Šest dana nakon smrti legendarnog austrijskog prvaka u Formuli 1 Nikija Laude (70), napokon definitivno možemo demantirati četrdesetak godina staru urbanu legendu: prekrasna bijela vila s brižno održavanim vrtom s desne strane autoceste od slovenske granice prema Grazu nije njegova.
Jedna od najpoznatijih vila u Austriji, sagrađena 1976., nosi ime Trefflinger, nalazi se u ulici Neukirchnerweg II u mjestu Lang kod Leibnitza i u vlasništvu je gospodina Hammera, koji ima oko 65 godina, a vlasnik je prodavaonice obuće Hammer u samom središtu Leibnitza i filijale u Gratweinu. Posjed ima ukupno 11.176 četvornih metara, a stambena površina iznosi 360 kvadrata. Prema lokalnim glasinama, vila je dugo služila kao skladište cipela, što je malo vjerojatno jer nema posebnog prilaza do vile za veća vozila.
- Nije točno da vila zjapi prazna, gospodin Hammer dolazi gotovo svaki dan jer mu je uređivanje vrta i kuće najdraži hobi. Ova vila nikada nije bila Laudina. Otkud vam to? Gospodin Hammer je njezin vlasnik više od 30 godina. Uvijek dolazi u različita doba dana i uvijek nešto radi. Ne rade radnici, nego on osobno, u tome zaista uživa. No, on ni njegova obitelj tu gotovo nikada ne prespavaju - rekla je njegova prva susjeda, koja nam je još otkrila kako gospodin Hammer zazire od javnosti, da se nikada ne eksponira u javnosti, ali nas je ljubazno uputila do njegove prodavaonice obuće u centru Leibnitza.
Vila s grijanim bazenom
Doznajemo kako su značajke kuće tematske sobe, među kojima su kineski salon i soba za motocikle. Vila ima grijani bazen, pet dnevnih soba, bezbroj antikviteta i jedinstvenih rasvjetnih tijela. Prije nekoliko godina prodavala se za 950 tisuća eura, ili oko 2650 eura po kvadratu.
Dojam o vili kada je vidite izbliza gotovo je identičan kao s autoceste - čini se da u njoj nitko ne boravi, a čudno je što su vrt, sama vila i ograda savršeno održavani. Trava je pokošena, grmlje pošišano, vila izgleda kao da je upravo sagrađena a ne da je stara 43 godine, ograda je novo prefarbana… Dojam izbliza kvare dva neobarokna spomenika na samom ulazu u dvorište, koji se nikako ne uklapaju uz visoku ljevenu željeznu ogradu i modernu vilu u pozadini.
U prodavaonici Hammer u centru Leibnitza dvije radnice odmah na ulazu odlučno su nam rekle: “Šef nije ovdje”. Stekao se dojam kao da je susjeda koja nas je uputila do prodavaonice javila kako se novinari raspituju za gospodina Hammera.
O gospodinu Hammeru doznali smo još, kako se priča, da je on jedan od suvlasnika Stiefelköniga, ali za to nema nikakve potvrde.
Prava jer šteta da nismo uspjeli upoznati vlasnika “Laudine” vile!
Iako su svi desetljećima slutili da ta upečatljiva vila nije Laudina, urbana legenda od kraja 80-ih prenosila se nekoliko generacija, uglavnom Zagrepčana, pa tu priču znaju i mlađi, koji ne idu tako često u Austriju, kao što se išlo negdje do sredine 90-ih.
U vrijeme bivše države obitelji su automobilima, ali češće organizirano autobusima - preko udruženja prvoboraca, umirovljenika, sindikata… -odlazili po špeceraj ili odjeću najčešće u bliži Leibnitz ili nešto udaljeniji Graz.
S kim god da ste putovali u ili kroz Austriju, s obitelji, prijateljima ili poslovnim partnerima, uvijek bi započela ista priča 20-ak kilometara nakon prijelaza slovensko-austrijske granice i par kilometara poslije Leibnitza, kada se na proplanku s desne strane pojavi atraktivna bijela kuća sa zaobljenim sivim krovom i savršeno uređenim vrtom.
- Znaš čija je ovo kuća? To je kuća Nikija Laude.
Tajanstveni vlasnik pjevač
- Jesi li siguran? Lauda nije ovdje rođen, što će mu kuća u austrijskom selu blizu granice s Jugoslavijom, s pogledom na autocestu, gdje nema ni jezera, ni planina, ničega…
Priču je 1991. dodatno pokušao “pojačati” Slobodni tjednik pokojnog kralja tabloida Marinka Božića kada je objavio da je Niki Lauda tu kuću sagradio na zemljištu koje je kupio od tada poznatog zagrebačkog odvjetnika Silvija Degena, koji ima obiteljske korijene iz južne Austrije.
- S Marinkom Božićem bio sam prijatelj, redakcija mu je bila u prostorijama moje stranke u Gundulićevoj 22. Ali on je bio takav, nije si mogao pomoći pa je i prijateljima radio spačke. Nisam se naljutio na njega, to je bila zabavna laž. Mislim da to nikad nije bila Laudina vikendica, a čuo sam da je kuća služila kao show room nekog austrijskog proizvođača namještaja, zato se uvijek činila praznom - rekao je danas umirovljeni odvjetnik Silvije Degen (76).
Unatoč tome što su oduvijek svi zapravo znali sve logične razloge zašto to nije Laudina kuća, niti je to ikada itko potvrdio, vjerojatno zbog njezine atraktivnosti i zato što je baš uvijek bila zatvorena. A po nekoj logici, Lauda je uvijek bio negdje na putu pa je urbana legenda živjela sve dosad.
- Koliko ja znam, vila je pripadala našem pokojnom pjevaču Udu Jürgensu koji je umro 2014., a sad ne znam čija je - smije se jedan Austrijanac kojeg smo sreli na obližnjoj benzinskoj pumpi Gralla.
Niki Lauda mirno je umro u rodnom gradu 20. svibnja, u krugu obitelji u jednom od najprestižnijih bečkih hotela Imperial, u kojem se živio posljednjih pet, šest godina. I ranije je tamo često dolazio, održavao poslovne sastanke, press konferencije, intervjue… Preminuo je devet mjeseci nakon što mu je u kolovozu 2018. u privatnoj bečkoj bolnici transplantirano plućno krilo.
- Lauda je zadnjih godina imao niz zdravstvenih problema, pa je posljednjih godina olakšao život sebi i obitelji živeći u prestižnom Imperialu. To su zadnjih desetljeća pod stare dane znali raditi ugledni i imućni Bečani. Lauda je do prošlog ljeta iz Imperiala odlazio na gotovo svaku utrku Formule 1 i vraćao se u hotel kao svojoj kući. No, od posljednje transplantacije pluća u kolovozu prošle godine zdravstveno stanje nije mu išlo na bolje - govori njegov bečki znanac te objašnjava kako je Lauda do prije nekoliko godina s obitelji živio u kući izvan Beča, a u vlasništvu je imao dvije kuće u bečkom 19. Bezirku. Niki Lauda vrlo vjerojatno u životu nikada nije ni vidio vilu kod Leibnitza.