GOSTI ODUŠEVLJENI

FOTO: U OVOM SLAVONSKOM MJESTU ČUVAJU TRADICIJU PREDAKA U berbu grožđa idu konjskim zapregama, a prešanje je ručno: 'Bolje da umre selo, nego običaji'

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 11.09.2018. u 20:00

Dražen Krstanović, Požega.eu

Konjskim zapregama u berbu grožđa

 

Seosko domaćinstvo Antuna i Sebastijana Bella iz Pleternice jedinstveno je na području Požeštine, zasigurno i šire, piše Požega.eu. Godinama vjerno čuvaju od zaborava tradiciju koju su im u nasljeđe ostavili njihovi preci. Gazda kuće, Antunov otac Sebastijan, umro je 1985. godine. Sin Antun nastavio je očevim stopama, a nasljedstvo svoga oca pomalo prenosi i na sina Sebastijana koji je ime dobio upravo po svome djedu. 

- Bolje da umre selo, nego običaji, reći će nerijetko Antun Bello koji je upravo ovih dana organizirao berbu grožđa onako kako se to radilo nekada.

Pripremalo se danima, pazilo na svaki detalj, a ponajprije da rabota bude zadovoljna. Ranom se zorom na imanju okupila rodbina, prijatelji, susjedi, kumovi, ali i oni stariji koji su htjeli osjetiti dašak prošlosti, prisjetiti se nekadašnjih dana i svoje mladosti. Na bogatim slavonskim "trpezama" dočekao je obilan doručak, sve stara tradicijska jela. Nema čega nije bilo, od domaće šunke, švargla, kulena i kulenove seke, slanine, domaćeg sira, kruha pečenog u krušnoj peći do šljivovice, vina i dr.

- Rabota ako je gladna ne može raditi. U našoj se kući uvijek dobro jelo i svi koji su došli kod nas u goste bili su počašćeni. Kako ne bi onda počastili rabotu prije berbe?! - priča Antun istovremeno režući kulen stavljajući ga na tanjure nudeći uz sve druge delicije svojim rabotarima.

Dok su jedni prionuli bogatom stolu, drugi su prezali konje i pripremali zaprege kojima će rabota ići u vinograde.

Prije posla, već po tradiciji i za uspomenu nekim novim naraštajima, uslijedilo je zajedničko fotografiranje pa put prema vinogradima iznad Pleternice gdje je na prekrasnim proplancima više od pola hektara zasađenog vinograda u vlasništvu obitelji Bello.

Gotovo 50 rabotara brzo su završili posao uz pjesmu, veselje i šalu. Sunčan dan bio je razlogom više za dobro raspoloženje kako kod onih koji su ubirali prekrasne grozdove tako i kod futonjaša koji su na svojim ramenima nosili plodove grožđa do prikolica.

Po povratku iz vinograda vrijedne ruke su prešale grožđe i to baš na onaj način kako se to nekad radilo, na ručnim prešama.

Uz dobru organizaciju gdje se svatko držao svoga posla, sve je vrlo brzo odrađeno, a onda opet svi za stol koji je obilovao domaćom hranom, juhom s domaćim rezancima pa pečeni odojak i janjetina s ražnja. Dakako da ni domaćih kolača nije nedostajalo.

Gosti iz Vojvodine, kojima je uz Antuna bila domaćin kuma Keti otišli su puni dojmova koji će im ostati u dugom sjećanju, jer nitko od njih nije vidio takav prizor i organiziranu berbu na starovinski način.

 

Izdvajamo