Zanimljiv, nesvakidašnji, ali za imotski krš i uvijek očekivani događaj reporter Slobodne Dalmacije je zabilježio u Berinovcu, mjestu na području općine Lokvičići.
Poznati speleolog Branimir Jukić, član Speleološkog odsjeka Hrvatskog planinarskog društva "Imotski" i Hrvatske gorske službe spašavanja, iz prve ruke prenio je dojmove:
- Nazvao me prijatelj Igor Zovko iz Berinovca i kazao mi da se dok je pomagao susjedu i prijatelju Marku Piplici u njegovu vrtu otvorila jama. Javio sam se kolegama iz Speleološkog odsjeka HPD-a "Imotski", pokupili smo opremu i otišli u Berinovac.
Nakon što smo malo proširili ulaz, spustili smo se u pravu jamu od gotovo 20 metara dubine. To je kaverna koja se otvorila prilikom poljoprivrednih radova uz nasade smilja, a riječ je o speleološkom objektu bez prirodnog ulaza.
Na njih se najčešće nailazi prilikom bušenja tunela, primjerice kada se gradio "Sveti Ilija" kroz Biokovo, ili pri većim graditeljskim zahvatima u kojima se skida velika količina stijenskih slojeva. Kaverne ponekad, ali na sreću rijetko, znaju zbog procesa truljenja biti i kontaminirane otrovnim plinovima, koji mogu biti opasni po zdravlje ljudi. Zbog toga prilikom istraživanja treba biti jako oprezan.
Ova kaverna u Berinovcu je iznimno topla, s čistim zrakom.
Jamskih je karakteristika i kanal je gotovo vertikalan do dubine oko 18 metara. Dalje se kanal nastavlja vodoravno, ali je sužen i speleolozi nisu uspjeli proći dalje. To će se pokušati u nastavku istraživanja za nekoliko dana, jer nam se čini vrlo zanimljivim.
U jami su primijećeni špiljski organizmi, pa će se napraviti i njezino biospeleološko istraživanje.
Imotsko podzemlje je bogato podzemnim špiljskim vrstama, a među njima je najpoznatija čovječja ribica, endem dinarskog krša.
U nekim jamama Imotske krajine su prilikom izrade stručne podloge za geopark nedavno pronađene i nove za znanost nepoznate vrste, tako da će biti zanimljivo pričekati i rezultate biospeleoloških istraživanja ove novonastale jame u Berinovcu.
U krškom terenu kojem pripada cijela Imotska krajina na ovakve se objekte, kako smo naveli, najčešće može naići prilikom bušenja tunela te pri izvođenju građevinskih radova.
- Rjeđe se događa, kao u ovom primjeru, da se kaverne otvore urušavanjem tankog nadsloja u vrtu ili dvorištu obiteljskih kuća. Nakon što smo proširili sami ulaz u jamu, spustio sam se i onda nakon nekoliko metara došao u pravu krašku jamu, koja je u dubini od dvadeset metara proširena u dvoranu tri za tri metra - rekao je Branimir Jukić.