Bura se rađa u Senju , ženi u Rijeci, a umire u Trstu, kaže jedna od izreka o tom moćnom i nepredvidljivom vjetru, tipičnom za sjeverni Jadran, koji je posljednjih tjedan dana sam sebe nadmašio intenzitetom, zasluživši doista veliku medijsku pozornost.
Osim što mjestimice nosi crijepove s krovova, lomi grane i prevrće kontejnere za smeće, bura je u led okovala skoro čitavu primorsku obalu na potezu od Bakra do Karlobaga. Naime, nanosi s mora zaledili su se na barkama i brodićima, molićima, svjetionicima i kandelaberima, pa sve izgleda nestvarno, kao neka od onih ledenih skulptura sjevernoameričkih umjetnika, a prizori su, naravno, najveličanstveniji u rodnom gradu bure, pod Nehajem.
Kompletna je senjska riva pod ledom, a slojevi su toliko debeli da stupovi rasvjete, inače promjera 10 do 15 centimetara, izgledaju kao snjegovići. More se nadimlje, vrti, podiže i spušta kao nemirna pluća neke gigantske zvijeri koja od pradavnina spava u utrobi zemlje, a sada se odlučila probuditi. Zaleđene barke na valovima se nemoćno valjaju, prepuštene hiru prirode. Vjetar je nad površinom podigao debeli oblak vodene prašine koja se od obale širi prema pučini, tako da se, iako je sunčano, Krk sa senjske obale uopće ne vidi.
Samom rubu obale nemoguće je prići, jer su udari, koje Primorci zovu refuli, toliko jaki da bi na ledenoj podlozi šetnja mogla biti kobna. Senjani to dobro znaju i nitko se ne igra sa sudbinom. Branko Gradišev iz pristojne je udaljenosti provjerio da li mu se barka još drži. Za razliku od vlasnika nekoliko plovila koja su se pod teretom leda prevrnula, on je sa svojim imao sreće.
- Ovakva se zima ne pamti od ‘62., ‘63. Sjećam se, zadnji put je bilo tako kada je Kennedy ubijen. Prije toga, slično je bilo 1956. - kaže Gradišev, no ne djeluje kao da ga ekstremni uvjeti previše uzbuđuju. Od zime se, kaže, i očekuje da će biti hladna.
- Znate kako su govorile stare Senjanke? Zima bez prasci je bilo, ali bez sniga ni - govori Brankov prijatelj Zvonimir Vrban.
Pričaju da je ove nedjelje, kada se bura donekle smirila, jedan Senjanin završio u moru. Penjao se na barku da bi razbio led, ali se okliznuo i pao. Brzo je izašao i presvukao se, tako da je, kažu, sve prošlo bez ozbiljnijih posljedica.
Ulice su, naravno, puste, ali unatoč tome sve trgovine, uredi i kafići rade. Vremenska nepogoda nije zaustavila život u Senju. Voda se u nekim kućanstvima smrzla i u dva je navrata nestajalo struje, ali Senjani kažu da to nije ništa strašno.
- Mi smo na buru navikli. Doduše, ovo su ekstremni uvjeti, ali nije toliko strašno. Ovdje ljudi ne padaju i ne lome ruke, nema porušenih krovova, vatrogasci praktički nemaju intervencija. Bura je starija od Senja, a mi s njom živimo od samog početka. Prije 50, 60 godina skoro svaka je zima bila ovakva, tako da to nije ništa novo - govori Ivan Žunić, umirovljenik koji je očito vrlo ponosan na svoju buru.
- Senjani buru obožavaju. Ona, za razliku od juga, nosi čist zrak, zdravlje, dobro raspoloženje, puno sunčanih dana - zaključuje Ivan Žunić.