Europa nije samo zemljopisni i politički pojam, nego i kompleksan sustav vrijednosti. S pravom se ističe da je manji problem kada će Hrvatska u Europu, a veći kada će Europa u Hrvatsku. Promatrajući danas svu raznolikost europskih zemalja, od onih najrazvijenijih u svijetu, do onih koje možda imaju i više problema od Hrvatske, pitamo se, postoji li uopće zajednički sustav vrijednosti, zajednički nazivnik svih društava koja čine ujedinjenu Europu. Ako sve članice EU možda i nisu dovoljno ostvarile vrijednosti poput demokracije, vladavine prava, ljudskih i manjinskih prava, morala u politici i biznisu, tržišne utakmice... onda se visoki standardi tih vrijednosti u većini EU država jasno prepoznaju kao poželjan cilj.
A je li tako i u Hrvatskoj? Na političkoj i društvenoj sceni gotovo da i nema relevantne snage koja javno ne zagovara europejstvo i Hrvatsku u EU. Ali, praksa, najdrastičnije viđena u golemoj korupciji, netoleranciji svake vrste i načinu funkcioniranja države, jasno govori zašto tek nešto više od polovice biračkog tijela u anketama danas optira za ulazak Hrvatske u EU.
Mnogi koji načelno prihvaćaju reforme odlučno ustaju protiv njih ako diraju u njihove interese. Racionalizirajmo državni aparat, ali ne i moje ministarstvo. Ukinimo premale sudove, ali ne u mome gradu. Ne trošimo iz proračuna tamo gdje nema ekonomskog rezona, ali ne u mojoj djelatnosti... A ni reformu lokalne samouprave nećemo provesti da ne izgubimo neki glas na izborima.
Ipak, Hrvatska dominantno jest zemlja europskih vrijednosti. Zemlja koja u povijesti ima ljude poput Boškovića, Tesle, Klovića, Strossmayera, Papandopula, Zinke Kunc, Ivana Mažuranića, Dore Pejačević, Lavoslava Ružičke, a i danas mnoge velikane znanosti, kulture, športa, politike... ne mora dvojiti o svome europejstvu.
Hrvatsku čekaju bolne reforme do toliko željenog dana ulaska u EU. Hrvatska to može! Ali, europejstvo ne završava ulaskom u EU. Tek tada počinju prave reforme i prava utakmica za europsku Hrvatsku!