Društvene mreže, chatovi i forumi osnove su komunikacije današnje djece, no donedavno su papir i olovka bili glavni medij prenošenja poruka. Svatko tko je odrastao u osamdesetim i ranim devedesetim godinama, a naravno i ranije, zna što je spomenar ili leksikon.
Tim više je dirljivija gesta prijateljice ubijene Jasmine Dominić, koja je na sprovod donijela i spomenar sa starom porukom, svjedočeći tako još snažnije o vremenu koje je proteklo od trenutka kad joj je ugašen život do danas.
Jasminina prijateljica Ivana prisjetila se školskih dana u Palovcu u Međimurju gdje su cure provodile bezbrižno djetinjstvo. Naš je fotoreporter snimio što je Jasmina u spomenaru poručila Ivani 6. ožujka 1992. godine:
‘Uzalud cvijetu sva ljepota, kad mirisa nema, i djevojci sva krasota, kad skromnosti nema.
Jer skromnost je vrlina što djevojku krasi, ja ti želim Ivana u tom srcu da si!
Uspomena na papiru može da izblijedi, al’ u srcu kad se nosi, mnogo više vrijedi.
Spomen Ivani od Jasmine Dominić’
Na fotografiji: Spomenar od prijateljice Ivane kojoj je Jasmina napisala posvetu
Tko pamti spomenare, zna da su se davali svim prijateljima i prijateljicama koji su imali zadatak nešto nacrtati i napisati nešto kratko, ali s porukom. Većinom su to bili stihovi poput ‘U srce sam te zaključala, ne možeš izaći, ključić sam izgubila, ne mogu ga naći’ ili ‘Piši, riši, ali znaj, listove mi ne trgaj’, no Jasmina je izabrala nešto drugačije. Njezina je poruka očito bila malo važnija, a ne generička kakve su više-manje svi prepisivali jedni od drugih.
Prema riječima susjeda Jasmina je bila vrijedna, pametna, odlična sportašica i učenica. Ako je suditi po izboru uspomene koju je upisala u spomenar, jasno je da cijenila skromnost, no nije dobila priliku ostati takva, jednostavna, skromna i dobra.
Jasmina Dominić imala je samo 23 godine kad joj je izgubio svaki trag 2000. godine. Nestanak je prijavljen tek 2005. godine, njezino je tijelo otkriveno 16. veljače u zamrzivaču obiteljske kuće u Palovcu u Međimurskoj županiji.