Predsjednik Sabora Gordan Jandroković kazao je danas da će zatražiti mišljenje Ustavnog suda kako treba postupiti, odnosno koje odredbe Ustava primijeniti da bi suspenzija ljudskih prava za kojom država poseže radi pandemije koronavirusa bila ustavno utemeljena. Jandroković pita treba li primijeniti članak 17. Ustava, da se dvotrećinskom većinom u Saboru donese odluka o ograničenju određenih sloboda, ili se to može izravnom primjenom članaka 16., 32. i 50. Ustava koji se tiču slobode kretanja i slobode poduzetništva.
Od početka epidemije postavljaju se pitanja kako u izvanrednim okolnostima trebaju funkcionirati poluge vlasti, treba li Sabor dio svojih ovlasti prenijeti na vladu, i ide li situacija prema tome da kompletnu vlast preuzmu premijer Andrej Plenković i predsjednik Republike Zoran Milanović što traži oporbeni SDP.
Prije nekoliko dana pitanja na tu temu postavili smo HDZ-u i SDP-u za koji je odgovore dao njihov predsjednik saborskog Odbora za pravosuđe, Peđa Grbin.
Treba li aktivirati članak 17. Ustava? Koje su to okolnosti, osim rata, kada treba primijeniti ovu ustavnu odredbu i kako tada funkcioniraju poluge državne vlasti?
Peđa Grbin: Oko ovoga nema puno dileme: treba! Ona se primjenjuje kada je ugrožena neovisnost i jedinstvenost države, ali isto tako i kada postoje velike prirodne nepogode, a po mojem uvjerenju ova bolest ima sva obilježja velike prirodne nepogode i prijetnje funkcioniranju države. Državne vlasti tada nastavljaju funkcionirati zakonito, ali u modalitetu predviđenom za izvanredna stanja. To ne mora značiti vojsku na ulicama, ali znači da se ljude i sredstva potrebne za zaštitu života i zdravlja može lakše prebacivati tamo gdje su trenutno potrebniji.
HDZ: Aktivacija članka 17. Ustava nije primjenjiva u sadašnjim okolnostima proglašenja epidemije od bolesti. Naime, ova ustavna odredba precizno uređuje način na koji se pojedina ustavna prava mogu ograničiti, ali je to moguće samo u doba ratnog stanja, neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države te velikih prirodnih nepogoda.
Budući da su odlukom Nacionalnog stožera civilne zaštite već suspendirana neka ustavna prava, primjerice ograničena je sloboda kretanja, zabranjeno javno okupljanje iz čega proizlazi suspenzija prava na prosvjed, zabranjen je rad nizu djelatnosti, a toga će biti još, pitanje je može li država na kraju ove krize biti odgovorna za nastanak štete uzrokovane ovim ograničenjima ako se ona ne temelje na primjeni ustavnih normi?
Peđa Grbin: Jedan od razloga zbog kojeg je SDP tražio aktiviranje članka 17. Ustava je što je to ispravan, propisan put kojim bi se preko potrebne mjere za zaštitu života i zdravlja ljudi trebale uvoditi. Ja ne kažem da će put koji je izabrala Vlada za posljedicu imati odgovornost za nastanak štete, ali postavljam pitanje zbog čega to riskirati kada nam je Ustav pokazao put kojim treba ići?
HDZ: Odluke Stožera civilne zaštite koje spominjete temelje se na članku 22.a Zakona o sustavu civilne zaštite kojim je dana ovlast Stožeru da u posebnim okolnostima donosi odluke i upute koje provode stožeri civilne zaštite jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Nastup posebnih okolnosti vezan je uz Odluku o proglašenju epidemije bolesti COVID-19 uzrokovana virusom SARS-CoV-2 koju je ministar zdravstva donio za područje cijele Hrvatske 11. ožujka 2020.
Odlukama Stožera civilne zaštite RH nalažu se, među ostalim, protuepidemijske mjere radi zaštite života i zdravlja građana i ujednačenog postupanja pravnih osoba i građana.
Kada je Saboru predložila proširenje ovlasti Stožera civilne zaštite RH Zakonom o dopuni Zakona o sustavu civilne zaštite, koji je Sabor prihvatio velikom većinom glasova, Vlada je vodila računa o članku 16. Ustava i obvezi poštivanja načela razmjernosti u ograničenju sloboda i prava, kao i praksom svjetskih, europskih i domaćih institucija koje štite ljudska prava, prema kojoj ograničenja pojedinih osobnih prava moraju biti propisana normom zakonskog ranga te se mogu propisati samo iznimno i samo ako su ona nužna radi zaštite sloboda i prava drugih ljudi te radi zaštite javnog zdravlja.
U skladu s time, Vlada je uvjerena da su poduzete mjere utemeljene i opravdane iznimnim okolnostima u kojima se nalaze svi hrvatski građani, te da iz njih ne proizlazi odgovornost države za eventualnu štetu koja bi nastala.
Upravo kako bi se smanjila šteta koja bi mogla nastati hrvatskom gospodarstvu, Vlada je Saboru predložila, a Sabor je prihvatio, paket od 63 mjere – vrijedan preko 30 milijardi kuna – kojima je cilj očuvati radna mjesta i likvidnost poduzeća.
Građani vjerojatno ne znaju ni odgovor na pitanje kakve posljedice ima odgoda sudskih postupaka koji nisu hitni u vrijeme epidemije. Teku li za to vrijeme zastarni rokovi i ima li u odnosu na eventualni prekid zastare kakve razlike ako je do prekida rada sudova došlo na temelju primjene Ustava ili je to posljedica odluke Nacionalnog stožera.
Peđa Grbin: Europski sud za ljudska prava je u ponedjeljak, 16. ožujka, donio odluku o suspenziji prekluzivnih rokova za podnošenje pritužbi tom sudu u trajanju od jednog mjeseca. Isto bi trebali učiniti i hrvatski sudovi, prvenstveno mislim na Ustavni i Vrhovni. Ako smatraju da im postojeći zakonodavni okvir to ne omogućuje, molim ih da brzo reagiraju kako bi isti mogli korigirati, za što sam uvjeren da će postojati apsolutni konsenzus u Hrvatskom saboru.
HDZ: U skladu s Ustavom utvrđenom neovisnosti pravosuđa, ministar pravosuđa je 13. ožujka i 17. ožujka 2020. godine donio preporuke o radu pravosudnih tijela za vrijeme trajanja epidemije koronavirusa COVID-19.
Prema danim preporukama: - pravosudna tijela nastavljaju s radom te provode sve hitne postupke i radnje uz odgovarajuću sigurnosnu kontrolu i preporuku odgode ovršnih postupaka, posebno provedbe ovrhe na nekretnini radi iseljenja i ispražnjena nekretnine, - rasprave i druge radnje koje nisu hitne odgađaju se na vrijeme od 14 dana, uz preporuku odgode ovršnih postupaka, posebno provedbe ovrhe na nekretnini radi iseljenja i ispražnjena nekretnine, - zaposlenima se omogućava rad od kuće na poslovima na kojima je to moguće, -provoditi elektroničku komunikaciju u radu sa strankama i svim sudionicima postupka gdje god je to moguće.
Na sudovima je da u okviru svojih ovlasti provode dane preporuke, odnosno da sukladno preporukama vode sudske postupke, te da vode računa o posljedicama načina provedbe tih preporuka.
Proizlaze li dosadašnje mjere koje je Vlada donijela iz primjene članka 16. Ustava koji kaže da se slobode i prava mogu ograničiti zakonom da bi se zaštitile slobode i prava drugih ljudi, javni moral i zdravlje?
Peđa Grbin: Budući da još nije proglašeno izvanredno stanje, jasno je da se mjere temelje na ovlastima koje proizlaze iz članka 16. Ustava. Ali, s obzirom na ozbiljnost situacije, s obzirom na potrebu zaštite života i zdravlja ljudi, držim da bi bilo nužno iskoristiti ovlasti koje nam Ustav daje upravo za takve situacije, a to su izvanredne mjere iz članka 17. Ustava.
HDZ: Kao što je navedeno u jednom od prethodnih odgovora, kod propisivanja ovlasti Stožera kao i kod konkretnih protuepidemijskih mjera koje se nalažu uvijek se uzima u obzir da ograničenja budu sukladna članku 16. Ustava.
Jednako tako, Vlada je kod donošenja i predlaganja Hrvatskome saboru mjera za ublažavanje posljedica širenja epidemije bolesti COVID-19, poštivala ustavne zahtjeve iz članka 16.
Opravdava li ova situacija izmjenu Zakona o telekomunikaciji koja bi omogućila praćenje kretanja građana preko mobitela?
Peđa Grbin: Bojim se da je taj prijedlog vrlo loš, pogrešan. Prvenstveno zato što nema nikakvih osigurača koji bi priječili da se ta mjera praćenja ne koristi za krive svrhe, ali isto tako što se tom mjerom ograničavaju prava i slobode gotovo svih nas, a oni zbog kojih se ona donosi će njenu primjenu izbjeći tako što će izaći, a mobitel ostaviti kod kuće.
HDZ: Izmjene Zakona o elektroničkim komunikacijama Vlada je predložila s ciljem da se obuhvate situacije obrade podataka o lokaciji bez prometnih podataka samo kada takva obrada podataka može pomoći u brzoj i učinkovitoj zaštiti zdravlja i života građana. Konkretno, radi se o obradi podataka o zemljopisnom položaju terminalne opreme korisnika javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge, bez prometnih podataka, isključivo u cilju zaštite nacionalne ili javne sigurnosti, i to u precizno i jasno određenim slučajevima kada je Vlada proglasila prirodnu nepogodu ili katastrofu ili kada je ministar nadležan za zdravstvo proglasio epidemiju zarazne bolesti ili opasnost od epidemije zarazne bolesti, sve u skladu s posebnim propisima, a pri čemu se zdravlje i životi građana bez obrade tih podataka ne bi mogli učinkovito zaštititi.
Predložene izmjene u skladu su i s odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka koja navodi da: “Obrada osobnih podataka trebala bi se također smatrati zakonitom ako je potrebna za zaštitu interesa koji je neophodan za očuvanje života ispitanika ili druge fizičke osobe. Obrada osobnih podataka na temelju životno važnih interesa druge fizičke osobe u načelu bi se smjela obavljati samo ako se obrada očito ne može temeljiti na drugoj pravnoj osnovi. Neke vrste obrade mogu poslužiti i za važne potrebe javnog interesa i životno važne interese ispitanika kao, na primjer, ako je obrada potrebna u humanitarne svrhe, među ostalim za praćenje epidemija i njihovog širenja ili u humanitarnim krizama, posebno u slučajevima prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem.“
Vlada ne može prihvatiti kvalifikaciju da se ovim predloženim izmjenama omogućuje „praćenje građana preko mobitela“. Radi se o omogućavanju pristupa podacima o lokaciji korisnika u vrlo uskom broju slučajeva kada je to u interesu zaštite nacionalne ili javne sigurnosti i kada se drugim mjerama i postupcima život i zdravlje građana ne mogu brzo i učinkovito zaštititi.
Potresi, katastrofe ili epidemije opasnih zaraznih bolesti su nesumnjivo posebne okolnosti u kojima tehnološke mogućnosti moraju biti upotrijebljene kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi i spasili ljudski životi.