PRVI GRAD KOJI JE DONIO PROPIS

FOTO: BITKA PROTIVNIKA I ZAGOVORNIKA OBVEZNE STERILIZACIJE SVIH PASA Iz skloništa za pse poručuju: Prestanite misliti samo o svojim guzicama!

OBJAVLJENO:
  • 11.02.2018. u 18:16

  • CROPIX

    U romskim naseljima ima 3000 pasa. Bez hrane, vode, zaklona. Bolesnih. Umiru u najgorim mukama. No, neki misle da je odluka ishitrena i da je puno toga nedefinirano. Bila bi represija strpati sve pse u isti koš, kažu. I mješance, i lovačke, i one s pedigreom. Pitanje je i koliko su educirani ti komunalni redari koji bi trebali procijeniti koje pse kastrirati, a koje ne...

    Dok se u zagrebačkom HNK traži karta više za predstavu “Ciganin, ali najljepši” uprizorenu po romanu međimurskog pisca Kristiana Novaka, ovog se tjedna u njegovu zavičaju razvija kulisa za novo književno djelo, predstavu ili film pod nazivom “Psi u ciganskoj čergi”. Ili romskoj, kako bi to rekao saborski zastupnik romske manjine Veljko Kajtazi koji je nedavno kritizirao naziv predstave i knjige rekavši kako pridonose stereotipiziranju Roma koji najčeš­će pojam “ciganin” smatraju pogrdnim i uvredljivim.

    CROPIX
     

    Ima doduše Cigana koji naziv Rom smatraju izmišljenim i nevjerodostojnim, ali Kajtazi je za našu priču važan jer je za saborske rasprave o novom Zakonu o zaštiti životinja iznio zanimljive prijedloge. Zatražio je od ministra Tolušića da odmah krene s novim zakonom u propisivanje naredbe o obveznoj kastraciji pasa kako bi se “sanirale štete u romskim naseljima Međimurske županije”. Predložio je i amandman u kojem se traži registracija svih uzgajivača životinja te sterilizaciju i kastraciju kao način kontrole i put do smanjenja broja napuštenih životinja.

    Cijela ta mjera kastracije pasa i mačaka ostala je pomalo u sjeni slavlja zbog civilizacijskog dostignuća iz zakona “No Kill” odredbe po kojoj u Hrvatskoj više nema uspavljivanja životinja u skloništima. Iako su azili diljem zemlje prepuni napuštenih životinja i na jedvite jade skupljaju sredstva za rad, novi propis dao im je nadu da bi nesretne životinje ipak mogle biti spašene. No životinje u azile stalno dolaze od neodgovornih “ljubitelja pasa” koji ih napuštaju, a broj udomitelja nije tako velik da se napravi slobodnih mjesta za zbrinjavanje.

    CROPIX
     

    Kontrola populacije

    Posebno je alarmantna situacija u najvećem skloništu za napuštene životinje u Hrvatskoj Prijatelji Čakovec koje vodi Aleksandra Hampamer. Sklonište jest najveće i u njemu je oko 400 pasa, ali to je gotovo zanemariv broj prema čak 3000 napuštenih pasa koliko ih je, pretpostavlja se, sada u 12 romskih naselja u Međimurskoj županiji.

    Zato je Grad Čakovec na 4. sjednici Gradskog vijeća održanoj 1. veljače propisao trajnu sterilizaciju kao obvezan način kontrole razmnožavanja kućnih ljubimaca. Donošenje Odluke o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim, izgubljenim životinjama i divljim životinjama trebala bi se kontrolirati populacija napuštenih pasa i mačaka.

    - Svi znamo da na području Međimurske županije imamo velike probleme s brojem napuštenih i izgubljenih pasa, posebice u blizini naselja u kojima žive pripadnici romske nacionalne manjine. Svakih nekoliko godina provede se akcija zbrinjavanja tih životinja, psi se smjeste u azil, za to se utroše znatna sredstva, no broj tih životinja ubrzo se vrati na isto. To je veliki javnozdravstveni problem i ovom se odlukom omogućava njegovo rješavanje - rekao je gradonačelnik Stjepan Kovač.

    CROPIX
     

    U prvi mah Čakovčani i Međimurci s olakšanjem su prihvatili ovu novost nadajući se kako će ih kastriranje i sterilizacija riješiti muka i strahova koje imaju od čopora poludivljih pasa koji lutaju gradskim predgrađima. No kako je vrijeme odmicalo, iz medijskih napisa dale su se iščitati brojne nedoumice oko provođenja odluke. Naime, neki portali objavili su kako sterilizacijom pasa i mačaka neće biti obuhvaćeni samo psi lutalice nepoznatih vlasnika, nego i neregistrirani kućni ljubimci koji su često svojim nekontroliranim razmnožavanjem stalni izvor napuštenih štenaca.

    Da odluka grada ima brojne protivnike prva je primijetila voditeljica skloništa Aleksandra Hampamer koja je na Facebook profilu napadnuta zbog uvođenja te mjere. Evo i dijela njenog emotivnog odgovora kritičarima.

    Nužno zlo

    “Svi koji me poznajete znate da mi nije lako dići tlak. I prilično sam tolerantna i mogu progutati puno gluposti. Ali ovu neću. Pa ću lijepo moliti sve koji se protive kastraciji da posjete romsko naselje (rado ću vas provesti tamo), naša sela gdje čopori pasa maltretiraju jednu ženku u tjeranju, a potom se pobiju oko nje, da dođu u azil i vide kakve štence primamo i koliko njih i da mi ovdje potpišu izjavu da radije izabiru da ih se ubija kad se namnože pa budu predstavljali opasnost za ljude, kao za mnogu djecu sada u školama blizu romskih naselja, umjesto da ih se sterilizira kako bi se situacija dovela pod kontrolu. Prestanite misliti o svojim guzicama i o tome ‘ja ne bih ovo ili ono napravila svom psu kako bi on mogao biti tatek ili mamek’ i počnite sagledavati širu sliku. U Bosni ih ubijaju na desetke tisuća, u Ukrajini su ih palili žive na ulicama, širom svijeta ih eutanaziraju dok farme i uzgajivačnice pasa štancaju nove i nove i nove, milijuni njih umiru. Dao bog da cijela ta industrija propadne, ali neće zbog ljudi koji je podupiru. Ako pričamo o načelima - ja sam prva protiv kastracije/sterilizacije - ali je izabirem kao nužno zlo kad biram između smrti i tog postupka. Zapravo, da budem potpuno iskrena, ja sam protiv cijele te jebene industrije, uzgoja, uzgajivačnica, štancanja i svega što se radi s kućnim ljubimcima, protiv sam cijelog tog pomodarstva i svega što iz njega proizlazi. Nemojte srati po trudu tisuća i tisuća volontera i krenite u te famozne edukacije i educirajte ljude. Ja ću vam se prva pokloniti na učinjenom i veseliti se rezultatima.”

    CROPIX
     

    Napetosti oko tumačenja i provođenja odluke odvele su i nas na put u Čakovec. I to u srijedu, upravo kada je Luka Oman, predsjednik Udruge Prijatelji životinja u Županijskoj skupštini obrazlagao zainteresiranim međimurskim gradonačelnicima dobre strane kastracije.

    U očekivanju susreta s Omanom i Aleksandrom na tržnici pitamo prodavače i kupce što kažu na najave o kastraciji i sterilizaciji kućnih ljubimaca.

    - Neka prvo riješe lutalice i napuštene iz tih naselja, a naše cucke nek puste na miru. Oni uredno žive i ne pada mi na pamet da pustim da mi netko dođe u dvorište i dira moju kujicu - kaže nam starija gospođa koja se predstavila kao Željka. Sa susjednog štanda nam dobacuju kako se protiv odluke bune samo preprodavači štenaca koji na crno prodaju pse s pedigreom, a one koje nitko neće puštaju na ulicu. Pitamo gdje se najčešće odbacuju neželjeni štenci, je li istina da ih se odvozi do romskih naselja?

    CROPIX
     

    - Pa ima i toga, ali svi znaju gdje je azil, pa ostave tamo gdje i oni znaju da će ih naći. Najviše se puštaju kad je cijepljenje jer ljudi nemaju novca - odgovaraju.

    Napokon, stižu nam i Luka i Aleksandra. Luku odmah pitamo kako to da je on sada u jednoj obratnoj situaciji pa mora kao borac za zaštitu životinjskih prava zagovarati nešto što ih sputava.

    Sve više napuštenih

    - To su me i sad pitali u županiji. Mislili su da ćemo se mi pobuniti protiv kastracije i sterilizacije, ali onda sam im ja objasnio kako je to jedina mjera koja može spriječiti mučenje životinja kojima najviše svjedočimo ovdje u Međimurskoj županiji. Na ovaj način mnoge su europske zemlje riješile problem nezbrinutih i napuštenih životinja pa se nadamo da ćemo i mi - kaže Oman.

    Odlazimo u sklonište gdje nas dočekuje pravi koncert laveža, zavijanja i cviljenja četiristotinjak pasa koji su tamo smješteni u velikim kavezima na koje naskaču kada vide goste. Neki se i umiljavaju jer misle da smo došli baš po njih, ali...

    CROPIX
     

    - Sklonište radi od 2001. godine i od svojih početaka provodi no kill politiku. U ovom smo trenutku najveće sklonište za napuštene životinje u Hrvatskoj, brinemo o više od 400 pasa. Od 2012. godine zabilježen je značajan rast broja napuštenih pasa te smo te iste godine u sklonište primili 200 pasa, a 2017. njih 600, dok je samo u prvom mjesecu ove godine ta brojka opet veća i primili smo 70 pasa samo za jedan mjesec. Zato smatramo izuzetno važnim novi Zakon o zaštiti životinja koji je propisao mjere prevencije i dao dobre alate gradovima i općinama kako bi uveli red na svom području. Do 30. lipnja svi trebaju napraviti popis pasa kako bi se snimila stvarna situacija te provesti mjere obveznog mikročipiranja i cijepljenja protiv bjesnoće, a pozdravljam općine koje su to već napravile te čak i odlučile subvencionirati mikročipiranje svojim stanovnicima jer su shvatile da je to jedini način da se uvede red - kaže nam Aleksandra.

    Pridružuje nam se i Dražen Barić, pročelnik za komunalne poslove Čakovca. Pitamo ga kako će se provoditi odluka. Kaže kako nakon Uskrsa komunalno redarstvo počinje s kontrolom čipiranja te popisivanja napuštenih životinja, što bi trebalo završiti za otprilike mjesec dana.

    Na temelju podataka koje će tako dobiti (o broju napuštenih, nečipiranih i nekastriranih, nesteriliziranih pasa), odlučit će na kojim područjima Čakovca će provesti kastraciju. Kastracija napuštenih pasa provest će se u suradnji s Veterinarskom inspekcijom pri Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva. I sufinancirati s Gradom s ukupnim troškovima od oko 4,7 milijuna kuna.

    - Sigurni smo da ćemo tako riješiti problem nekontroliranog razmnožavanja napuštenih pasa, a vezan je uz naselja u kojim žive pripadnici romske nacionalne manjine. Naime, tamo dolaze psi lutalice, a mnogi neodgovorni građani onamo dovoze životinje kojih se žele riješiti. Kastracijom tih životinja spriječit ćemo njihovo nekontrolirano razmnožavanje, smanjiti njihov broj u budućnosti te umanjiti rizik od širenja raznih bolesti, kako kod životinja tako i kod ljudi - kaže nam Barić. Prenosimo im bojazni građana za sudbinu svojih ljubimaca.

    Ishitrena odluka?

    - Naravno da ova odluka ne znači da ćemo kastrirati sve pse u Čakovcu. Ako se vlasnik brine o životinji, ne pušta je iz dvorišta ili stana, da je uvijek pod njegovim nadzorom, na kastraciji ili sterilizaciji takve životinje nećemo inzistirati. Također, sterilizirati ili kastrirati životinje ne moraju osobe koje se registrirano bave uzgojem - kaže Barić. Oman dodaje kako treba napraviti pismeno obrazloženje koje opravdava iznimke. Svi okupljeni u azilu slažu se kako se nadaju da će obveznom registracijom ovih djelatnosti u Ministarstvu (čime se izuzimaju od odluke) s tržišta nestati dio njih koji radi u sivoj zoni, prodaju “čistokrvne pse” iz svojih legla na crno, a neželjene ostavljaju na ulici.

    No Dragutin Matulic, predsjednik Kinološkog društva Čakovca i Međimurja, kaže kako je prije donošena odluke trebalo ljude bolje informirati o cijelom postupku.

    - Mislim da je odluka ishitrena i puno toga je nedefinirano. To bi bila represija staviti sve pse u isti koš. I mješance i lovačke i one s pedigreom. Pitanje je i koliko su educirani ti komunalni redari koji bi trebali procijeniti koje pse kastrirati, a koje ne, tko drži u dobrim uvjetima. Slažem se i s uzgajivačem Lučinom koji je rekao kako postoji niz ljudi kojima je hobi izlaganje pasa, a koji nikad nisu imali niti će imati leglo. A izlagati se mogu samo nekastrirani psi. Ti ljudi nisu uzgajivači, nego vlasnici i izlagači pasa s rodovnikom i sada se izlažu opasnosti da će im ti psi biti kastrirani i da neće moći s njima na izložbe - kaže Matulic. On je i voditelj uzgoja lovačkih pasa, a kruna njegova gotovo 50-godišnjeg rada sa psima je zaštita malog međimurskog psa.

    Napuštamo azil i odlazimo u posjet romskom naselju Kuršanec Lug u kojem je najveća koncentracija napuštenih pasa. Aleksandra dogovara siguran obilazak sa “seoskim poglavicom”, čovjekom koji nam jamči sigurnost od suprotstavljenog klana. Pridružuje nam se i RTL-ova ekipa koja je isti dan u Šprajcovu Direktu objavila reportažu. Odmah na ulazu uz veliko raspelo primjećujemo red novih urednih kuća u kojima ne vidimo puno stanovnika. U više od sto kuća živi 15 obitelji, statistika kaže da ih je oko 1300, dok u cijelom Međimurju živi 5107 Roma, što je 31 posto svih Roma u Hrvatskoj. Kasnije će nam u obilasku jedna od Romkinja reći: “Šta ne idete tamo, da slikate te bogataše koji su dobili kuće i u njima ne žive. Šta slikate našu sirotinju”.

    U selu je i osnovna škola koju ne stižemo obići, ali smo susreli dva uredna dječaka s torbama na leđima koji su nam jedini nasmijani rekli “Dobar dan”. Izlazimo iz auta u centru sela gdje nas čeka Josip Petrović, romski vijećnik, i Krešo Mošić, njegov pomoćnik kojeg je jučer ugrizao jedan od napuštenih pasa. Oko nas se natiskavaju znatiželjni stariji i mlađi Romi, žicaju cigarete i kune, dobacuju reporterki RTL-a, nije baš najugodnije. Dok gledamo napuštene čopore raznih pasa koji se šetaju oko trošnih kuća, iza prozora izviruje i staro i mlado. Iako je pao snijeg i temperatura je oko nule, tek iz pokojeg dimnjaka vidimo dim, a psi nervozno kruže selom u potrazi za hranom. Iz ovog sela Aleksandra je izvukla puno pasa sa stravičnim ozljedama koje nisu mogle nastati u borbama pasa.

    Izmučeni životom

    - Čestitamo našem zastupniku Kajtaziju, gradonačelniku Kovaču i ministru, onom, Tolušiću što će nam pomoći da se riješimo ovog zla od napuštenih pasa koji nam stvaraju velike probleme. Bojimo se da nam ne prenesu bjesnoću kad nas ugrizu, a djeca su od njih već dobila i svrab - pričaju nam Petrović i Mošić.

    Bolje od nas u ovom kratkom posjetu o stanju u Kuršancu izvještavaAleksandra, koja je inače i autorica hvaljenog romana “Očuh i kopile”, te zbirke priča o životinjama koje su promijenile ljudske sudbine “Prijatelju, ispričat ću ti moju priču”:

    Psi su nesterilizirani, nemikročipirani, gladni, zlostavljani, bolesni, izmučeni životom. Naseljima lutaju čopori pa kujice svakih šest do osam mjeseci kote štence u rupi od zemlje, prehranjuju se smećem i izmetom iz dječjih pelena jer druge hrane nemaju, štenci se ili smrznu ili uginu od gladi i bolesti. Ugibaju svakodnevno u najgorim mukama od bolesti, ranjavanja ili dugotrajno i mučno od gladi. Sklonište ponekad dnevno primi i 20 štenaca iz tih naselja, od kojih gotovo nijedan nije zdrav. Kada završe u skloništu, osim što im je potrebna veterinarska pomoć i operacije zbog bolesti i ozljeda, psima treba određeno vrijeme i da se psihički oporave i budu spremni za udomljavanje. Hitno je potrebna kastracija svih pasa kako bi se zaustavila daljnja patnja životinja, a to bi pomoglo i stanovnicima naselja. Nažalost, golema problematika pasa u romskim naseljima nije uzrokovana samo Romima, koji i sami trebaju sve vrste pomoći i edukacije od lokalnih zajednica i države, nego stanovnicima okolnih naselja koji iskrcavaju neželjene pse pred romskim naseljima i tako se rješavaju vlastite odgovornosti i krše zakon.

    Odlazimo iz Kuršanca. Nedaleko od raspela, na njivi se u snijegu igraju četiri napuštena psa. U dokumentarcu na National Geographicu izgledali bi kao čopor bezbrižnih vukova. Ha, možda zapravo sada i jesu bezbrižni, dok nisu kastrirani, ovako slobodni u čoporu s kojim će veterinari imati dosta posla.

    Izdvajamo