Dramatično je bilo u srijedu ujutro u Mošćenici, petrinjskom prigradskom naselju. Policajci, sudski ovršitelj, službenici Centra za socijalnu skrb iz Petrinje te predstavnici sigurne kuće u Rijeci, u kojoj trenutno živi majka dječaka, došli su ocu Daliboru uzeti trogodišnjeg sina . Poslije smo doznali da je stotinjak metara od kuće u autu čekala majka Vedrana. Ovrhu nad djetetom naložio je Općinski sud u Sisku kao privremenu mjeru do pravomoćnog okončanja sudskih postupaka koje su jedno protiv drugog pokrenuli Dalibor i Vedrana oko toga kome će biti dodijeljeno dijete na trajnu skrb i tko mora sudjelovati u njegovu uzdržavanju. Otac Dalibor nije želio dragovoljno predati dijete, a sudski ovršitelj nije htio ulaziti u kuću i na silu oduzeti dijete jer nisu bili osigurani svi potrebni uvjeti i vodeći se, kako je potvrdila predsjednica Općinskog suda u Sisku Vera Bubaš, brigom za dobrobit djeteta.
- Nasilno odvođenje bilo bi dodatni šok ionako istraumatiziranom djetetu - rekli su na sudu dan nakon neuspjele ovrhe.
U Rijeci ga zlostavljaju
Otac Dalibor M. ističe kako ne priječi djetetovoj majci da bude u kontaktu sa sinom, ali samo kod njega u kući ili u Centru za socijalnu skrb. Ne da joj dijete u sigurnu kuću u Rijeci s obzirom na to da se ona ne brine o njemu i da je odbijala puštati dijete na susrete s ocem pa je sud morao donijeti rješenje o ovrsi nad djetetom zbog viđanja s ocem dok je ono bilo kod majke u sigurnoj kući.
- Iako mi svi kažu da se borim s vjetrenjačama, neću dati dijete majci i njezinim pomagačima u riječkoj sigurnoj kući jer se dijete boji ići njoj. Tvrdi da su ga tamo kažnjavali oduzimanjem hrane, čupanjem za kosu, vikanjem i zatvaranjem u mračnu sobu. Imam dojam da su se svi urotili protiv mene, i Centar za socijalnu skrb, i sudovi, i Državno odvjetništvo. Nitko mi ne vjeruje, a ja samo želim najbolje za svoje dijete - rekao nam je Dalibor M. Majku djeteta nismo uspjeli kontaktirati.
Bijeg iz Karlovca
Dalibor M. i Vedrana R., oboje 33-godišnjaci, od 2008. do 2012. živjeli su u izvanbračnoj zajednici u kući u Mošćenici s Daliborovim roditeljima. Početkom listopada 2012. Vedrana je pokupila sina i otišla. Sklonila se u sigurnoj kući u Karlovcu, optužujući Dalibora za obiteljsko nasilje. Dalibor tvrdi, što dokumentira policijskim izvješćima i sudskim presudama, da fizičkog nasilja nije bilo. Bilo je svađa i nesuglasica i ne zna prave razloge Vedranina odlaska, ali da je najvjerojatnije otišla zato što je bila nezadovoljna i nije voljela njegove roditelje.
- Mjesec i pol nisam znao gdje mi je dijete. Napokon su mi u Centru za socijalnu skrb u Petrinji rekli da je u sigurnoj kući u Karlovcu - kaže Dalibor. Općinski sud u Sisku 28. siječnja ove godine odredio je da će zajedničko dijete živjeti s majkom te da ta odluka ima pravni učinak do pravomoćnosti okončanja postupaka koji se vode pred sisačkim, karlovačkim i riječkim sudom o tome tko će biti zakonski skrbnik djeteta i tko će sudjelovati u njegovu uzdržavanju. Istom odlukom suda određeni su djetetovi susreti s ocem. No, nakon donošenja privremene mjere te nakon određivanja vremena i mjesta očevih susreta s djetetom, majka je ocu onemogućavala da viđa sina.
Odbijanje je išlo tako daleko da je majka, nakon što je sud odredio da će se susreti oca i sina odvijati u Karlovcu, zajedno s djetetom napustila sigurnu kuću u tome gradu i dijete odvela u sigurnu kuću u Rijeci. Zbog odbijanja da postupi po nalogu suda, Centar za socijalnu skrb u Petrinji pokrenuo je postupak ovrhe radi ostvarivanja susreta i druženja djeteta s ocem.
Dok je još bila u Karlovcu, Vedrana R. je tražila intervenciju policije protiv bivšeg nevjenčanog supruga pod optužbom da je potajice slijedi kako bi otkrio adresu sigurne kuće.
Policija je izvijestila da nije utvrđeno ništa nezakonito, međutim majka je s djetetom, kako neslužbeno doznajemo, iz straha i uvjerenja da je on otkrio adresu sigurne kuće u Karlovcu, otišla u Rijeku. Presudom Prekršajnog suda iz svibnja Dalibor M. oslobođen je optužbi da je počinio nasilje na štetu Vedrane R. Tužiteljstvu u Sisku podnio je kaznenu prijavu protiv Vedrane zbog zanemarivanja djeteta jer navodno nije vodila brigu o sigurnosti dječaka koji je imao modrice po nogama, rukama i leđima, nije se brinula o pravilnoj prehrani sina, koji je imao krvavu stolicu, te ga je često prepuštala na čuvanje djelatnicima sigurne kuće. Tužiteljstvo je odbacilo Daliborovu prijavu.
Kako čitamo iz dokumenata, Dalibor je sve vrijeme izvještavao Centar u Petrinji kako je tijekom susreta s djetetom stekao dojam da je njegov sin u strahu, da je smršavio, da odbija slatkiše, da ima podočnjake i probleme sa stolicom. Sredinom lipnja Dalibor je od Vedrane preuzeo sina te je, prema dogovoru, 10. srpnja majci trebao vratiti dijete. Međutim, Dalibor tvrdi da mu je sin ispričao da ga u Rijeci zatvaraju u neku mračnu prostoriju, a tvrdio je da se dijete nakon susreta s njim odbija vratiti majci te se grčevito drži za njega dok ga na silu odvajaju i predaju majci, pa ga je odbio vratiti u dogovoreno vrijeme. Od tada majka nije vidjela sina.
Čeka se nova ovrha
Dalibor je vodio sina na promatranje u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba, a majka je, prema Daliborovoj tvrdnji, odbila doći na razgovor u Polikliniku radi opservacije odnosa. Općinski sud u Sisku donio je rješenje o ovrsi nad djetetom za srijedu. Ta ovrha nije uspjela, a nova će, doznajemo na sudu, uslijediti vrlo brzo jer je pravomoćnom presudom određeno da će dječak živjeti s majkom do pravomoćnog okončanja ostalih sudskih procesa. Očajni Dalibor te njegovi majka i otac ponavljali su u srijedu da oni dijete neće dati jer ondje gdje treba ići nema potrebnu pažnju, skrb i ljubav.