Nije potrebno ići previše daleko da bi se uživo vidio pračovjek. Dovoljno je potegnuti do Pule, točnije sustava pećina Šandalja. Upravo tamo iznenadili su prije nekoliko dana grupicu šetača koji su obilazili špilju u stručnom vodstvu ravnatelja Arheološkog muzeja Istre Darka Komše. Dok su slušali kako je nekad živio neandertalski čovjek, posjetitelje su iznenadili ljudi iz daleke prošlosti. Naime, u sklopu razgleda kustos muzeja organizirao je glumce koji su dočarali izgled i navike praljudi, a njihovo je pojavljivanje izazvalo pravo komešanje.
Dok su glumci demonstrirali život homo erectusa, o njima je govorio ravnatelj muzeja, koji je ovom idejom oplemenio uobičajenu turističku ponudu. Doznajemo da je u cijeloj Istri u paleolitiku ili kamenom dobu u skupinama od 20 do 50, živjelo oko tisuću ljudi. Skupljali su plodove i tako se prehranjivali. Ako bi se netko otrovao, ta se biljka više ne bi jela, a navodno su dobro poznavali i ljekovito bilje. Kad bi, u roku od dva do tri mjeseca, iscrpili lokalitet, potražili bi drugi. Ljudi su milijun godina trčkarali goli, no Homo sapiens se naučio odijevati. Kamenim iglama povezivali su kožu životinja koje su ulovili. Za izradu alata najčešće se rabio kremen, a zajednica je opstajala dijeljenjem dobara.
Ta je špilja koja je otkrivena 1961. godine eksplozijom u kamenolomu bila dom nomadima, homo sapiensima koji su u doba gornjeg paleolitika nastanjivali kompleks pećina Šandalja na brdu Sv. Daniel u blizini Pule, odnosno u okrugu tamošnje kaznionice. Riječ je o vrijednom nalazištu koje je djelomično uništeno već za vrijeme Austrougarske kada je na nalazištu izgrađena jedna od njihovoh utvrda.
Pronađeni su ostaci kostiju životinja starih 750 tisuća do milijun godina i sjekač izrađen od kremene volutice koji se smatra najstarijim alatom ljudske djelatnosti na tlu Hrvatske. Pronađeni su i ukrasi poput probušenih zubi životinja i kostiju ukrašenih urezima te ljudske i životinjske kosti.
Arheolozi su u pećinama iskopali sedam slojeva iz doba gornjeg paleolitika, pa su na osnovu nalaza mogli pretpostaviti i na koji su način ljudi ovdje živjeli. Arheolozi vjeruju da je ovo područje za njih bilo odlično radi lova jer je na području nekadašnjeg aerodroma bila dolina s potocima.
Direktorica ližnjanske Turističke zajednice Natali Palko Zirdum kazala je da je ovaj dio programa Ližnjanskog vremeplova, koji se održava već drugu godinu zaredom, bio najposjećeniji. Šandalju je taj dan posjetilo 100 ljudi, a zasad se ne planira novi razgled, osim u organizaciji Arheološkog muzeja Istre i ako bude dodatnih upita.
- Ljudima je to bilo posebno interesantno jer je to bilo nešto novo i mogli su čuti jednu priču na jedan pitak način. Također, željeli smo potaknuti da se špilja obilježi i da se počne promovirati i okretati javnosti, kazala je direktorica. Istaknula je da je cilj Ližnjanskog vremeplova svaki put posjetiti neko drugo mjesto.
Iduće je na redu ove subote posjet spomeniku poginulima s potonulog broda Cesare Rossarol (16.11.1918.) i predavanje o bogatstvu podmorja na području Ližnjana. Okupljanje na Matićevom pisku u Uvali Kuje u Ližnjan u 11 sati kada se kreće pješke do spomenika stradalima gdje slijedi predavanje.
- Talijanski ratni brod “Cesare Rossarol” koji leži na dubini 50 metara u ližnjanskom akvatoriju atraktivan je roniocima. Domaćin i predavač biti će voditeljica zbirke odjela za podvodnu arheologiju pri Arheološkom muzeju Istre Ida Kocani Uhač, a predavanje će održati Sergio Gobbo, zaključila je Natali Palko Zirdum.