BRUXELLES - Sat je pokazivao 11:48 kad je sudac Orie zamolio Antu Gotovinu da ustane. General je stajao mirno, a na njegovu se licu vidjelo da mu čeljusti titraju. Čelo mu se naboralo, malko se namrštio. Do toga trenutka već je čuo puno toga što mu se ne sviđa. "Dvadeset i četiri godine", saznao je tada i ono najvažnije. U publici, iza stakla, začulo se jedno glasno "auuuu", i još pokoji nedefinirani uzvik.
Gotovina je skrenuo pogled prema galeriji, tek na tren. Ostao je miran. Pribran. Nije mogao gledati dvije žene kako plaču; suprugu generala Markača i njezinu prijateljicu. Nije želio vidjeti ni crvene oči kuma Željka Dilbera, ni svog pritvorskog dušebrižnika fra Ivicu, kako plače. Fratar, u lijepom civilnom odijelu, pognuo je glavu i kažiprstom briše suze. Molitve mu nisu uslišane.
VELIKI SPECIJAL: Haška presuda generalima
Što dalje?
Nije to Gotovina želio gledati. Ali nije pogled mogao držati samo na sucu. Oči su mu lutale lijevo-desno, kao da se u sebi lomi: "Što sad? Kamo dalje?"
- Kakav je sada plan - upitao je, dvadesetak minuta kasnije, odvjetnike Luku Mišetića i Grega Kehoea, koji su s njime razgovarali nakon izlaska iz sudnice.
Steven Kay, odvjetnik oslobođenoga generala Čermaka, sjedio je u sudnici ispred trojice hrvatskih generala. Kad je sjednica završila, okrenuo se i - nije prvo pružio ruku svom branjeniku. Stisnuo je ruku Gotovini.
- Rekao mi je: 'Ne brini, bit ću dobro' - ispričao nam je kasnije Kay.
Nakon Kaya, i general Čermak je ohrabrio Gotovinu. Rukom ga je, prijateljski, pogladio po vratu.
Lošeg zdravlja
Razmijenili su par riječi, a onda se Čermak okrenuo i prema generalu Markaču. Osamnaest godina zatvora za bivšeg zapovjednika specijalne policije cijela je vječnost. Njegovo zdravstveno stanje nije dobro, a sad bi se moglo i pogoršati.
Ipak, i Markač se trudio da ne poklekne pod emocijama. Njegova supruga, s druge strane stakla, nije izdržala. Plakala je. A sve je izgledalo lijepo i dirljivo na početku. Sat je pokazivao 11:03:52. Zastor na galeriji sporo se dizao. Kad su im se pogledi napokon sreli, Markač je mahnuo svojoj Mirjani, dugo joj se nasmiješio, toplo i nijemo. Zatim i blago kimnuo glavom dvojici muškaraca za koje smo kasnije saznali da su mu bili suborci, iz njegove ratne postrojbe.
Vijesti se brzo proširile
Ni Gotovinina, ni Čermakova supruga nisu bile na galeriji sudnice. Izricanje presude pratile su iz Hrvatske.
Na zaslonima kompjutora, što stoje pred svakim od odvjetnika, izmjenjivala su se dva prozora. U jednom su se ispisivali redovi teksta sažetka presude, onako brzo kako ih je čitao sudac Orie, a u drugom su mnogi odvjetnici držali otvorenim Googleov e-mail. Gotovinin odvjetnik Luka Mišetić na svome je zaslonu imao otvorena dva-tri prozorčića za chat.
Kad je sudac Orie pročitao zaključak vijeća da je granatiranje Benkovca, Gračaca, Knina i Obrovca "predstavljalo neselektivni napad na te gradove i protupravni napad na civile i civilne objekte", Mišetić je u sekundi to prenio dalje. Možda Antinoj ženi Dunji Gotovini, možda bratu Bori, tko zna?
Vijesti su se brzo širile. Informacija da je sud povjerovao čak i onim tužiteljevim tezama koje je obrana smatrala najslabijima, nije bila dobra, ali se morala odmah podijeliti s ljudima s druge strane chata. Jedan član Čermakova braniteljskog tima kopirao je velik odlomak teksta, u kojem se kaže da Čermak nije bio član udruženog zločinačkog pothvata, i poslao ga mailom. U tom trenutku sudac još nije za Čermaka rekao "nije kriv!", ali se po tim kopiranim riječima već mogao naslutiti takav zaključak.
Noćna mora
Čermak nije pokazivao znakove oduševljenja. Kad mu je sudac priopćio da nije kriv ni po jednoj točki optužnice, samo je spustio pogled.
- Njegovoj noćnoj mori došao je kraj - rekao je trenutak kasnije Čermakov odvjetnik Steven Kay.
- Pravda je u Čermakovu slučaju zadovoljena. Ali u ovom trenutku želim izraziti suosjećanje i poštovanje generalima Gotovini i Markaču. Znam da će oni nastaviti svoju borbu, snažno i hrabro…