ZAGREB - Vijest da Franjo Luković ostaje na čelu Zabe zapravo i nije vijest jer teško da je itko i očekivao promjenu na vrhu vodeće hrvatske banke. Čak i nakon iznenadne smjene Alessandra Profuma s čelne pozicije u Unicredit grupi, unutar koje radi i Zaba, nitko nije spominjao Lukovićev odlazak. Banka posluje s dobiti, rezultati su u kriznom razdoblju bili iznad očekivanih (ako baš ne i iznad željenih) i u grupi znaju da Lukoviću to treba priznati u zasluge.
Prvi na burzi
S novim mandatom koji počinje 5. veljače Luković će ujedno zakoračiti i u 21. godinu šefovanja Zagrebačkom bankom, što ga svrstava u grupu najdugovječnijih bankarskih šefova u Europi.
Medijski najtiši i politički u javnosti bezbojan (neslužbeno su mu u kuloarima znali pripisati veću sklonost ljevici), Luković je svoj utjecaj gradio na stabilnoj poziciji najsnažnije banke na domaćem tržištu i na njezinoj odličnoj povezanosti s vodećim domaćim kompanijama. Pod njegovim vodstvom Zaba je bila prva domaća banka koja je izlistana na Londonskoj burzi i prva koja se na taj način otvorila stranim vlasnicima.
Dio javnosti to mu i danas zamjera, iako među stručnjacima prevladava mišljenje da je baš ulazak stranaca u bankarsku industriju ne samo spasio domaće banke od propasti nego i donio niz novih usluga i bankarske standarde koji u Hrvatskoj do tada nisu postojali.
Zamjerali su mu i umiješanost banke u nekoliko nedovoljno transparentnih privatizacija, no optužbe nikada nisu dokazane.
Netipično i za medijski mnogo glasnije bankare, a pogotovo za njega, nekoliko je puta u javnosti oštro reagirao na događaje koji su bili nepovoljni za Zabu. Najpoznatiji takav slučaj bila je burna reakcija nakon odluke Trgovačkog suda u Zagrebu da Zaba mora isplatiti pravnim sljednicima tvrtke Retag 183 milijuna kuna zbog povrijeđenog vlasništva. Otvoreno je tada suce proglasio korumpiranima.
Pravo bogatstvo
Kao bankar s neprocjenjivim iskustvom poslovanja u lošim, pa i katastrofalnim ekonomskim prilikama krizu je dočekao bez panike.
Pravo bogatstvo stekao je znalačkim kormilarenjem bonusnim dionicama na koje ima pravo kroz sudjelovanje u dobiti banke, na čemu je, tada je procijenjeno, zaradio oko 25 milijuna kuna.
Košarkaš s liste Forbesa
Franjo Luković u mladosti je bio aktivni sportaš. Igrao je košarku u nekad snažnom zagrebačkom klubu Lokomitiva na čijim je temeljima izrasla današnja Cibona.
Značajan dio bankarske karijere proveo je Jugobanci - punih 16 godina bio je na čelu Sektora za poslovanje s inozemstvom, a zatim je postao zamjenik glavnog direktora.
Kratko je radio u Coningu Radimira Čačića. Ubrzo nakon raspada bivše države 1991. imenovan je predsjednikom Uprave Zagrebačke banke.
Luković se prošle godine našao i na Forbesovoj ljestvici najbolje plaćenih hrvatskih menadžera s fiksnom plaćom procijenjenom na neto 90 tisuća kuna mjesečno.
Unatoč povremenom negodovanju, tijekom posljednjih se godina pokazao i kao čvrst saveznik guvernera Hrvatske narodne banke Željka Rohatinskog. ( V. V.)