`POLICAJAC S GENERALSKIM ČINOM´

GENERAL MLADEN MARKAČ Sve je prolazio s dečkima: Zapovijed je glasila ‘za mnom’

ZAGREB - Mi smo samo odlični hrvatski vojnici i najbolji policajci. Nema se tu što skrivati. Mi smo sila koja će te, ako si zločest, udariti po nalogu države - rekao je general Mladen Markač u intervjuu u svibnju 1995., dva i pol mjeseca prije nego što će početi operacija Oluja, u kojoj je sa svojim specijalcima imao iznimno važnu ulogu. Osam godina kasnije postao je haaški optuženik, zbog zločina počinjenih nakon Oluje.

Uoči Oluje Markač je već bio general, a nazivali su ga “policajacem s generalskim činom”. Bilo je poznato da nije vojnik i da nema vojno obrazovanje, već da je čin dobio zbog ratnih zasluga. Manje je poznato da nije ni karijerni policajac nego - profesor tjelesnog odgoja! Rođen je u Đurđevcu 1955. i većinu je djetinjstva proveo s bakom i djedom. Otac mu je umro dok je bio malen, a majka je otišla u Zagreb za poslom. Diplomirao je u Zagrebu 1981., kada su iza njega već bili sportski uspjesi.

VELIKI SPECIJAL: Haška presuda generalima

GENERAL IVAN ČERMAK: Biznismen koji je u Knin trebao vratiti građane i trgovine

GENERAL MLADEN MARKAČ: Sve je prolazio s dečkima. Zapovijed je glasila ‘za mnom’

Lov na Pintarića

Nakon odsluženja vojnog roka 1982. zaposlio se u MUP-u. Ključnu je ulogu odigrao 1990., kad je sudjelovao u stvaranju specijalnih policijskih jedinica. S tek osnovanim specijalcima sudjelovao je u završnici akcije Prsten, lovu na zloglasnog peterostrukog ubojicu Vinka Pintarića. Potom je imenovan zapovjednikom Antiterorističke jedinice Lučko. Bio je, kažu njegovi suborci, rijetki zapovjednik koji je sve prolazio sa svojim dečkima. Njegova zapovijed nije bila “Naprijed”, već “Za mnom”.

- Nije bilo toga što su dečki morali raditi, a on nije. S njima je bio 24 sata. Jako su ga voljeli i cijenili, zvali su ga ‘tatica’ - kaže jedan od prijatelja. Čin general pukovnika dobio je nakon Oluje.

Nakon rata, 1996., postao je saborski zastupnik HDZ-a, a istodobno je obavljao dužnost pomoćnika ministra unutarnjih poslova za specijalnu policiju. Nakon dolaska SDP-a na vlast Markač je smijenjen pa umirovljen. Ništa, kažu, nije tražio ni dobio na temelju ratnog puta. Živi u stanu u Zagrebu koji je naslijedio od majke, s drugom suprugom Mirjanom, pravnicom u MUP-u, s kojom nema djece.

Teško podnosi uzništvo

U ožujku 2004., odmah nakon objavljivanja optužnice, Markač se stavio na raspolaganje Haaškom sudu. S uzništvom se nosi najteže od svih optuženih generala. Iako sportaš, ima dijabetes, a preživio je i tri srčana udara. Treći je infarkt doživio u Haagu, što je ponukalo sud da ga u prosincu 2004. pusti na privremenu slobodu s jasnim ograničenjima. No, presudu je ipak dočekao u pritvoru. Zbog strasti, kažu prijatelji.

Božićni lov 2007., koji su mediji kasnije prozvali “afera vepar”, stajao ga je povratka u Haag. Iako svjestan da ne smije napuštati mjesto stanovanja, otišao je s kolegama lovcima, među kojima je bio i tadašnji ministar unutarnjih poslova Ivica Kirin, u tradicionalni lov na Bilogoru.

Ponosni lovci nisu propustili slikati se s bogatim ulovom, čime se organizator, ured virovitičkog gradonačelnika, odmah pohvalio objavivši fotografije na kojima se uz bogati plijen jasno vide Markač i Kirin. Markač je po kratkom postupku uhićen i vraćen u Scheveningen, a Kirin smijenjen. U pritvoru se okrenuo vjeri i dizanju utega. Sa Šešeljem i Šljivančaninom dijeli kuhinju. Redovito kuhaju, jer, kažu, zatvorska je hrana nejestiva. Markač je zadužen za pečenje kruha.

Izdvajamo