Vukovar je ušao u svoj najbolniji mjesec. Pred nama su dani prisjećanja na najteže stradanje ljudi u Domovinskom ratu u Hrvatskoj, dani u kojima Vukovar još i više nego inače postaje mjesto posebnog pijeteta, što će biti slogan i ovogodišnjeg obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara. Tim povodom, ali i drugim, političkim implikacijama kako na Dan sjećanja, tako i na socioekonomsko stanje u samome gradu, razgovarali smo s Ivanom Penavom, HDZ-ovim gradonačelnikom Vukovara.
Kako teku pripreme za obilježavanje Dana sjećanja?
- Kao i svake godine, uz neke male izmjene kad je riječ o sadržaju i samoj organizaciji. Trasa je ista, samo što ovaj put nećemo imati organizirani prijevoz autobusima s groblja u grad, jer prometna gužva bude tolika da i autobusi zapnu u njoj pa to nema smisla, ali ćemo autobusima koji dovezu ljude iz drugih krajeva Hrvatske omogućiti da nakon završetka programa dođu u centar grada po putnike. Očekujemo puno ljudi, jer je nedjelja i mislim da je svakom Hrvatu i građaninu Hrvatske tog dana mjesto u Vukovaru.
Rekli ste da nemate ništa protiv da u Koloni sjećanja bude i saborski zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac, ali i da biste u njoj voljeli vidjeti i političke predstavnike Srba iz Vukovara.
- Nikome ne šaljemo pozivnice, a dobrodošli su svi koji smatraju da trebaju doći i odati počast žrtvi Vukovara i koji Hrvatsku smatraju svojom državom bez obzira na nacionalnost. Mislim da je nepotrebno politizirati na tu temu, jer tog dana u Vukovaru ne odajemo počast ni Hrvatima niti Srbima, nego žrtvi Vukovara i velikosrpske agresije, pri čemu ne izdvajamo nikoga od stradalih po imenu i prezimenu, ni po nacionalnosti.
Zna se da je Vukovar bio žrtva cilja stvaranja ‘velike Srbije’ i tu je početak i kraj za sve ljude koji cijene vrijednosti Domovinskog rata i koje su navedene u prvim riječima Ustava RH te u Deklaraciji o Domovinskom ratu. Sve drugo su pokušaji manipulacije na koje ne pristajem.
Kako komentirate izjavu Srđana Milakovića, dogradonačelnika Vukovara iz redova srpske zajednice, da neće ići u Kolonu sjećanja jer se prešućuju srpske žrtve u Vukovaru, a “obilježavanje je zadržalo stari karakter prema kojem su Srbi zločinci, a Hrvati žrtve”?
- Tko god se služi tom retorikom zapravo izvrće teze i volio bih čuti poštuje li ta osoba Ustav RH i vrijednosti na kojima počiva ova država. Pri tome ne mislim samo na gospodina Milakovića nego i svakoga drugoga, pa i na gospodina Pupovca, ako žrtve dijeli na hrvatske i srpske. Na Vukovar je izvršena agresija. Takva razmišljanja predstavljaju nastavak velikosrpske politike i aspiracija prema RH, na neki način implementaciju Memoranduma SANU, a meni je neprihvatljivo u domeni hrvatske politike žrtve dijeliti na takav način.
To su pokušaji iskrivljavanja. Ne mogu dijeliti žrtve, jer granate koje su padale po gradu nisu birale žrtve po nacionalnosti. Svatko tko to promatra iz druge prizme nema što raditi u Vukovaru na taj dan, čak ni u javnom prostoru Hrvatske, jer negira temeljne postulate države.
Dogradonačelnik Milaković u posljednje vrijeme često je govorio o prešućivanju ubojstava srpskih civila prije samog početka borbenih djelovanja u Vukovaru. Kako vi na to gledate?
- On bi morao izaći s imenima i konkretnim dokazima. Jasne su u tom pogledu i presude Haaškog suda, koje govore o pojedinačnim zločinima i s hrvatske strane, koji su pitanje redovnih sudova. Kada govorimo o Vukovaru, govorimo o uzrocima, povodima i ciljevima rata, a oni su bili etničko čišćenje teritorija i stvaranje ‘velike Srbije’.
Diskutabilno je govoriti o pojedinačnim zločinima u Vukovaru. Mislim da bi i gospoda Pupovac i Milaković morali znati o čemu govore, a osobito gospodin Milaković koji je kao dijete cijelo vrijeme bio u Vukovaru u skloništu, gdje su hrvatski branitelji svim civilima, pa tako i njemu, donosili hranu i vodu.
Nitko ga nije pitao tko je i što je po nacionalnosti i danas je, hvala Bogu, s nama. Kad je riječ o ratnom zločinu, moramo se dotaknuti i Borova Sela, zarobljavanja nekolicine građana početkom 1991. od strane MUP-a kod kojih je pronađena veća količina oružja..., kako bi se shvatio kontekst, a to je bio planski osmišljen proces anektiranja dijela Hrvatske, a ne stihijska akcija.
Kako gledate na želju gospodina Pupovca da se Srbi poklone hrvatskim, a Hrvati srpskim žrtvama?
- To je čista manipulacija, što gospodin Pupovac redovno čini, a ne bi smio kao hrvatski dužnosnik. Ne znam koje su to hrvatske, a koje srpske žrtve i zato govorim o žrtvama velikosrpske agresije, jer i naši zakoni i deklaracije poznaje samo takve žrtve. Ispada da gospodina Pupovca ne zanimaju poginuli civili i branitelji srpske nacionalnosti, kojih je velik broj stradao od velikosrpskih granata.
Avionska bomba ‘krmača’ koja je pala na vukovarsku bolnicu probila je četiri etaže i pala na krevet ranjeniku Peri Vukašinu, civilu srpske nacionalnosti koji je, na sreću, preživio jer bomba nije eksplodirala. Očito oni ne zastupaju te ljude, ali ne želim polemizirati, jer mi je bitan svaki čovjek nad kojim je izvršen zločin. Slažem se da treba procesuirati i pojedinačne zločine počinjene s hrvatske strane.
Je li ovo što MUP sada radi s većim brojem podnesenih kaznenih prijava za ratni zločin unazad mjesec i pol dana rezultat vašeg pritiska i prosvjeda koji ste održali?
- Ne želim si dopustiti da o tome spekuliram. Zanimaju nas samo rezultati i zato smo održali prosvjed te dali neke sugestije, s naše amaterske strane, kako vidimo da bi se to moglo poboljšati. Na institucijama je da ocijene hoće li tako postupiti, a mi ćemo za godinu dana opet održati prosvjed i vidjeti je li što učinjeno. Poduzet ćemo neke korake kako bismo osigurali potporu, ali ujedno izvršili i pritisak na institucije da dođu do konkretnih rezultata.
Koji su to koraci?
- Ako se ne osnuje povjerenstvo za istinu na državnoj razini, a što poznaje europska zakonodavna praksa, formirat ćemo nešto takvo u gradu i ići od slučaja do slučaja, počevši od onih koje smo čuli na prosvjedu, da vidimo što se utvrdilo, odnosno što se nije učinilo i zašto je tako. Vidio sam vaš tekst o tim nekim konkretnim svjedočenjima s prosvjeda i mi kanimo ići u tom smjeru.
Nismo znali što je u međuvremenu učinjeno, ali ne možemo se zadovoljiti odgovorom da je za zločin nad Snježanom Maljak netko osuđen, ali je pobjegao sa suda prije izricanja presude. Tko je odgovoran za njegov bijeg? Jeste li ga potražili u Srbiji, BiH?
Očekujete li probleme u stranci zbog prosvjeda?
- Prosvjed je pokazao da nije bilo političke pozadine. S premijerom ću se sastati i prije Dana sjećanja i očekujem da to prođe u normalnom tonu. Ljudi smo, svatko ima svoju optiku i svoj obzor, ali ne mislim da su naša mišljenja u tom smislu jako udaljena.
Kako, kao HDZ-ovac, komentirate novi napad predsjednice na HDZ-ovu Vladu?
- Jednako kao i kad ja imam neka pitanja prema Vladi ili predsjednici. To je njihov odnos i za mene je to suvišno komentirati. Nisam pozvan o tome suditi, ali smatram da probleme treba rješavati u komunikaciji, jer u suprotnome to eskalira u medijskoj komunikaciji, iako je jasno da postoje situacije kada se problemi ne mogu riješiti, pa završi tako kako završi.
Je li se nešto promijenilo u tezi da se Hrvatska, osobito ona politička, Vukovara sjeti samo u vrijeme obilježavanja Dana sjećanja?
- Ova Vlada jest učinila određene pomake, ali ne mogu reći da je Vukovar dobio fokus koji treba imati. Da bi bilo tako onda bismo danas pričali o povećanom broju stanovnika i većem broju radnih mjesta, a imamo sve suprotno. Dogodili su se mali pomaci, poput dolaska Inženjerijske satnije u Vukovar i otvaranja Call centra Hrvatske pošte sa 30-ak zaposlenih te sufinanciranje određenih projekata od strane Vlade. Ministarstvo obrane i HP su jedini imali senzibilitet i nešto učinili, ali gdje su Ministarstva financija i gospodarstva, HEP, Hrvatske šume...
Spomenuli ste problem iseljavanja, u čemu je Vukovar negativan rekorder. Što vi možete učiniti da se to promijeni?
- Ja o tome ne mogu govoriti kao drugi gradonačelnici u Hrvatskoj, jer govorim iz prizme razrušenoga grada, koji je pretrpio kataklizmu, gdje sve Vlade nisu odradile ni približno da bi ovaj grad dobio jednaku šansu kao drugi gradovi. Iseljavanje je samo posljedica takvog odnosa. Ne možemo se čuditi tim podacima, jer smo na krajnjem istoku daleko od svih pomaka u gospodarskom, turističkom i svakom drugom pogledu.
Razgovaramo o gradu u kojem je industrija potpuno uništena, a ratna šteta, koja nam nije namirena, izravno je procijenjena na 9,5 milijardi kuna, a neizravno na četiri puta više, i ništa nije učinjeno kako bismo te velike gospodarske subjekte na kojima se bazirala snaga Vukovara obnovili i vratili.
Mi smo sa strane Grada poduzeli korake, inzistirali smo na razvoju drvne industrije, našli investitora, inicirali izmjene Zakona o obnovi i razvoju grada Vukovara..., ali rezultat je takav kakvog vidimo. Niti smo se sami srušili, niti smo sami uništili industriju grada. Ironično mogu reći da nismo čak imali priliku provesti ni lošu privatizaciju. Zapravo me više čudi da imamo i ovaj broj stanovnika s obzirom na učinjeno u gospodarstvu.