ZAGREB - Osječka Udruga za zaštitu i promicanje potrošačkih prava Potrošački forum idući će tjedan Ustavnom sudu poslati prijedlog ocjene ustavnosti naplaćivanja opomena banaka zbog kašnjenja u plaćanju kredita, potvrdila je jučer predsjednica te udruge Mira Brumerček-Lukačević.
To će biti prva inicijativa ovake vrste neke udruge građana kojom će pokušati stati na kraj čestim promjenama visine opomena, ali i naknada koje banke naplaćuju građanima. Da osiromašeni građani sve teže podmiruju kreditne obveze nije novost, kao što nije ni činjenica da banke takvim klijentima ususret izlaze isključivo deklarativno.
Rast nenaplativih plasmana banaka skočiio je sa 5,3 posto iz prosinca 2009. na 6,9 posto u lipnju prošle godine, a u cijeloj 2010. od ukupnih kredita stanovništvu njih 7,5 posto bilo je rizično.
Zadovoljno trljaju ruke
Statistika govori o pogoršanoj naplati kredita, a kreditni dug građana nepodmiren više od tri mjeseca, prema nekim procjenama, popeo se na preko devet milijardi kuna. U dvije godine razina neplaćenih rata dugova više od tri mjeseca, povećana je za četiri milijarde kuna, odnosno za više od 70 posto.
Iz perspektive banaka, to je problematično. Ali postoji i onaj prikriveni dio zbog kojeg bankari zadovoljno trljaju ruke, a koji tjera u dodatni očaj korisnike kredita koji očekuju barem malu dozu razumijevanja tih tvrtki kojima iz godine u godinu omogućuju enorman profit.
Radi se o bankarskom mobbingu koji se sastoji od slanja i masnog naplaćivanja opomena za kašnjenje s uplatama rata kredita, koji se posljednjih mjeseci intenzivirao, pa činovnici uporno nazivaju korisnike kredita u bilo koje doba dana i večeri, šalju im SMS poruke, čak im zvone na vrata, tražeći novac. U Hrvatskoj udruzi banaka tvrde kako je bankama u interesu da dužnik uredno vraća dug, a sve drugo, počevši od slanja opomena, preko ovrha, do krajnje mjere prisilne naplate, bankama često ne može pokriti cjelokupni dug i nadoknaditi sve troškove.
Opomena i 200 kuna
Tvrde i da trošak slanja opomene (koji ponekad doseže i 200 kuna) predstavlja ukupnost stvarnog troška koji se sastoji od od troškova osoblja, sistemske podrške koja banci omogućuja praćenje urednosti plaćanja i slanja opomene do, naposljetku, troškova poštarine.
1. kredit za adaptaciju
‘Od naknade s burze platite odmah 2 rate’
Punih 11 godina plaćala sam na vrijeme rate za kredit za adaptaciju stana, sve do prošlog ljeta kada mi je počela kasniti plaća. Kredit i dalje plaćam svaki mjesec, ali sa zakašnjenjem zbog čega proživljavam pravi mobbing bankovnih službenika.
Prvo su mi slali opomenu, a onda su mi počele stizati i svakodnevne SMS poruke. Najnovije je da me, čim prođe 15. u mjesecu, još i zovu na mobitel. I to svaki dan, sve dok ne platim ratu kredita. Pritom ne biraju vrijeme.
Na primjedbu kako i sama nerado kasnim s plaćanjem jer osim 800 kuna za ratu moram platiti i opomenu od 30 kuna, a ako obavijest o kašnjenju pošalju jamcima, još i dodatnih 70 kuna, bankarica mi je objasnila kako za to postoji jednostavno rješenje: čim dobijete plaću, unaprijed platite dvije rate.
Objasnila sam joj da je to nemoguće jer mi je suprug ostao bez posla. Odlično, neka vam suprug plati ratu s naknadom koju dobije na burzi, odgovorila je. Kada je vidjela da i to neće ići, predložila je treće rješenje: posudite novac. Povukla se tek kada sam je upitala može li mi ona posuditi novac za ratu.
2. kupila auto na leasing
Radije 50 kn nego drugi datum dospijeća
Pune tri godine plaćam ratu leasinga za auto bez dana zakašnjenja. Rata mi je u međuvremenu porasla za gotovo 600 kuna zbog “divljanja” švicarca, no za to sam si sama kriva jer tko je 2007. mislio da će kamate rasti, a plaće padati i još k tome kasniti.
Prvi put sam se u ozbiljnom problemu našla potrkraj ljeta. Plaća je počela dolaziti sve kasnije i preskočila je datum dospijeća leasinga. Kada sam dobila opomenu od 50 kuna jer sam zakasnila s plaćanjem pet dana, zazvonio mi je alarm. Nazvala sam leasing kuću i predložila pomicanje datuma dospijeća za tih pet dana. Mislila sam: leasing će na vrijeme dobiti moju uplatu, a ja neću svaki mjesec dobivati 50 kuna opomene.
Međutim, nakon nekoliko dana čekanja dočekao me hladan tuš. Iako je moja referentica bila korektna i željala mi je pomoći, uprava leasinga nije. Odgovorili su mi da nisam jedini slučaj i da mi neće odobriti promjenu. Prilično sam se loše osjećala tog dana kada sam od cijenjenog klijenta postala samo još jedan “slučaj”, a taj me osjećaj prati i danas.
3. Moratorij zbog porodiljnog
Tražili su čak 2000 eura naknade
Prije tri godine suprug i ja podigli smo stambeni kredit u švicarskim francima. Ratu smo uvijek na vrijeme plaćali, bez obzira na vrtoglav rast tečaja franka. Trenutačno sam na porodiljnom, a suprugu kasni plaća. Imamo dvoje djece i jedva krpamo kraj s krajem, pa mi je prijateljica prošli mjesec sugerirala da odemo u banku i raspitamo se o opciji moratorija na kredit za vrijeme trajanja porodiljnog. To mi se činilo odličnim rješenjem jer mi dijete uskoro navršiti šest mjeseci pa ću primati naknadu od samo 2500 kuna.
Kad smo došli u banku, uslijedio je šok. Rekli su nam da možemo dobiti moratorij na šest mjeseci, no u isto vrijeme moramo platiti više od 2000 eura naknade i to jednokratno. To je otprilike isto koliko bismo uštedjeli neplaćanjem glavnice kredita koja iznosi oko 1000 kuna. Bili smo jako razočarani. Shvatili smo da je moratorij najobičnija prevara. On se isplati jedino banci i javnom bilježniku koji bi nam za taj posao uzeo 400 kuna.