Velebitska udruga Kuterevo je 2002. u suradnji s Hrvatskim centrom Znanje za okoliš i Veterinarskim fakultetom iz Zagreba pokrenula utočište za mlade medvjede, s misijom zbrinjavanja medvjeda koji su ostali bez majke u dobi dok se još ne mogu samostalno brinuti za sebe. Svi medvjedi kojima se život spasi dolaskom u kuterevsko Utočište, ostaju u njemu do kraja života.
Sve što čovjek pročita o velebitskom utočištu za mlade medvjede Kuterevo nije niti izbliza onako kako to izgleda u stvarnosti, zaključila je spisateljica i fotografkinja Iva Plavšić koja je ovoga ljeta posjetila to jedinstveno mjesto.
"Kada vidite vlastitim očima medvjede, udaljene svega dva metra od vas, kako se veselo naganjaju po proplanku, hrvaju i špricaju vodom u bazenu ili kako podignu onu svoju kuštravu glavu s velikim ušima i pogledaju vas ravno u oči, pa pilje u vas netremice, radoznalo … tek tada će vam postati jasno zašto nije moguće prepričati ono što čovjek osjeti kada se zatekne uživo u utočištu za medvjede", zapisala je Iva Plavšić na svojem blogu.
"Potpuno zaokupljena mladim medonjom jedva nekako uspijevam odrediti ispravnu ekspoziciju, guram teleobjektiv kroz žicu i počinjem okidati. Približava se i drugi medvjed glasno brundajući, baš kao da pozdravlja, a onda iznenada zastaje i podiže glavu te pogleda ravno u mene. Protrnula sam. Ne znam zašto, ali u meni se budi točno onaj osjećaj kada zaradiš igrajući lutriju. Medo je prekrasan.
Spuštam fotoaparat, gledamo se on i ja tako nekoliko sekunda, a onda medo odjednom zabrunda, podigne šapu ispred sebe, propne se na zadnjim nogama i baci naglo u stranu okrznuvši pri padu drugog medvjeda koji ga na to pograbi čeljustima za vrat.
Medvjedi se počinju veselo hrvati. Zvijeri se natežu, brundaju, skaču jedan na drugoga, a meni dođe da iskočim iz vlastite kože od uzbuđenja. Jedan je medo drugog oborio na tlo i legao svom težinom na njega, no ovaj se ispod njega oslobađa, pridiže se … tek u tom trenutku primjećujem da pokraj mene stoji grupica turista - svi zanijemjeli od čuda. Čuju se samo njihovi fotoaparati. Neki dječak šaptom se obraća visokoj crnokosoj ženi (valjda majci) koja stavlja prst na usta-objašnjava mu da šuti. Svi oko mene, baš kao i ja, kao da se boje da slučajno bukom ne ometu medvjede u igri.
Njih dvojica grizu jedan drugog, čeljusti im se sastavljaju i rastavljaju, lupaju šapama jedan drugog po vratu i leđima, pridižu se na zadnje noge i bacaju razdragano u zagrljaju na tlo. Barbara nam daje znak da pratimo trećeg medvjeda, koji se iznenada pojavio iz žbunja i pošao je prema bazenu na kupanje.
Čitavih deset minuta medonja je prvo sasvim nepomično sjedio umočen do vrata u vodu sunčajući njušku. Zatim je počeo zaranjati u vodu, izranjati iz nje uzburkavajući smeđu tekućinu. Vidjelo se da uživa", opisala je Iva Plavšić na svom blogu, gdje se može pronaći još mnoštvo detalja o Kuterevu.