Koliko ga još ima? Dovoljno da prodire u rijeku još stotinu godina - kaže Ante Nekić iz Jasenica, općine u obrovačkom kraju, nakon što je rijeku Zrmanju početkom tjedna opet onečistio mazut.
Nekoliko desetaka, a možda i stotina litara iscurilo je u rijeku ispod sela Maričići, kod tzv. Jezera, otprilike devet kilometara od ušća, zagadivši korito smaragdne rijeke sve do Novigradskog mora.
Krški teren
- Znam da su tamo bila dva spremnika mazuta promjera 20 metara. U svakom je bilo oko metar mazuta, znači ukupno oko 400 prostornih metara. Umjesto da se zagrije i prepumpa, taj je mazut pušten u podzemlje. U tlo. A to je, znate i sami, krški teren, šupljikav, pun rupa. Mazut je u njega ušao i nedavno, kad su bile ove velike kiše, voda ga je odnijela u rijeku. Da, tu kod Jezera je izlazio - govori Nekić, bivši radnik u tvornici glinice na Bravaru.
Tvornica koja je bila simbol promašenih investicija socijalističke Jugoslavije zatvorena je početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, a stotine litara mazuta ostale su u spremnicima. Mazut je pokretao energanu, tri parna kotla snage 20 megavata, jer je tvornica trebala napajanje 24 sata. U rijeku je počeo curiti godinama poslije, nakon Domovinskog rata, kaže nesigurno Nekić.
Moguće i nakon službeno provedene sanacije tog područja propale industrije, provedene nakon 2003. godine. Tada je veći dio industrijskih postrojenja demontiran i uklonjen, a kao finale tog raskida sa socijalističkom privredom organizirano je spektakularno rušenje visokih dimnjaka u nazočnosti visokih političara.
- Nije to bila nikakva sanacija, nego praonica novca. Baš kao i sanacija bazena lužine. Što su tamo napravili? Ništa, nasuli su zemlju, a cijeli je problem ostao tamo gdje je i bio - ljuti se Nekić. Kaže da mazut u Zrmanji završi nakon svake malo jače kiše, ponekad i dva do tri puta godišnje. Katkad, kao nekidan, izađe ga toliko da zacrni cijeli tok rijeke, obalu, brodice i konopce te se izlije u Novigradsko more.
Zatvoren ekosustav
- Zvao sam ja policiju, inspektore, govorio zašto je tako i odakle curi. Ali, evo, godine prolaze, nitko prstom makao nije - kaže Ante Nekić.
Posebno ga je, kaže, iznervirala izjava inspektorice zaštite okoliša koja je nakon posljednjeg incidenta došla na mjesto događaja i utvrdila da “to nije velika zagađenost”.
- A zašto nije košuljom uzela bris mazuta s obale, kamenja i konopa, zašto nije uzela uzorak vode pa ga odnijela na analizu? Da se hoće, sve se može utvrditi i zaustaviti ovakve stvari, ali se neće. Može se, primjerice, iskopati tampon koji je nasut na Bravaru, na mjestu bivših bazena, i vidjeti gdje je završio taj mazut. Netko je rezervoare posjekao i odnio u staro željezo, a mazut izlio u tlo. Tko? Nemojte mene to pitati - kaže Nekić.
Prve slike o novom trovanju Zrmanje, ali i Novigradskog mora, koje s Karinskim morem čini praktički zatvoren ekosustav, javnosti je dao Igor Jurjević iz Obrovca, entuzijast i ljubitelj Zrmanje. Kad je od prijatelja iz Maslenice čuo da su se u Novigradskom moru opet pojavile velike mrlje od mazuta, odmah je skočio do Jezera i dronom napravio nekoliko snimaka.
Golema šteta
- Snimio sam točno mjesto iz kojeg mazut ulazi u rijeku, ispod sela Maričići. Oni su oko 400 metara zračne linije udaljeni od nekadašnje tvornice glinice. Koliko znam, ovo je najmanje peti put u posljednjih nekoliko godina da je mazut završio u rijeku. Kad napada kiša u Lici, napune se ponornice pa počiste sve kraške džepove pred sobom u kojima ovdje, na žalost, ima i mazuta. Ljudsko zdravlje izravno nije bilo ugroženo jer se voda za opskrbu crpi u gornjem toku rijeke, iznad Obrovca, ali svejedno je ovo velika šteta za ekološki sustav Zrmanje, za ribe, prirodu, školjkaše u Novigradskom moru.
Problem je što nitko na ovakve stvari ne reagira - kaže Igor i ukazuje nam na fotografiju toka Zrmanje objavljenu na stranicama Hrvatske turističke zajednice. Na njoj se vidi baš taj predio Jezera i kako s lijevog dijela obale u rijeku prodire nešto nalik na mulj svijetle žute boje.
- Mulj? Bojim se da to nije mulj. Bojim se da je to nešto što nam je tvornica ostavila iza sebe, nešto poput onih bazena lužine - upozorava.
Novo zagađenje Zrmanje u Obrovcu je i politička tema. Vijećnik Mosta u županijskoj skupštini Ivan Matić kaže da je “ekološku katastrofu očito uzrokovala korupcijska afera”. Pritom se referira na objavu obrovačkog gradskog vijećnika iz HSLS-a Marka Klanca na Facebooku, koji tvrdi da je za mazut u Zrmanji isključivo kriva loše provedena sanacija prostora bivše tvornice glinice.
Posao sanacije je 2003. godine na javnom natječaju Grada Obrovca dobila tvrtka Perco iz Varaždina, s kojom je ugovor tada potpisao gradonačelnik Grgo Šoša, a zamjenik mu je bio Ante Župan. Župan je kasnije postao gradonačelnik, a tvrtka Perco je postala izvođač radova, potom i suvlasnik hotela Porto u Zadru, zajedno s bivšim obrovačkim zamjenikom, danas gradonačelnikom Županom.
Peti put ista priča
- Godine 2005. bila je kriza vlasti u Obrovcu. Nakratko smo ja i moj kolega Ivan Vrkić preuzeli vlast jer Vijeće nije moglo izabrati gradonačelnika. Dotadašnji zamjenik gradonačelnika Ante Župan izgubio je posao, ali se ubrzo, na šest mjeseci, zaposlio u tvrtki Perco, koja je izvodila radove na sanaciji tvornice glinice. Taj posao nisu napravili kako je trebalo, nadzorni inženjer Željko Čirjak je nekoliko puta upozoravao na propuste i nepravilnosti, ali nitko nije reagirao. Na kraju se on povukao iz tog posla, a mazut je završio u zemlji - tvrdi Klanac.
Vlasnik tvrtke Perco iz Varaždina u međuvremenu je umro, a tvrtka se više ne bavi građevinskim radovima, nego ugostiteljstvom. No, i kao takva je završila u stečaju i izbrisana je iz registra trgovačkih društava. Pokušali smo ove navode provjeriti kod obrovačkog gradonačelnika Ante Župana, ali na poruke i pozive do zaključenja teksta nije odgovorio.
- Koliko ja pamtim, ovo je najmanje peti put da je mazut završio u Zrmanji. Prije takozvane sanacije, to se nije događalo - tvrdi Marko Klanac.
