Ona ih opliće žicom, oslikava bojama, dodaje na njih i lijepi po njima perlice, trakice, ukrašava ih decoupage tehnikom..., a kao rezultat nastaju neki od najljepših primjeraka pisanica raznih vrsta i veličina koje plijene pozornost gdje god da se s njima pojavi.
Tako je bilo i nedavno na tradicionalnoj preduskrsnoj manifestaciji u Osijeku “Šarana jaja bojama grada”, na kojoj se junakinja naše priče Željka Zatko iz Josipovca kod Osijeka opet pojavila u sastavu Hrvatsko-slovačkog društva “Plašt sv. Martina”, u kojem je već godinama aktivna te je na njihovu štandu predstavila svoje brojne prekrasne pisanice iz kojih je očito koliko im je posvećeno ljubavi, vremena, ideja... Sve je počelo prije nekih 10-ak godina kada je sa suprugom Željkom odlazila na sastanke Matice Slovaka, a s obzirom na to da je on Slovak, a i ona, kaže, ima slovačke krvi. Uglavnom, tamo ju je kolegica Anđelka Đunđa naučila tradicionalnoj slovačkoj metodi ukrašavanja pisanica oplitanjem žicom.
Ručni rad
- Uvijek sam se bavila nekim ručnim radovima, a najviše vezenjem, no nakon što sam otkrila ukrašavanje jaja, sve drugo sam ostavila po strani i od tada sam zaokupljena samo tim hobijem. Inače radim kao trgovkinja u pekarnici na osječkoj tržnici, a svaki trenutak slobodnog vremena koristim za ukrašavanje jaja. Obično to bude navečer, nakon što obavim i sve kućanske poslove, pa se onda opuštam uz ovako ručni rad. Nekada me suprug doslovno mora tjerati na spavanje, jer izgubim pojam o vremenu - smije se gospođa Željka, kojoj je tehnika oplitanja jaja žicom samo otvorila vrata u svijet ovog zanimljivog i kreativnog posla koji ju je potpuno obuzeo.
- S vremenom sam počela dobivati nove ideje, tražiti motive, detalje, materijale i otkrivati nove tehnike kako bih to dodatno oplemenila tako da sada koristim različite načine ukrašavanja jaja. Počela sam dodavati perlice, oplitati boce, pa ukrašavati nojeva jaja, bušena jaja, koristiti decoupage tehniku. Ideje dolaze same od sebe i samo se nadograđuju. Često znam reći da bih se bavila time profesionalno kada bih od toga mogla živjeti. No, kako to nije moguće, ukrašavanje jaja mi je samo hobi, koji me opušta od mog trgovačkog posla i baš uživam u tome - istaknula je gospođa Zatko, koja ne može objasniti odakle crpi ideje.
- To nekako dolazi samo od sebe. Valjda je tako sa svim kreativnim poslovima kada im se čovjek istinski i iskreno posveti. Gledala sam i što drugi rade, otkrivala nove tehnike... Tako sam došla i na ideju da napravim kočiju od nojeva jajeta, ali često je najmanji problem izbušiti i ukrasiti jaje. Problem je bilo naći sve druge dijelove, kola, kotače... - priča naša sugovornica i odmah se pokazujući nam svoj uradak s kočijom, pokraj koje se nalazi još jedno zanimljivo djelo.
Sirovina
- Ovo je kada od guščjeg jajeta. Razmišljala sam što se sve može napraviti od jedne ljuske jajeta i dosjetila sam se da je prerežem po pola i okrenem obrnuto i tako sam dobila kadu. No onda je trebalo pronaći lutku prave veličine koja će stati u tu ljusku. Radila sam i čajnike, kutije za nakit, koje se doduše ne otvaraju, ali tako izgledaju... - rekla je gospođa Željka, dodavši kako to iziskuje i puno vremena, pa joj je, primjerice, za oplitanje jednog nojeva jajeta, uz njezin posao prodavačice i druge obveze, potrebno i nekoliko mjeseci. Nas je, pak, zanimalo kako nalazi sirovinu.
- I to je sve više problem. Najlakše je pronaći kokošja jaja, jer njih ima u izobilju, a kako radim na tržnici, svakodnevno sam u kontaktu s bakicama koje tamo prodaju jaja. Najteže je nabaviti guščja jaja, koja inače koštaju 10 kuna po komadu. Problem je u tome što je sve manje gusaka, a i oni koji ih imaju prave nova legla i ne prodaju jaja. Nojeva je pogotovo teško nabaviti, pa to obično uspijevam preko interneta, a i to je dosta skupo. Inače, guščja jaja kupujem cijela, a od nojevih samo ljusku. Tu su i pačja, pa jaja od kredlica... Svako jaje je dobar materijal za izradu prigodnih poklona - istaknula je samouka majstorica, koja sve što zaradi ulaže dalje u nove materijale.
Ne sekira se
- Morala sam kupiti i neke specijalizirane uređaje za rezanje ljuski i oblikovanje. Kupujem perlice, trakice, salvete..., a sve to košta, pa onda često ljudima kada mi dođu na štand izgleda da je to što tražim puno novca. Kažu da im je prekrasno, ali i skupo, a ne gledaju koliko je u to uloženo ideja, rada, vremena, ... No, ja to razumijem, a kako ne živim od toga, ne sekiram se previše. Najvažnije mi je da budem zadovoljna uratkom, a ovo je hobi koji me opušta - zaključila je.
