Samo pola sata vožnje od Karlovca i svega nekoliko minuta od prometnog čvora Bosiljevo nalazi se stari dvorac Bosiljevo, jedan od najljepših dvoraca u Hrvatskoj. Danas zjapi prazan i napušten, a osamdesetih godina prošlog stoljeća služio je kao vojarna i ugostiteljski objekt. Prije je bio najpoznatiji kao mjesto gdje su se tijekom povijesti čuvale brojne neprocjenjive umjetnine, antikviteti i arhiva.
Graditelji Bosiljeva bili su knezovi Frankopani. U njihovo vrijeme, to je područje bilo u stalnoj opasnosti od turskih napada i pljačke. Turci ga neuspješno napadaju u više navrata, a Frankopani mu ostaju gospodarima sve do poznate urote 1671. godine, kada je konfisciran i opljačkan.
Od tada mijenja brojne vlasnike, koji, nažalost, o njemu nisu pomno brinuli, pa danas ovom kraju ne služi kao ponos, nego kao ruglo i ruševina.
Nekada je Bosiljevo bilo dom hrvatskih plemića, a danas je to malo mjesto koje će izletnike dočekati ljepotom svoje netaknute prirode, bjelinom nošnje i neotkrivenim tajnama slavne prošlosti. Arheološki nalazi potvrđuju naseljenost na ovom području u pretpovijesno doba, ali prvi pisani dokumenti u kojima se spominje Bosiljevo datiraju iz 1334. godine.
Stara bosiljevska utvrda smještena je na stijeni koja se sa sjeveroistočne strane strmo ruši do malog izvora iz kojeg teče potok ravnicom do svojega ponora ispod sela Korenići. Davno je tu bilo i jezero, a oko dvorca se nalazi sačuvani park, koji je od 1974. godine zaštićeni spomenik hortikulturalne arhitekture.
Najstariji dio utvrde izgrađen je na strmoj kamenoj stijeni, na kojoj je smještena trokatna četverokutna branič-kula, s malenim prozorima. Ova kula nekad je bila tamnica i stražarnica. Sama utvrda sastoji se od dvaju dijelova, uključujući i jugoistočni toranj u kojem je smještena kapelica Sv. Ane koje je nedavno dobila novo ruho. Iako je ovaj dvorac temeljito opljačkan 1671., nakon zrinsko-frankopanske urote, te iako je 1697. godine napravljen inventar u kojem su dvorac i utvrda temeljito opisani, kako piše na portalu Kulturni turizam, nemoguće je danas utvrditi izgled ovoga zamka, posebno tijekom 15. i 16. stoljeća.