelja krvi te smo i njih zamolili za pomoć - rekao je dječakov otac.
Predsjednik te udruge Tomislav Glušić rekao nam je kako ih je u nedjelju kontaktirao otac koji je naveo svoj problem s dječakom, a Udruga se, kaže, odmah aktivirala jer je dječak u kritičnom situaciji.
- Smatramo da je uvijek dobro da se svi potencijalni darivatelji krvi odazivaju na ovakve i slične akcije u dogovoru s transfuzijskim centrima, jer taj dječak nije jedini pacijent i ima ih stotine koji tijekom godine trebaju krv i krvne pripravke - naveo je Glušić koji smatra da treba proširiti bazu darivatelja te educirati ljude o darivanju krvi, posebice preko staničnog separatora, tako da krvi nikada ne nedostaje te da ne dolazi do odgađanja operacija.
- Ne ulazimo u kalkulacije je li ili nije bilo krvi, išli smo za time da pomognemo djetetu u borbi s malignom bolesti. Mi smo dobili informaciju od dječakova oca te smo se odmah aktivirali kao da je ona istinita. Podijelili smo apel na svojim stranicama i on je viđen stotine tisuća puta, javnost se aktivirala i svi su htjeli pomoći - rekao je Glušić koji smatra da je apel dječakova oca ipak pohvalna stvar jer će proširiti bazu potencijalnih darovatelja krvi te aktualizirati problematiku darivanja krvi u Hrvatskoj. Do zaključenja izdanja, unatoč opetovanim pokušajima, iz Klaićeve bolnice nismo dobili službeno objašnjenje.
Mia Biberović, stručnjakinja za društvene mreže: Akcija je hvalevrijedna, ali nije uvijek sve na internetu istina
Mia Biberović
Mia Biberović
Kako bismo dodatno razjasnili fenomen ‘sheranja’ ovakvih i sličnih objava te apela na društvenim mrežama, popričali smo s Mijom Biberović, izvršnom urednicom vodećeg nezavisnog regionalnog magazina posvećenog internetu, digitalnom poslovanju, marketingu i kulturi.
“Fenomen je star otprilike koliko i društvene mreže. Sjećam se kad se prije nekoliko godina dijelila objava da se ispred jedne osnovne škole pojavljuju osobe koje djeci nude bombone od jagoda, koji su zapravo droga. Ta objava je sadržavala sve što treba da postane viralna - dramatičnu, navodnu činjenicu, upozorenje na oprez te poziv na dijeljenje kako bi svi saznali za to što se događa. Ogroman broj ljudi je to dijelio bez nekog kritičkog odmaka ili provjere. Zatim su srpski mediji prenijeli tu vijest, a naši su je povukli od njih pa se i u domaćim medijima o tome pisalo. Ta navodna vijest je bila lako provjerljiva, već kratkom internetskom pretragom se moglo utvrditi da je lažna.
Ne ulazeći u to je li krvi zaista nedostajalo ili nije, nije čudno da je i ta vijest, odnosno objava na Facebooku, postala viralna budući da i ovdje imamo slučaj s djetetom, a čim je nešto vezano uz djecu, ljudi su emotivniji i prije će to podijeliti te dalje apelirati za pomoć. U mnogim slučajevima takvi apeli i ‘sheranje’ sadržaja mogu biti od pomoći, no stvari treba uvijek dodatno provjeriti. Ljudi idu za onim, ako piše na internetu, onda je istina, no moramo znati da to nije uvijek tako.
Građansko novinarstvo preko društvenih mreža stoga je fenomen koji istodobno može biti i pozitivan i negativan. Treba napomenuti kako u starim medijima kao što su novine ili televizija postoji uredništvo, kodeks i zakon, čega na društvenim mrežama nema. To se nekada može pokazati dobrim, a nekada lošim. Najbitnije je naglasiti da treba provjeravati informacije koje pročitamo na društvenim mrežama. U ovom slučaju vrijedilo bi nazvati Hrvatski zavod za transfuziju krvi i provjeriti postoji li doista problem s tom krvnom grupom”, pojasnila je Mia Biberović.
KOMENTAR GORANKE JUREŠKO Razloga za paniku u ovom slučaju doista nije bilo
Što je vijest lošija, to je njezino širenje brže! Društvene mreže za to su idealan “rasadnik” iz kojeg svatko uzme što mu u pojedinom trenutku treba ili odgovara. Osobito je to lako s informacijama o zdravlju pa još ako se radi o djeci, “lančanoj” reakciji nema kraja. S vremena na vrijeme pojave se “apeli” za darivanje krvi, ali ne bolnica ili Zavoda za transfuzijsku medicinu već “rodbine, prijatelja, dobronamjernika”. I onda krene “navala” darivanja svih onih koji žele pomoći, a nadležne ustanove nađu se u “neobranu grožđu” jer nikakvog manjka zapravo nema, sustav funkcionira i nerijetko se pokaže da je to posljedica “kratkog spoja” u komunikaciji i činjenice da su u strahu uvijek “velike oči”.
Istina je da, primjerice, u ljetnim mjesecima, kad turizam cvate, ali na žalost i prometne su nesreće češće, može nedostajati krvi u nekoj od bolnica u priobalju. Zbog toga smo i nedavno svjedočili pozivima splitskog i riječkog KBC-a. To čuju dobri ljudi koji se uvijek odazovu takvim pozivima i već zakratko stižu novi apeli - ljudi hvala, zalihe su napunjene! Naime, krv je dragocjeni organ i zato, kažu stručnjaci, s njom treba racionalno - ne smije nedostajati, ali ni prikupljati se bez razloga jer će propasti. Na stanju zaliha Zavoda za transfuzijsku medicinu građani uvijek mogu provjeriti nedostaje li krvi pojedine krvne grupe. U slučajevima kad hitno treba neka specifična krvna grupa, nadležne ustanove znaju tko su “specijalni” darivatelj i po potrebi ih uvijek mogu pozvati.
Sve u svemu, barem kad je riječ o darivanju krvi u hrvatskom zdravstvu stvari funkcioniraju pa razloga za panične pozive pojedinaca izvan sustava zaista nema. No, razum i fakti teško prodiru kroz svakodnevnu golemu količinu fake newsa na društvenim mrežama pa se lako izgubi dodir s istinom.