MILIJARDE U IGRI

FONDOVI KUPUJU AUTOCESTE 'Budućim penzionerima donijet ćemo dvostruko veću zaradu nego sada'

    AUTOR:
    • Nikola Jelić

  • OBJAVLJENO:
  • 18.12.2013. u 10:53

CROPIX

Tri mirovinska fonda su u jednom konzorciju, a jedan u drugom: je li bolje imati štednju u onom koji dobiva autocestu ili u onom koji je gubi

Novac budućih hrvatskih umirovljenika, dakle građana koji dio svojih mirovinskih doprinosa uplaćuju u obvezne mirovinske fondove, danas je uložen uglavnom u hrvatske državne obveznice. Riječ je o iznosu od oko pet milijardi eura, dakle preko 40 milijardi kuna mirovinske štednje (oko 70 posto) uloženo je u državne obveznice.

Obvezni mirovinski fondovi na taj način nominalno godišnje ostvare između 5,5 i 6 posto prinosa, za toliko uvećaju mirovinsku štednju. Realno je to manje, jer svoje učini inflacija.

Ali, smatra se kako ulaganje u državne obveznice nosi minimalan rizik jer prinose plaća država. Država bi morala bankrotirati ili propasti da mirovinski fondovi ostanu bez svojih uloga.

Već iduće godine ta bi se situacija mogla značajno promijeniti jer su sva četiri hrvatska obvezna mirovinska fonda odlučila ući u projekt monetizacije hrvatskih autocesta. Dakle, spremni su dio novca budućih hrvatskih umirovljenika uložiti u koncesiju 1024 kilometra autocesta kojima sada upravljaju Hrvatske autoceste (HAC) i Autocesta Rijeka-Zagreb (ARZ).

Znači li to i veći rizik za mirovinsku štednju?

Jedinstvena prilika

Naši sugovornici iz mirovinskih fondova kažu kako je monetizacija jedinstvena prilika obveznim mirovinskim fondovima da ulože značajniji iznos novca u veliki infrastrukturni projekt i zarade nešto više za članove fondova.

Istina, radi se o procjeni šefova fondovske industrije, ali na naše pitanje kako znaju da će od autocesta imati siguran i bolji prinos, oni uglas odgovaraju: “Ako su iskusni igrači poput Goldman Sachsa ili Macquariea zaključili da im se isplati ući u posao monetizacije autocesta u Hrvatskoj, ona će se isplatiti i nama”.

Veliki igrači u svijetu koncesija, među koje svakako spadaju spomenute multinacionalne kompanije, u pravilu sklapaju koncesijske poslove na kojima mogu dobiti godišnji prinos između 10 i 15 posto. Sve ispod toga računa se neisplativom investicijom. Prinos od 10 do 15 posto na mirovinsku štednju bio bi dvostruko veći nego što je sada prosječni godišnji prinos mirovinskih fondova otpočetka poslovanja. I ujedno dvostruko veći nego što iznosi prinos na državne obveznice.

Ulaganje u tvrtke

Mirovinski fondovi imaju malo imovine uložene u domaći privatni sektor, jedva 15 posto. A i taj iznos je koncentriran uglavnom u dvije velike tvrtke, Inu (1,5 milijardi kuna) i HT (1,6 milijardi kuna). Preostala ulaganja su otišla u inozemstvo (15 posto).

Naši sugovornici tvrde kako je i u svijetu trend da mirovinci sve više ulažu u infrastrukturu. Najviše takvih ulaganja imaju kanadski i australski mirovinski fondovi. U prilog ulaganju u autoceste ide i činjenica što će koncesijski ugovor imati svojevrsnu zaštitu od inflacije, dok takav mehanizam ne postoji prilikom ulaganja u državne obveznice ili bilo koju drugu imovinu. Uglavnom, tri su ključna argumenta koja naši sugovornici ističu kao razlog zašto bi mirovinski fondovi trebali uložiti u monetizaciju autocesta: veći prinos, zaštita od inflacije i drugačije ponašanje infrastrukturne imovine u odnosu na dionice, obveznice ili nekretnine.

Dinko Novoselec, AZ

Kada se počelo govoriti o monetizaciji autocesta, najavljivalo se da bi sva četiri obvezna mirovinska fonda mogla ići zajedno u taj posao.

Dubravko Štimac, PBZ Croatia osiguranje

Međutim, ipak su se podijelili. Tri fonda - AZ, PBZ Croatia osiguranje i Erste Plavi - ušla su u konzorcij koji predvodi međunarodna financijska korporacija Goldman Sachs, a kojemu su se priključili još francuski operater Vinci i Allianz Capital Partners.

Petar Vlaić, Erste Plavi

Sukob među fondovima

Ta tri fonda zajedno drže 70 posto ukupne imovine obveznih mirovinskih fondova (AZ ima 40 posto, PBZ CO 17 posto, a Erste Plavi 13 posto od ukupnog iznosa mirovinske štednje). Raiffeisen OMF se priključio australskoj investicijskoj kući Macquarie, koja bi svojom ponudom mogla biti glavni konkurent gore spomenutom konzorciju. Raiffeisen OMF raspolaže sa 30 posto imovine uplaćene obveznim mirovinskim fondovima.

Ulazak obveznih mirovinskih fondova u hrvatski projekt desetljeća - kako se naziva davanje autocesta u koncesiju - posebno je važan za Vladu Zorana Milanovića.

Šira javnost, ali i politička oporba, protivi se monetizaciji autocesta. Taj se projekt doživljava kao rasprodaja nacionalne imovine. Zato je Vladi od početka bilo stalo da se u projekt uključe obvezni mirovinski fondovi jer će to značiti, pojednostavljeno rečeno, da autoceste ipak ostaju u hrvatskim rukama.

Koliko će novca i u kojim omjerima uložiti mirovinski fondovi u koncesioniranje autocesta još nije odlučeno, tvrde naši sugovornici uključeni u pripremu projekta konzorcija Goldman Sachsa.

Drugi stup

A upravo je ta činjenica važna jer će o isplativosti tog ulaganja u budućnosti ovisiti i značajan dio hrvatskih mirovina iz drugog stupa.

Konzorcij predvođen Goldman Sachsom privlači posebnu pažnju jer u njemu sudjeluju tri fonda koja, kako smo rekli, drže 70 posto ukupne mirovinske štednje koja danas iznosi oko 58 milijardi kuna. Taj konzorcij čini šest partnera (tri mirovinska fonda, Goldman Sachs, Allianz Capital Partners i Vinci) od kojih će svaki dati dio novca kao vlasnički ulog u buduću koncesijsku tvrtku.

Prema sadašnjim planovima, tri fonda zajedno trebala bi biti najveći suvlasnik koncesijskog društva. Po toj osnovi bi imali i veliko pravo suodlučivanja. Kao svoj vlasnički ulog u zajedničko koncesijsko društvo koje će upravljati autocestama, fondovi bi vjerojatno uložili do 500 milijuna eura. Ali, to ne znači kraj ulaganja, moguće je da će u drugoj fazi, odnosno prilikom prikupljanja kredita koncesijskog društva fondovi još dodatno investirati.

Prodaja obveznica

Prije toga gotov novac nije potreban mogućem koncesionaru autocesta, jer se računa da će cijela procedura monetizacije završiti u zadnjem kvartalu 2014. godine, kada se očekuje i plaćanje jednokratne koncesijske naknade državi. Vlada od monetizacije očekuje barem tri milijarde eura ili oko 23 milijarde kuna. Bude li potrebno, čuli smo, fondovi su spremni dodatno uložiti, ali ne gotovog novca, već bi kupljene državne obveznice pretvorili u svoj ulog.

Iako se ranije špekuliralo da bi pretvaranje državnih obveznica u ulog, odnosno prijevremeni otkup državnih obveznica bio jedini način sudjelovanja mirovinskih fondova u monetizaciji, sada čujemo da je to ipak rezervna opcija.

Raiffeisen OMF je u drugačijoj poziciji. Prema raspoloživim informacijama, australski Macquarie bi trebao samostalno biti nositelj koncesije, dok bi ga mirovinski fond samo financijski pratio. Nemamo podatak o tome koliko bi imovine Raiffeisen OMF trebao uložiti. Macquarie ima iskustva s koncesijskim upravljanjem (upravlja s imovinom vrijednom 359 milijardi dolara), pa nije morao u konzorcij uključivati posebnu tvrtku za upravljanje autrocestama (operatera).

Kako su fondovi postali konkurenti za autoceste: RBA odlučila da njihov fond ide s Australcima

Zašto je došlo do podjele obveznih mirovinskih fondova može se samo nagađati. Prema nekim tumačenjima, Raiffeisen OMF morao je u konzorcij s Australcima jer ih je na to natjerala matična banka (RBA).

Damir Grbavac, RBA mirovinski fond

Čini se da su i ključni inozemni ulagači zaintereirani za koncesioniranje hrvatskih autocesta imali različit pristup tijekom razgovora sa zainteresiranim mirovinskim fondovima, pa je i to utjecalo na podjelu među njima.

Goldman Sachs je u startu tražio od mirovinskih fondova svojevrsni ekskluzivitet, dakle da moraju od početka sudjelovati samo s njim u pripremi ponude.

Macquarie navodno nije to tražio, svim fondovima dao je otvorene ruke da mu se priključe, bilo na početku ili tijekom postupka. Odluku da uđe u konzorcij sa Goldman Sachsom najprije je donio najveći fond, AZ, a prije nepuna dva mjeseca istu su odluku donijela još dva, PBZ CO i Erste Plavi.

Raiffeisen OMF ostaje je po strani i sada si međusobno konkuriraju, tri prema jedan, 70 prema 30 posto mirovinskog kapitala.

Izdvajamo