TUŽNA PRIČA

'GODINAMA OBILAZIMO DOMOVE I GLEDAMO ISTU DJECU, A NAMA NE DAJU DA POSVOJIMO' Potresna ispovijest para iz Zagreba koji je izgubio vjeru u sustav

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 16.11.2017. u 23:03

zagreb,201101
dom za nezbrinutu djecu u nazorovoj ulici slavi 115 godina rada
foto drazen kokoric
-zag-
nazorova
Drazen Kokoric / Ilustracija / HANZA media

U domovima za djecu u Hrvatskoj trenutačno živi 864 djece, u udomiteljskim obiteljima smješteno je njih još 2342, a ipak, podaci Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku pokazuju kako su lani realizirana samo 84 posvojenja, piše Novi list.

Upravo se u mjesecu studenom obilježava Međunarodni dan posvajanja, pa se s razlogom postavlja pitanje u kojoj mjeri biološki roditelji djece u domovima i udomiteljskim obiteljima sprečavaju ili odugovlače proces posvajanja time što se minimalno, primjerice jednom u pola godine, jave djetetu ili ga posjete.

- Od 1492 udomiteljske obitelji za djecu i mladež, 505 ih ima status srodničkog udomitelja. Također, dio djece smješten je u obiteljima iz kruga djetetovih srodnika ili njemu bliskih osoba (kumstvo, drugi srodnik), ali nemaju status srodničkog udomitelja na način kako je to definirano Zakonom o udomiteljstvu. Dijete smješteno u takvoj obitelji smatra se trajno zbrinutim te nije predviđeno za posvojenje, iako za to može imati formalno pravne pretpostavke.

Kontakti između roditelja i djece uređuju se odlukom suda. Obiteljski zakon propisuje da se mjera oduzimanja prava roditelju na stanovanje s djetetom može izreći u trajanju do godine dana te se može produljiti za još najviše godinu dana. Nakon toga, mjera može trajati najdulje do pravomoćnog okončanja sudskog postupka pokrenutog radi nadomještanja pristanka za posvojenje djeteta, odnosno postupka radi lišenja prava na roditeljsku skrb - objasnili su iz Ministarstva Novom listu.

Bivša ministrica Milanka Opačić potvrdila je kako ima roditelja koji svoju djecu u domovima posjećuju svakodnevno, ali napominje kako ima i onih koji se javljaju minimalno - nazovu jednom u nekoliko mjeseci, pokažu tzv. brigu za dijete i time prividno ostaju roditelji.

- Ima slučajeva romske djece koju roditelji 'othranjuju' u domovima do desete godine, a onda ih vrate kućama i šalju na ulicu da prose - rekla je Opačić.

Diana Topčić Rosenberg, bivša pomoćnica u Ministarstvu socijalne politike i aktivistica udruge Adopta, koja promiče posvajanje, ističe kako sustav odugovlači s odlukama o oduzimanju roditeljske skrbi, zbog čega djeca ne mogu otići u posvajateljsku obitelj, piše Novi list.

U hrvatskom registru posvajatelja trenutačno ima oko 900 parova, od kojih neki dijete dobiju nakon godinu dana, a neki na njega čekaju i godinama, baš poput Ivane i Zlatka (podaci poznati redakciji Novog lista).

Ovaj par iz Zagreba zahtjev za posvajanjem predao je još prije četiri godine. Oboje su u četrdesetima, situirani, zaposleni, no ipak, samo jednom su ih pozvali na razgovor o potencijalnom djetetu koje bi mogli dobiti.

- Putovali smo nekoliko stotina kilometara na razgovor koji je trajao jedva pet minuta. Rekli su nam da imaju potencijalno dijete za nas, a onda su nam dan poslije javili kako su se ipak odlučili za drugi par - rekli su Ivana i Zlatko za Novi list.

- Osjećamo se kao hrčci u kavezu, koji samo trče na onom svom kotaču, ali nikamo ne stižu. Nije li zločin ostavljeno dijete ostavljati i dalje u domu, umjesto da mu se osigura topli dom prepun ljubavi? Kakva je to majka koja se svome djetetu u domu javi jednom mjesečno, čak i rjeđe, i kakav je to sustav koji toj majci i dalje daje pravo da se zove majkom? - pita se ogorčena Ivana.

Dodaje kako su i Zlatko i ona odavno obavili sva testiranja za potencijalne posvojitelje, a centrima za socijalnu skrb diljem Hrvatske i dalje uporno šalju stotine pisama i mailova, no pomaka, žali se ovaj par, nema.

- Sustav ne zanima kakvi smo mi s djecom i koliko ljubavi za djecu imamo. Sve se obavlja hladno, birokratski, kao da smo i djeca i mi samo papiri koje treba riješiti - kaže Ivana.

- Nije nama čekanje toliki problem, nego djeci. Već godinama obilazimo domove, i godinama u njima gledamo istu djecu koja brzo rastu, a koju je sustav zaboravio - razočarani su Ivana i Zlatko. Neshvatljivo im je i to što naš sustav potencijalne posvajatelje nikad ne "prouči" kako bi vidio kakvi su oni zapravo u odnosu s djecom.

- To tako ne treba i ne smije biti. Netko bi tu djecu trebao imati na savjesti - zaključili su.


Promo

Izdvajamo